Radio prijemnik Stern Proxima 403

Danas je nabavljen radio prijemnik Proxima 403 proizvod istočnonjemačkog poduzeća RFT VEB Stern-Radio Sonneberg iz 1976. godine.

Oznaka RFT (njem. Rundfunk und Fernmelde Technik ili kasnije Repräsentant Fortschrittlicher Technik) je zaštitni znak (logotip) udruženja svih proizvođača različite radio, TV, telekomunikacijske, mjerne i slične elektroničke opreme u bivšoj DDR koje je osnovano 1946. godine. Isto tako državno poduzeće VEB (njem. Volkseigene Betrieb) bio je pravni oblik industrijskih i uslužnih poduzeća u sovjetskoj okupacijskoj zoni i kasnije u DDR-u sve do kraja postojanja te države. Stoga se na elektroničkim proizvodima porijeklom iz bivšeg DDR-a često nalaze i te općenite oznake nacionaliziranih grupa poduzeća RFT i VEB.

Proizvodnja radio prijemnika i opreme u DDR-u bila je centralno kontrolirana u kombinatu VEB Stern-Radio Berlin kao krovnoj organizaciji. Tijekom vremena kombinat je uključivao različite pogone, a od oko 1970. do kraja DDR-a bilo je ukupno četiri pogona koji su se bavili cjelokupnom proizvodnjom radijskih prijamnika:  VEB Stern-Radio Berlin, VEB Stern-Radio Sonneberg, VEB Stern-Radio Rochlitz i VEB Stern-Radio Staßfurt.

Tvornica VEB Stern Radio Sonneberg vuče korijene iz 1945. godine kada je osnovana tvrtka EAK (Elektro-Apparatefabrik Köppelsdorf) pod ruskom upravom u Sonnebergu u Tiringiji. Tvornica je nastala preseljenjem robe i radne opreme iz latvijske elektrotehničke tvrtke VEF (Valsts elektrotehniskā fabrika) koja je do 1944. godine uglavnom proizvodila vojnu radio opremu pod upravom AEG-a (uključujući i male kamere Minox ). U jesen 1945. godine proizvedeni su prvi radio uređaji sa poznatom Wehrmacht cijevi RV12P2000.

Sredinom 1952. godine upravljanje tvrtkom predano je DDR-u. Ime je promijenjeno u VEB Stern-Radio Sonneberg. Već od 1965. godine razvijali su se i proizvodili samo čisti tranzistorski uređaji, a prvi stereo prijemnik izašao je iz tvornice 1968. godine. Godine 1982. tvrtka Stern-Radio Sonneberg bila je najveći proizvođač radio aparata u DDR-u. Uređaji su se izvozili u zemlje istočnog bloka te preko uvozničke tvrtke Bruns u Saveznu Republiku Njemačku. Nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke tvornica je brzo otišla u likvidaciju i zatvorena.

Radio prijemnik Stern Proxima 403 pokriva četiri radio frekvencijska opsega:

• LW (dugi val): 150 – 285 kHz (AM)
• MW (srednji val): 520 – 1605 kHz (AM)
• KW (kratki val): 5,9 – 7,35 MHz (AM)
• UKW (ultrakratki val): 87,5 – 108 MHz (FM stereo)

Uređaj je opremljen standardnim kontrolama za jačinu, balans i boju tona, valnim preklopnicima i preklopnicima za selekciju audio ulaza: TB (magnetofon) i TA (gramofon). Radio prijemnik ima mogućnost biranja postaja uz pomoć automatske frekvencijske kontrole ili bez nje (AFC/F), prijem mono ili stereo FM postaja (MONO), a skala je opremljena sa osam kliznih markera kojima se mogu obilježiti pozicije favoritnih radio postaja. Od indikacija ugrađena je žaruljica za indikaciju stereo prijema (STEREO) i žaruljica za indikaciju podešenosti na prijemnu postaju (ABSTIMM.).

Elektronička shema prijemnika Stern Proxima 403 je vrlo slična shemi prethodno opisanog prijemnika Rema Arietta 734. AM/FM tuner i MF dio prijemnika su praktično identični s time što je kod Proxime 403 dodan tranzistorski driver (T206, T207) za indikacijsku žaruljicu podešenosti na prijemnu postaju. Ukratko, FM tuneri kod ovih uređaja su dosta kvalitetno izvedeni sa tri tranzistora i sa paralelnim ugađanjem frekvencije na sva tri sklopa tunera (RF pojačalo, lokalni oscilator, mješač). AM tuner je samooscilirajući mješač sa jednim tranzistorom. FM i AM prijemnik imaju tri stupnja selektivnog MF pojačanja na standardnim međufrekvencijama na 10,7 MHz i 455 kHz. FM demodulator je ratio-detektor, a AM demodulator je diodni. FM tuner ima AFC preko varikap diode u LC krugu lokalnog oscilatora. Automatska kontrola pojačanja (ARP, AGC, ALC) se može zasebno podesiti za AM i FM prijemnik preko upravljačkih tranzistora.

Pločica AM/FM komponenti radio prijemnika (strana elemenata).

Pločica AM/FM komponenti radio prijemnika (strana tiskanih veza).

Pločica AM/FM komponenti radio prijemnika (strana elemenata).

Dva zasebna mehanizma birača postaja za AM i FM radio opsege.

Oznake na promjenjivom kondenzatoru – biraču postaja za AM radio.

FM tuner.

Elementi posljednjeg FM/AM MF pojačala te FM ratio detektora i AM diodnog detektora.

U naš Stern Proxima 403 ugrađen je stereo modul SD 2.2 dok je u Rema Arietta 734 ugrađen stereo modul SD 2.1. Razlika u ova dva modula je samo u polaritetu priključka za masu.

Modul stereo dekodera SD 2.2.

Izlazni parovi push-pull tranzistora GD241C stereo pojačala montirani na stražnjoj ploči šasije uređaja.

Stereo pojačala kod prijemnika Stern Proxima 403 i Rema Arietta 734 mogu isporučiti 2 x 6 W sinusne snage, oba su kvazi-komplementarnog tipa sa germanijskim izlaznim tranzistorima, no konstrukcijski se nešto razlikuju. Tako se kod prijemnika Stern Proxima 403 za okretanje faze umjesto jednog tranzistora koristi komplementarni par tranzistora (T505 / T506 i T605 / T606) koji bazama izlaznih tranzistora dovode protufazne napone. Temperaturna stabilizacija izlaznih tranzistora postiže se diodama Gr501/502 i Gr601/602 te termistorima R3 i R4. Potenciometrima R529 / R629 se podešava mirna struja, a potenciometrima R523 / R623 simetrija pobude izlaznih tranzistora.

Što se tiče pretpojačala prvo ide tranzistorski stupanj sa T501 / T601, a zatim pasivne RC tonske kontrole (visoki, niski tonovi) te potenciometar za glasnoću sa RC filtrom za “konturu glasnoće” (vidi objavu Grundig RTV 1040 HI FI i Stern Proxima 403). Slijede tri stupnja tranzistorskog pojačanja u RC vezi. Potenciometar R518 je kontrola balansa između dva stereo kanala. Svi PNP tranzistori upotrijebljeni u pojačalu su germanijski (MP21D i izlazni parovi sa GD241C), a NPN tranzistori su silicijski (SC237, SC238, SC239, SF126C).

Izlazni tranzistori GD241C stereo pojačala. 

Stereo pojačalo (pločica bez izlaznih tranzistora).

Na prednjoj ploči prijemnika Stern Proxima 403 otisnuta je oznaka QUADROEFFEKT, a četiri otvora za hlađenje i četiri okrugla kućišta izlaznih tranzistora i četiri priključka za zvučnike svakako sugeriraju da se ovdje radi o 4-kanalnom kvadrofonskom uređaju. Naravno ovo je trik jer smo vidjeli da je pojačalo stereo, odnosno 2-kanalno, pa je ovdje zapravo riječ o kvazi-kvadrofonskom ili Hafler spoju gdje se na dva kanala pojačala kombinirano spajaju četiri zvučnika kako bi se dobio svojevrsni surround efekt, odnosno nešto bolje ozvučenje od običnog sterea. Ovaj sistem smo već vidjeli i opisivali kod uređaja Gorenje GC 201 A i Grundig RTV 1040 HI FI.

Mrežni transformator, te ispravljač i filtar napona napajanja.

Na tvorničkoj elektroničkoj shemi vidimo kako se ista shema odnosi na 12 modela radio prijemnika Proxima, a do sada smo vidjeli da minimalno modificiranu shemu dijeli još nekoliko modela i tipova istočnonjemačkih radio prijemnika. Općenito gledano, do sada je u svijetu proizvedeno na tisuće i tisuće (ako ne milijune) modela i inačica komercijalnih superheterodinskih AM/FM prijemnika i jasno da svaki od njih ne može imati neku specifičnu elektroničku shemu ili neku jedinstvenu tehnologiju izrade.

Međutim, razliku u konkurentnosti glede ponude elektronike široke potrošnje zapravo možda i nije toliko činio vanjski i unutrašnji dizajn proizvoda koliko njegova prodajna cijena. Na cijenu pak je najviše utjecala stalna primjena novih tehnologija izrade elektroničkih elemenata i elektroničkih sklopova u cijelosti kojima je proizvodnja bila jeftinija i brža. Neke zemlje su se desetljećima držale jednom uspostavljene tehnologije i kupljenih licenci, dok su druge stalno ulagale u istraživanje, razvoj i modernizaciju proizvodnje te edukaciju svojih zaposlenika.

Kao primjer, stereo dekoder SD2 proizvodio se i ugrađivao u radio uređaje sve do početka 1980-tih godina kada su već dugo postojala puno jeftinija i bolja integrirana rješenja. Diskretni tranzistorski SD2 osim što sadrži puno komponenti također sadrži i pet promjenjivih LC krugova koje je potrebno precizno ugoditi. Sve ovo traži puno vremena, instrumentaciju i stručno osoblje. Slično je i sa integriranim MF i NF krugovima koji su se u to vrijeme već masivno koristili za komercijalne radio prijemnike, da ne govorimo o germanijskim tranzistorima koji su u naprednim zemljama do sredine 1970-tih godina praktično posve prestali koristiti.

Svi uređaji iz sredine 1970-tih godina uglavnom imaju lijep i privlačan vanjski dizajn. Međutim, kad otvorite neki japanski uređaj iz toga doba često se iznenadite naprednim elektroničkim komponentama i specijalnim integriranim rješenjima pojedinih sklopova. S druge strane, kod uređaja iz manje razvijenih zemalja, imate dojam da se i dalje radi o poznatim cijevnim shemama iz 1960-tih godina, samo što su elektronske cijevi zamijenjene tranzistorima.