Danas je nabavljen elektronički uređaj koji bi trebao rastjerivati komarce te druge kukce i napasnike koji vole boraviti i hraniti se u našim prostorijama.
U zadnjih nekoliko desetljeća tržište je preplavljeno elektroničkim repelentima. U reklamama možete naći navode kako isti uspješno rastjeruju praktički sve leteće, pužeće i hodajuće napasti, od stjenica, komaraca, žohara i sličnih buba, preko miševa, štakora, zmija i njima sličnih neželjenih gostiju, pa sve do lisica, vukova i sličnih zvijeri. Što god iz životinjskog svijeta da vam radi probleme, elektronički repelent to rastjeruje, neutralizira, a u nekim slučajevima čak i ubija. Naravno, ako vjerujete reklamama.
Elektronički repelenti rade na dva osnovna principa. Prvi princip je generiranje buke na ultrazvučnim frekvencijama koje ljudsko uho ne čuje ali ih čuju neke životinje. Životinje bi ta buka trebala preplašiti i otjerati, no u teoriji se ide i dalje. Ultrazvuk navodno kod nekih životinja uzrokuje fiziološku reakciju nazvanu reakcija audiogenog napadaja, koju karakterizira neusmjereno trčanje, konvulzije i moguća smrt od cerebralnog krvarenja. Teorija koja stoji iza uređaja je da zbunjeni napasnici na kraju pobjegnu kada ih ultrazvučna smetnja spriječi u prikupljanju hrane, razmnožavanju, izgradnji gnijezda ili komunikaciji. Za komarce se širila teorija kako elektronički repelent radi na frekvenciji zujanja mužjaka komarca (koji ne siše krv), a ženke koje se hrane sa krvi bježe od tog zvuka.
Drugi princip rada elektroničkih repelenata je elektromagnetski. Ovo je dosta rijetko zastupljeno, a teorija se bazira na tome da elektromagnetsko zračenje, odnosno ponavljajući elektromagnetski impulsi, dezorijentiraju neke životinje remeteći njihove normalne obrasce ponašanja. Navodno, životinjske štetočine imaju neku kemijsku građu tijela koja, za razliku od čovjeka, loše reagira na EM zračenje.
S obzirom da su ovakvi uređaji sada već dugo na tržištu provedene su različite studije i pokusi praktične učinkovitosti istih. Generalni zaključak i ocjena je da elektronički repelenti praktično nemaju nikakav utjecaj na životinje bilo koje vrste. U nekim slučajeva se postigne određeni kratkotrajni efekt plašenja, no životinje se brzo naviknu na novi zvuk u okruženju i ignoriraju ga. Svi ovi uređaji, ultrazvučni i elektromagnetski, u pravilu su vrlo male snage te čak i da imaju neki efekt to bi bilo vrlo kratkog dometa (do nekoliko centimetara). Uređaji bi morali zračiti ogromnu energiju da bi izazvali neki učinkoviti efekt na organizme napasnika (zagrijavanje i slično). Razina buke koju ultrazvučni repelenti proizvode sa svojeg malog piezo-zvučnika je manja i od normalne razine dnevne buke u nekom ljudskom okruženju.
Naš „Pest repeller“ je elektromagnetskog tipa što je dosta rijetko, tako da će nam biti zanimljivo proučiti njegovu konstrukciju.
Elektronička shema uređaja je vrlo jednostavna. Bazira se na oscilatoru pravokutnog napona frekvencije cca 1 Hz koji vrši okidanje tiristora u čijem anodnom krugu se nalazi zavojnica (elektromagnet). Time zavojnica dobiva cikluse ispravljenog impulsnog mrežnog napona 50 Hz trajanja oko pola sekunde, sa pola sekunde pauze.
Oscilator pravokutnog napona 1 Hz se bazira na integriranom krugu u DIP-8 kućištu na kojem nisu vidljive nikakve oznake. Prema shemi spajanja ovo posve sigurno nije timer NE 555 koji se inače najčešće koristi za ovakve aplikacije. Drugi najčešći elementi za relaksacijske oscilatore su logički integrirani krugovi, no oni obično dolaze u DIP-14 kućištima. Operacijska pojačala su česta u DIP-8 kućištu no shema spajanja ne odgovara ni njima jer niti na jedan pin nije vezan kondenzator za vremensku konstantu oscilacija. Ostaje mogućnost da je ovo neki „LED Runner“ čip namijenjen za periodično paljenje i gašenje LED, s obzirom na frekvenciju 1 Hz možda je kakvi satni RTC (real-time clock) čip ili kakav drugi namjenski mikrokontroler.
Napajanje integriranog kruga je preko kondenzatora 1,5 µF/400 V koji svojim kapacitivnim otporom na frekvenciji gradske mreže stvara potrebni pad napona. Impedancija kondenzatora od 1,5 µF na frekvenciji 50 Hz je oko 2,1 kΩ. Slijedi ispravljač napona sa diodama 1N4007, kondenzator za filtriranje napona, otpornik za ograničenje struje (100 Ω), zatim zener dioda za ograničenje napona na 5,1 V te još jedan naponski filtar. Zelena indikacijska LED je za prisutnost napona napajanja (uređaj uključen), a pomoću sklopke se može upaliti i plava LED koja svijetli kroz prozorčić na prednjoj strani uređaja. Smatra se da se životinjske napasti noću plaše plavog svjetla tako da se ova LED po potrebi može upaliti noću. Crvena LED je vezana na izlazni pravokutni napon tako da signalizira periodično paljenje i gašenje elektromagnetskog poja frekvencijom cca 1 Hz.
Na snimcima vidimo signal na pinu 5 (žuto) i pinu 3 (plavo) našeg integriranog kruga. Možemo primijetiti kako vrijeme od 1 sekunde (1 Hz) na izlaznom pinu 5 određuje broj perioda, odnosno broj takt impulsa internog oscilatora čipa koji radi na frekvenciji cca 190 Hz (clock). Stoga je ovo vjerojatno neki namjenski mikrokontroler.
Snimak napona na otporniku 3,3 kΩ. Lijepo se vidi poluvalno ispravljanje mrežnog napona preko tiristora. Pad napona na otporniku je 256 Vpp.
Snimak napona na zavojnici uređaja. Napon na zavojnici je 100 Vpp. Uočavaju se negativni naponski pikovi uslijed samoindukcije sa amplitudama do 42 V.
Ovo su snimci elektromagnetskog polja uhvaćeni magnetskom sondom u blizini zavojnice našeg uređaja. Može se vidjeti da svaki ciklus zračenja traje 540 ms i tijekom tog ciklusa možemo izbrojati 27 izboja. Možemo izračunati frekvenciju ponavljanja izboja 540 : 27 = 20 ms, što odgovara frekvenciji 50 Hz.
Paljenje i gašenje zavojnice periodičnim paketima poluvalnih mrežnih impulsa 50 Hz koje propušta tiristor uzrokuje stvaranje raznih samoindukcija, istitravanja i harmonika. Iz svega dobivamo ovakvu amplitudnu karakteristiku jačine magnetskog polja.
Napon kroz zavojnicu našeg elektromagnetskog Pest repellera je najviše 100 V, a struja ne prelazi nekoliko desetaka miliampera. To svakako nije dovoljno da se stvori magnetsko polje bilo kakvog učinka i na udaljenosti nekoliko centimetara od zavojnice već su potrebni vrlo osjetljivi instrumenti da se isto uopće detektira. Kukci i ostale napasti bi morali biti vrlo osjetljivi na izmjenično magnetsko polje frekvencije 50 Hz da bi to imalo ikakvog utjecaja na njih. Dovoljno je reći da mnogi električni uređaji u kućanstvu zrače puno jače magnetsko polje inducirano vodovima pod mrežnim naponom, a svi znamo da to kukcima, glodavcima i ostalim živim stvorenjima nimalo ne smeta. Čak što više, neki od njih se rado nastane u kakav električni uređaj ili razvodne kutije i ormare, a pojedini se i pogoste kakvom električnom izolacijom.
Danas kada se masovno koriste sveprisutni jeftini mikrokontroleri, vrlo lako je generirati složene upravljačke napone kako bi se na izlazu dobio ultrazvučni ili elektromagnetski val šireg raspona frekvencija i sa stalnom promjenom amplituda, frekvencija i perioda ponavljanja. To bi u teoriji moralo djelovati na širi krug različitih napasti i trebalo bi produžiti vrijeme potrebno da se životinje naviknu na novi zvuk i jednostavno ga ignoriraju.
No, da ne duljimo priču, kakav god elektronički repeler kupili i koliko god trgovci bili kreativni u opisu istog, posve sigurno ćete kupiti potpuno neučinkovit uređaj koji će brzo završiti u smeću. Ti uređaji jednostavno ne zrače dovoljno energije za bilo kakav utjecaj na živa bića, a ni sva nezavisna stručna ispitivanja nisu našla potvrdu učinkovitosti istih. Čak štoviše, rezultat svih stručnih ispitivanja je bio zabrana reklamiranja i prodaje ovakvih uređaja jer ne postoji niti jedan dokaz njihove učinkovitosti, a kupci u uvjerenju da će se riješiti napasti mogu isključiti sve druge oblike zaštite te će na kraju biti nezaštićeni izloženi njihovom djelovanju.