Danas ćemo razgledati elektronički sklop jedne dječje sirene sa bicikl iz 1980-tih godina.
Natpis na mikrofonu je „Bicycle horn with speaker“, no ima vrlo sličnih inačica ove igračke sa nešto drugačijim natpisima.
Ova igračka opremljena zvučnikom i mikrofonom može proizvesti tri zavijajuća zvuka sirene (policijske, vatrogasne i hitne pomoći), a može raditi i kao mali megafon. Svakako da je ovo bio vrlo poželjan dodatak biciklu svakog djeteta. Igračka se proizvodila u nekoliko sličnih inačica, a čini se da još i danas možete kupiti vrlo sličnu inačicu ove sirene za bicikl za oko 20 dolara. Prvi primjerci iz 1980-tih godina pak su danas kolekcionarski i nude se po cijenama od 50 do preko 100 dolara.
U našem primjerku sirene našli smo bateriju Iskra Zmaj iz 1991. godine.
Naš primjerak sirene je djelomično devastiran jer nedostaje tipka za uključenje, polomljena je tiskana pločica i fali nekoliko komponenti na istoj.
Na elektroničkoj pločici je pet tranzistora,četiri su bez ikakvih oznaka, a jedan je BC171B. Pločica je potrgana duž jedne širine čime je prekinuto i nekoliko tiskanih veza. Također, nedostaju i dvije komponente (elektrolitski kondenzator i otpornik). Ovo je šteta jer smo baš htjeli čuti originalni zvuk sirena. No, barem možemo nacrtati elektroničku shemu i vidjeti princip rada.
Elektronički sklop se sastoji od dva relaksacijska oscilatora (oscilatori pravokutnog napona) i od audio pojačala za zvučnik. Kada se igračka koristi kao megafon, radi samo tranzistor Tr5 kao pojačalo mikrofonskog signala. Mikrofon je „electret“ tipa što znači da je u samoj kapsuli kondenzatorskog mikrofona integrirano i malo pretpojačalo sa FET tranzistorom. Time je mikrofonsko tranzistorsko audio pojačalo ovdje zapravo dvostupanjsko.
Sirena se sastoji od oscilatora niže frekvencije (Tr1, Tr2) i naponski upravljivog oscilatora više audio frekvencije (Tr3, Tr4). Naponom iz prvog oscilatora koji nastaje na kondenzatoru C1 upravlja se frekvencijom drugog oscilatora (astabilni multivibrator). Time frekvencija rada prvog oscilatora određuje brzinu „zavijanja“ sirene. Drugi oscilator pak daje tonske frekvencije koje određuju visinu zavijajućeg zvuka sirene i mijenjaju se u ritmu promjene frekvencije (napona) iz prvog oscilatora.
Na shemi vidimo kako se tri zvuka sirene mijenjanju jednostavnom promjenom frekvencije i amplitude upravljačkog napona sa prvog oscilatora. Za policijsku sirenu uključen je samo kondenzator C1 i to je osnovni ton sirene. Za vatrogasnu sirenu uključuje se otpornik R1. Preko njega se kondenzator C1 brže prazni pa će frekvencija prvog oscilatora biti veća i „zavijanje“ sirene biti brže. Za sirenu hitne pomoći pak se uključuje djelitelj napona sa otpornicima R2 i R3 čime mijenja visina (amplituda) upravljačkih napona za drugi oscilator, a time i visina zavijajućeg tona sirene.
Ovo je inače tipična tranzistorska konstrukcija zavijajućih sirena. Ponekad je i prvi oscilator izveden kao astabilni multivibrator, no ovdje se načelno mogu upotrijebiti bilo koji tipovi relaksacijskih oscilatora, važno je samo da je drugi oscilator naponski upravljiv (VCO).