Induktorski telefon M-63, brojčanik BN-1 i uređaj za tastovanje i modulaciju sa daljine UK-3 su tri sredstva veze koja su bila u upotrebi bivše JNA, a proizvodilo ih je slovensko poduzeće Iskra od početka 1960-tih do kraja 1980-tih godina.
Induktorski telefon M-63 (naziva se još poljski ili terenski telefon) koristile su praktično sve postrojbe vojske za održavanje žičanih telefonskih veza, izravno ili preko induktorske telefonske centrale LB-sistema. Uz dodatak brojčanika BN-1 mogao se spojiti na ručnu ili automatsku telefonsku centralu CB-sistema i koristiti kao svaki drugi standardni telefon. Preko posebnog uređaja za tastovanje i modulaciju sa daljine UK-3 telefon s M-63 se može spojiti na radio uređaj (radio primopredajnik). Time korisnik radio veze ne mora biti neposredno uz radio uređaj nego sa neke udaljene lokacije preko žicom vezanog telefona koristi radio uređaj za telefoniju ili telegrafiju.
Induktorski telefon M-63 se sasvim sigurno proizveo u velikim količinama jer su ga koristile sve postrojbe bivše vojske kao osnovno sredstvo veze. Ovdje vidimo dvije inačice ovog telefona koje se razlikuju u završnom sloju obrade i boje kućišta. Na lijevom telefonu je sivo-maslinasta boja (SMB) sa glatkoj površini sa sjajnim efektom, a slici desno je površina hrapava sa mat SMB bojom.
Telefon M-63 se napaja preko dvije standardne baterije 1,5 V veličine D (R20).
Od kontrola na prednjoj ploči induktorski telefon M-63 ima gumb za podešavanje jačine zvona, odnosno elektromagnetske zujalice (ZU), tipkalo za ispitivanje ispravnosti telefona (ID) i tropoložajnu sklopku za odabir načina rada:
- R (radio) – izravni rad preko radio uređaja sa daljine
- LB (lokalna baterija) – izravni rad između dva induktorska telefona preko žičane linije ili kanala telefonskog uređaja sa nosećom frekvencijom, odnosno za posredni rad preko induktorske centrale LB sistema
- CB (centralna baterija) – posredni rad preko ručne ili automatske telefonske centrale CB sistema
Za razgovor se koristi mikrofonsko-telefonska kombinacija MK-1a na kojoj se nalazi tipkalo za aktivaciju mikrofona (PTT). Ovo tipkalo moramo držati pritisnutim sve vrijeme dok govorimo u mikrofon. U ležištu MK-1a na gornjoj ploči telefona nalazi se tipkalo „viljuške“ koje se pritisne kad se slušalica odloži u ležište, jednako kao i kod svakog standardnog telefona.
Oznake LB i CB se odnose na način napajanja mikrofona telefona. Kod LB sistema svaki telefon i uređaj na telefonskoj liniji (centrala) mora imati vlastito napajanje. Kod CB sistema telefonska centrala preko žičnih linija šalje napon za napajanje svih telefona spojenih na istu, dakle napajanje je centralno iz telefonske centrale. Tako se telefon M-63 za LB rad napaja preko dvije u seriju spojene baterije 1,5 V, no jednako tako interno baterijsko napajanje se kod ovog telefona koristi i za CB i R rad. Umjesto baterijskih uložaka može se koristiti i neko vanjsko napajanje 3 V spojeno na stezaljke Bat. Na stezaljke La i Lb spaja se telefonska linija.
Maksimalna duljina žičane linije na kojoj mogu biti dva telefonska uređaja ovisi o tipu, odnosno gušenju same žične linije i drugih uređaja spojenih na nju. Sa standardnim vojnim telefonskim dvožilnim kablom PTK-2 te udaljenosti su 10-30 km ovisno o traženoj kvaliteti veze, dok se preko kvalitetnih zračnih telefonskih linija veze mogu održavati i na udaljenostima do 150 km.
Tablica sricanja slova i brojeva po nekadašnjem JNA standardu pričvršćena na kućištu telefona.
Mikrofonsko-telefonska kombincija (MTK) sa PTT tipkalom standardna je za većinu stredstava veze bivše JNA.
Standardni ulošci mikrofona i slušalice kakvi se nalaze i u nekim civilnim telefonima toga doba
.
Shema povezivanja MTK.
Induktor je mali ručni generator izmjenične struje sa zavojnicom u statoru i permanentnim magnetom kao rotorom. Dimenzije kućišta su 60x55x40 mm. Desno su slike elektromagnetske (elektromehaničke) zujalice koja radi na izmjeničnu struju i koristi se kao pozivno zvono telefona.
Induktor izvađen iz jednog dosta uništenog telefona M-63 poslužit će nam da vidinju njegovu unutrašnju strukturu.
Ovaj induktor je očito bio dugo izložen vlazi ili je bio pod vodom te je posve korodirao. Međutim, zbog jednostavne konstrukcije vjerojatno bi ga bilo moguće očistiti, podmazati i vratiti u funkciju.
Izmjenični generator (induktor) se sastoji od fiksne zavojnice na armaturi statora, unutar kojeg se okreće permanentni magnet. Mehanizam prijenosa ručnog okretanja na osovinu magneta rotora se sastoji od dva zupčanika. To je vrlo jednostavna izvedba ručnog izmjeničnog generatora struje.
Na osovinu rotora spregnuta je posebna sklopka. Kada rotor miruje ona premošćuje zavojnicu statora, odnosno kratko spaja induktor. Čim se pokrene okretanje rotora, sklopka se razdvaja i omogućuje prolaz induciranom naponu.
Prema tvorničkim podacima elektromotorna sila induktora je do 115 V, frekvencija 25 Hz, a snaga 2,2 W na 2 kΩ opterećenja. Testom smo potvrdili ove vrijednosti.
Međutim, bržim ručnim okretanjem induktora u praznom hodu može se doseći frekvencija oko 40 Hz, a amplitude generiranog napona dosežu i preko 900 Vpp što iznosi 224 V RMS. Maksimalna struja kratkog spoja je oko 65 mA.
Detalj na sklopku (R, LB, CB) i tipkala telefona (ID i taster viljuške).
Detalj na tri kondenzatora, te transformator i prigušnice telefona.
Četiri namotaja transformatora (jedan bifilarno motan) i dva namotaja prigušnica telefona (jedan bifilarno motan).
Ovdje smo nacrtali shemu telefona M-63 na malo pregledniji način što se tiče namota transformatora i prigušnica.
Električni krug koji se aktivira okretanjem ručice induktora prilikom pozivanja.
Električni krug koji se aktivira prilikom primanja poziva kada na linijske stezaljke telefona dolazi izmjenični napon generiran iz induktora drugog telefona.
Električni krug koji je aktivan prilikom prijema govornog signala iz drugog telefona.
Električni krug u trenutku kad se pritisne PTT tipkalo na MTK i govori se u mikrofon telefona. Krug sa mikrofonom i baterijom zatvoren je preko namotaja 1-2 transformatora (žuto). Tako je u tom namotaju prisutan izmjenični govorni signal koji se inducira na preostala tri namotaja. Preko namotaja 4-5 i kondenzatora dio audio signala se prenosi na slušalicu tako da operater prilikom govora čuje sebe u slušalici. Preko namotaja 7-9 i kondenzatora pak se ostatak audio signala prenosi na telefonsku liniju.
Prilikom provjere ispravnosti vlastitog zvona i induktora linijske stezaljke se kratko spoje.
Prilikom provjere ispravnosti vlastitog mikrofona i slušalice linijske stezaljke se kratko spoje i pritisne se tipkalo PTT. Govor u mikrofon se zatim mora čuti u slušalici.
Brojčanik BN-1
Brojčanik BN-1 pretvara induktorski telefon M-63 u klasični telefon kakav se koristi na gradskim telefonskim linijama, odnosno kakav se spaja na ručne ili automatske telefonske centrale (ATC). Sam brojčanik se ni po čemu ne razlikuje od brojčanika kakvi su se ugrađivali i u civilne Iskrine telefone, osim što je smješten u prikladno okruglo kućište. Takve brojčanike smo vidjeli u objavi Žični telefonski aparati, gdje smo i opisali način rada ATC-a.
Prilikom poziva, ATC prema pretplatniku šalje periodičke izmjenične napone za aktiviranje pozivnog sklopa telefona (zvona) reda 90 V (50-120 V) i frekvencije reda 25 Hz (16-50 Hz). Vidimo da to u potpunosti odgovara naponima i frekvencijama za koje su dizajnirani induktor i zujalica telefona M-63.
Međutim, ATC ostatak vremena (kada nema napona za zvono) na liniji drži stalni napon 21-65 V (nominalno 24, 48 i 60 V) jer je to CB sistem (centralna baterija). Preko tog napona se napaja mikrofon telefona, no jednako tako opterećenja tog napona ATC raspoznaje kao podignutu slušalicu (zauzeće linije) i kao biranje broja (periodički prekidi koje stvara brojčanik).
Prema shemi vidimo da telefon M-63 zapravo ne koristi napajanje vlastitog mikrofona preko linije CB sistema nego i dalje koristi vlastito baterijsko napajanje. Kad se podigne slušalica i otpusti tipkalo viljuške, električni krug se ne zatvara preko mikrofona i slušalice nego preko prigušnice 2-4. Tako ATC zna da je podignuta slušalica i linija zauzeta. Naravno, zatvoren je i krug preko transformatora, kondenzatora i slušalice telefona kako bi se čuo signal ATC linije.
Biranje broja se zatim vrši periodičkim prekidima linije brojčanika kao i kod svakog drugog telefona. Telefonske centrale su bile prilagođene za rad brzinom od 10 biračkih impulsa u sekundi sa impulsnim koeficijentom (odnos između vremena otvorenosti i vremena zatvorenosti impulsnog kontakta) koji je iznosio 1,6. To znači da jedan birački ciklus traje 100 ms, od čega na prekid otpada 61,5 ms, a na pauzu 38,5 ms. Naravno, zbog nesavršenosti mehaničkih centrifugalnih regulatora brzine koji su ugrađivani u rane telefonske brojčanike bile su dozvoljene tolerancije u opsegu 1,3 – 1,9.
Kružile su glasine kako bi neki spretni vezista mogao simulirati periodičnost i brzinu takvih prekida običnim komadićem žice na linijskim stezaljkama te tako birati neki vanjski broj preko ATC-a bez brojčanika. Naime, vojne centrale su obično imale izlaz na vanjsku gradsku liniju, no nije svaka postrojba mogla dobiti telefon M-63 sa brojčanikom za izravni izlaz na ATC. Obično je takve pozive odobravao samo zapovjednik preko operatera na centrali, a ta odobrenja su bila vrlo ograničena. Vojnicima u izmještenim vojarnama pak je bio jako važan kontakt s civilnim svijetom, tako da legende poput simulacije brojčanika svakako imaju teorijsku podlogu no praktično je jako teško simulirati biranje 6 ili više brojeva u vrlo uskom okviru tolerancije. Štoviše, operater na centrali bi jasno imao indikaciju takvog pokušaja „prodora“ na ATC.
Brojčanik telefona u osnovi nije ništa drugo nego sklopka koja točno određenim periodima prekida telefonsku liniju, a što onda ATC prepoznaje kao biranje broja. RC filtri koje vidimo na shemi služe samo za smanjenje iskrenja kontakata prilikom biranja broja.
Uređaj za tastovanje i modulaciju sa daljine UK-3
Priključak za napajanje i priključak za spajanje na radio uređaj.
UK-3 je u osnovi električni relejni preklopni uređaj, a sadrži i jednu tranzistorsku sklopku.
Uređaj za tastovanje i modulaciju sa daljine UK-3 sadrži induktor, zvono i transformator kao i telefon M-63, a MTK je moguće spojiti na priključnicu MK čime se dobiva funkcija kompletnog induktorskog telefona. No osim toga, UK-3 sadrži relej kojim je omogućeno preklapanje signala i RX/TX kontrola prilikom rada sa radio uređajem preko telefona na udaljenoj lokaciji (rad sa daljine).
Dva induktorska telefona M-63 mogu se zgodno iskoristi za neku izravnu internu kućnu vezu. Naravno da danas u doba mobitela nitko ne želi razvlačiti telefonske žice, no ako volite zanimljive i specifične vintage funkcionalne detalje onda su stari indukcijski telefoni dobar kandidat za to. Uz malo spretnosti kao telefonske žice se mogu iskoristiti i postojeće mrežne instalacije (vidi objavu Busch-Jaeger INFOTON 2290 Babyfon i slične).
Tko god je služio vojni rok u bivšoj JNA svakako se susreo sa induktorskim telefonom M-63, ako nigdje drugdje onda na stražarskom mjestu. Preko tog telefona bi se redovno provjeravala budnost stražara tako da ga se neki vjerojatno nerado sjećaju, no vjerujem da bi ga mnogi voljeli imati kao ukrasni detalj i uspomenu na vojničke dane na nekom radnom stolu, radionici ili garaži. A onda, kad već stoji, zašto ga ne učiniti funkcionalnim kad se već tako jednostavno povezuje sa drugim telefonom.