Danas je nabavljen osciloskop HM 107, proizvod njemačke tvrtke Hameg s početka 1960-tih godina.
Tvrtku HAMEG osnovao je 1957. godine Karl Hartmann u Frankfurtu na Maini, a sama riječ Hameg je izvedenica od naziva Hartmann-Messgeräte (Hartmann – mjerni uređaji). Prvi proizvod tvrtke bio je jednokanalni osciloskop za frekvencije do 5 MHz, a osim osciloskopa tvrtka je tijekom svojeg postojanja proizvodila i analizatore spektra, generatore funkcija, RF generatore, modularne laboratorijske mjerne komponente i laboratorijska napajanja. Hameg je razvio dva proizvodna pogona u Njemačkoj i jedan u Francuskoj. Tijekom 2005. godine tvrtku Hameg kupila je njemačka tvrtka Rohde & Schwarz, no proizvodi su se i dalje prodavali pod markom Hameg sve do 2012. godine kada je lansiran novi logotip koji je sadržavao imena obje tvrtke: Rohde & Schwarz i Hameg. Nekoliko godina kasnije proizvodi tvrtke Hameg nastavili su se prodavati samo pod imenom Rohde & Schwarz.
Hameg HM 107 je osnovni model osciloskopa za prikaz i mjerenja signala u frekvencijskom rasponu cca 3 Hz – 4,5 MHz. Kao što je to uvijek slučaj kod jednostavnih cijevnih osciloskopa deklarirani frekvencijski opseg je uvjetovan amplitudno-frekvencijskom karakteristikom vertikalnog (Y) pojačala. Pojačanje pojačala i maksimalna frekvencija na kojoj se zadržava linearnost pojačanja u obrnutom su odnosu. U praksi, na frekvencijama iznad 3 MHz teško ćemo kod osciloskopa poput ovog našeg Hamega 107 uspjeti dobiti stabilan i neizobličen prikaz signala mjerljive amplitude pogotovo ako je riječ o nekim složenijim valnim oblicima signala (koji nisu čisti sinusni).
Većina ovakvih jednostavnih osciloskopa nije kalibrirana za mjerenje amplitude i frekvencije signala već samo za prikaz njegovog oblika. To je iz razloga jer je pojačala nemaju linearnu širokopojasnu karakteristiku. Ipak, kod Hamega 107 na potenciometru za vertikalni otklon (Y-ampl.) vidimo dvije kalibrirane pozicije od 0,1 V i 0,3 V za niži ulazni opseg (x1), odnosno to je 1 V i 3V za viši ulazni opseg (x10). Na nižem opsegu osjetljivost je 20 mV/cm, a maksimalni napon koji se smije dovesti na ulaz je 10 Vpp. Na višem opsegu osjetljivost je 100 mV/cm, a maksimalni napon koji se smije dovesti na ulaz je 100 Vpp.
Bez obzira na ove kalibrirane pozicije i što je ulazni atenuator frekvencijski kompenziran, s povećanjem frekvencije ulaznog signala povećati će se i greška uslijed pada pojačanja. Taj pad je -3 dB na frekvenciji 3 MHz i -6 dB na frekvenciji 4,5 MHz. Stoga vertikalno pojačalo ima dodatni kompenzacijski krug koji se uključuje sklopkom spregnutom sa potenciometrom Y-ampl. (sklopka se aktivira izvlačenjem i uvlačenjem gumba), a to je naznačeno simbolom 1 – 4 MHz. Ako je gumb izvučen, osjetljivost pojačala je 20 mV/cm, a linearna širina pojasa je do cca 1,2 MHz. Ako je gumb uvučen, osjetljivost pojačala je 100 mV/cm, a linearna širina pojasa je do cca 4,5 MHz. Vidimo koliko je ovdje elemenata potrebno da se donekle kalibrira mjerenje amplitude signala, a rukovatelj uređajem svejedno treba biti svjestan frekvencijskih ograničenja tih mjerenja. Stoga i ne čudi da ovakvi jednostavni osciloskopi najčešće nemaju kalibrirana pojačala.
Što se tiče horizontalnog (X) pojačala, osjetljivost je 1 V/cm, a frekvencijski opseg 2 Hz – 500 kHz (-3 dB). Već na 700 kHz pojačanje pada na -6 dB. Stoga vremenska baza (pilasti napon) radi u frekvencijskom opsegu 10 Hz – 500 kHz. Frekvencijski opseg vremenske bare se bira sklopkom sa 7 opsega, a fino podešavanje frekvencije kako bi se dobio miran prikaz signala vrši se potenciometrom Hor. Freq. Mjerenje frekvencije promatranog signala nije kalibrirano i ista se može tek okvirno izračunati.
Za dobivanje mirnog prikaza promatranog signala može pomoći interna ili vanjska sinkronizacija gdje se najbolja amplituda sinkronizacijskog signala podešava pomoću potenciometra Sync. Visina amplitude mora biti podešena na minimalnu vrijednost dovoljnu za postizanje sinkronizacije jer kod prevelike amplitude može doći do izobličenja pilastog napona, a time i prikaza signala. Osciloskop nema krug za gašenje povratnog elektronskog mlaza pa će on biti vidljiv na ekranu.
U 1960-tim godinama je proizvedeno više inačica (vjerojatno desetak) osciloskopa Hameg HM 107 koji se međusobno razlikuju u dizajnu prednje ploče (gumbi, sklopke, priključnice, raspored kontrola, natpisi i maska) te donekle i u elektroničkoj shemi, upotrijebljenim komponentama i nekim dodacima. Naš primjerak je vjerojatno inačica HM 107-5 iz 1963. godine.
Osciloskopska cijev je vrlo uobičajena DG 7-32 promjera ekrana od 7 cm. Osim toga osciloskop sadrži još sedam elektronskih cijevi:
- EC92 ulazni stupanj vertikalnog pojačala (katodno slijedilo)
- EF184 drugi stupanj vertikalnog pojačala
- ECC85 izlazni stupanj vertikalnog pojačala
- ECC85 generator pilastog napona (vremenska baza)
- ECC85 horizontalno otklonsko pojačalo;
- EZ80 x 2 punovalne ispravljačice za anodne napone i napone za CRT cijev
Sekundar mrežnog transformatora (osim napona za grijanje elektronki) ima izvode za napone 2 x 290 V i 630 V prema izvodu za masu. Tako se na izlazu iz ispravljačica EZ80 dobivaju naponi od +340 V (anodni naponi) i -485 V čime se dobiva razlika potencijala od 825 V za pogon CRT cijevi.
Test je pokazao da ovaj primjerak osciloskopa još uvijek radi. Koliko smo primijetili, teško se postiže stabilan fokus i slika je izobličena na desnom kraju zbog nelinearne rampe pilastog napona ili nelinearnog pojačanja horizontalnog pojačala. Sve su ovo normalne posljedice starenja komponenti, posebice kondenzatora i otpornika koji su na visokim radnim naponima ili se u radu normalno griju. Kao što uvijek govorim, nema nikakvog smisla ovdje stare komponente mijenjati novima jer osciloskop ovakvog tipa danas više nije adekvatan ni praktično ni električki za bilo kakvu upotrebu. Za cijenu komponenti koje je ovdje potrebno zamijeniti već možete kupiti neki novi modul malog digitalnog osciloskopa daleko boljih mogućnosti i performansi.
Ako za nekih 50 ili 100 godina nekoga još uvijek bude zanimala dobra stara elektronika, povijest elektroničke proizvodnje ili starine općenito, svakako bi za te buduće generacije bilo ljubazno sačuvati ovakve primjerke u originalnom obliku. Njihova uporabna vrijednost je odavno prošla i sada preostaje samo sačuvati njihovu kolekcionarsku, povijesnu ili edukacijsku vrijednost, nadajući se da će možda jednom netko to u tim uređajima i prepoznati 🙂