Danas je nabavljen radio prijemnik RTV 1040 HI FI njemačke tvrtke Grundig koji se proizvodio u razdoblju 1974. do 1977. godine.
Tvrtku Grundig osnovao je proizvođač radio aparata Max Grundig odmah nakon rata 1945. godine. U početku je proizvodnja bila orijentirana na radio prijemnike, a već 1952. godine Grundig proizvodi svoj prvi televizor i prijenosni magnetofon. Do sredine 1950-ih Grundig je postao najveći proizvođač radio aparata u Europi, a do kraja desetljeća ponuda tvrtke proširena je na i sve druge audio uređaje potrošačke elektronike (tranzistorski radio prijemnici, prijenosni magnetofoni, diktafoni, razni kućni stereo audio uređaji i slično. Grundig je 1957. godine stekao većinski udio u tvrtkama za proizvodnju pisaćih strojeva Triumph i Adler, a od 1960-tih godina širi proizvodne pogone i izvan Njemačke (Portugal).
U idućim desetljećima sve do danas tvrtka Grundig je stalno u trendu sa najnovijom tehnologijama potrošačke elektronike te je često prva u Evropi po proizvodima koji uključuju nove tehnologije. Tako već 1960. godine Grundig plasira televizor sa mogućnostima VHF prijema i predstavlja prvi bežični ultrazvučni daljinski upravljač. Godine 1967. Grundig je predstavio kompaktni kasetofon, a nakon toga i kasetofon za automobile. Godine 1969. je proizveo prvo Hi-Fi pojačalo s ugrađenim ekvilajzerom za evropsko tržište. U ranim 1970-im godinama uvodi kvadrofonski sistem reprodukcije stereo kanala. Slijede uspjesi u proizvodnji kućnih videorekordera i radio satova s digitalnom budilicom. U drugoj polovici 1970-tih godina Grundig već ima auto-radije sa automatskim traženjem stanica, AM/FM prijemom, dekoderom stanja u prometu i kasetofonom. U 1980-tim godinama nastavlja se proizvodnja video-rekordera sa najnovijim funkcijama (videotekst, prikaz položaja trake u stvarnom vremenu), elektroničkih notesa, predstavljen je satelitski TV prijemnik i televizor u boji s tehnologijom 100 Hz. U 1990-tim godinama Grundig predstavlja svoj prvi DAB pilot prijemnik, prvi u svijetu predstavlja tehnologiju bežičnog infra-crvenog prijenosa Hi-Fi signala i širi proizvodnju na bežične telefone. U proizvodnji televizora Grundig stalno slijedi nove tehnologije (interaktivna korisnička sučelja, ravni zaslon, smart TV s pristupom internetu), a 1998. godine lansira softver za prepoznavanje glasa pod nazivom VoiceOffice mobil za svoje digitalne diktafone. U 2000-tim godinama slijede MP3 i DVD uređaji, auto-navigacijski uređaji, a posljednjih deset godina Grundig je uz širok spektar potrošačke elektronike proširio asortiman i na kućanske aparate i bijelu tehniku.
Što se tiče vlasništva, još od 1972. godine dionice Grundiga polako počinje prikupljati tvrtka Philips Electronics, koja je do 1984. preuzela poslovno upravljanje kompanijom, a do 1993. godine je stekla i potpunu ekonomsku kontrolu nad Grundigom. Grundig 1998. godine raskida partnerstvo sa tvrtkom Philips zbog njezine prevelike dominacije, a zatim je 2003. godine, zbog nastalih promjena na tržištu, bio prisiljen pokrenuti stečajni postupak. Gotovo svi pogoni Grundiga su nakon uspješnih pregovora ipak uspjeli preživjeti stečaj te nastavljaju nositi naziv Grundig (Grundig Intermedia, Delphi Grundig, Grundig Car InterMedia System GmbH, Grundig SAT Systems GmbH, Grundig Business Systems GmbH). Godine 2007. Grundig Intermedia GmbH postaje dio turske kompanije Arçelik A.Ş., proizvođača bijele tehnike u vlasništvu Koc Holdinga, koji obuhvaća deset brandova: Arçelik, Beko, Grundig, Blomberg, Elektrabregenz, Arctic, Leisure, Flavel, Defy i Altus.
RTV 1040 Q Hi-Fi (Quadro) je kombinacija vrlo kvalitetnog AM/FM tunera i snažnog pojačala (4 x 40 W) sa mogućnosti mono, stereo i kvadrofonske reprodukcije zvuka. Uređaj je dimenzija 61x33x15 cm i težine gotovo 16 kg. Isporučivao se sa četiri Audiorama 4000 (Globe) samostojeća zvučnika. U vrijeme kada se proizvodio to je bio jedan od najnaprednijih radio/audio sustava u komercijalnoj ponudi sa cijenom od 1650 DEM što je tada vrijedilo kao danas 3000 eura.
Prijemnik pokriva četiri frekvencijska opsega:
- UKW: 87,5 – 108 MHz
- KW : 5,4 – 16,2 MHz
- MW: 510 – 1620 kHz
- LW: 145 – 350 kHz
UKW/FM prijemnik ima mogućnost memoriranja do osam frekvencija (kanala, radio postaja), a prebacivanje se vrši pomoću tipki osjetljivih na dodir. Automatska kontrola frekvencije (AFC) se može uključiti ili isključiti po želji. Ugrađena je elektronička sklopka za utišavanje pozadinskog šuma kada se traže FM radio postaje (tipka STILL – Stillabstimmung).
RTV 1040 ima ugrađena četiri jednaka audio pojačala od kojih svako može isporučiti 2 x 40 W muzičke snage, odnosno 2 x 25 W nominalne (sinusne) snage na zvučnicima impedancije 4 Ω. Pojačala mogu raditi u mono, stereo ili kvadrofonskoj tehnici reprodukcije audio signala.
U stereo načinu se sa četiri pojačala mogu koristiti dva neovisna stereo izlaza tako da je po potrebi moguće ozvučiti paralelno dvije prostorije sa stereo zvukom. Pri tome se kontrole glasnoće, balansa i boje zvuka mogu zasebno podesiti za svaku prostoriju.
Kvadrofonski sistem koristi četiri jednaka zvučnika obično ravnomjerno raspoređena u četiri kuta prostorije koja se ozvučava. To je najraniji oblik surround zvuka za široku komercijalnu primjenu. Prvi sistemi sa 4-kanalnim zvukom za profesionalne glazbene studije razvijeni su još u 1950-tim godinama, a uvođenje ovog višekanalnog audio sistema za široku primjenu krenulo je početkom 1970-tih godina. Odmah ćemo reći da kvadrofonski sistem nije doživio veliki komercijalni uspjeh zbog više problema. Jedan od njih je svakako bila visoka cijena jer su potrebni audio uređaji koji podržavaju četiri zapisa, dodatni zvučnici, dodatni kanali pojačala, a za gramofonske ploče i dodatni demodulatori/dekoderi za izdvajanje 4-kanalnog zvuka. U to doba su već i bolji stereo sustavi bili prilično skupi, a generalno gledano kvadrofonija i nije donijela neki revolucionarni pomak u reprodukciji muzičkih audio zapisa. Audiofili jednostavno nisu bili skloni bacati svoje skupe stereo sustave u smeće da bi ih zamijenili novim kvadrofonskim sustavima.
Drugi problem sa kvadrofonijom je bio u kvaliteti zapisa na četiri staze i u kompatibilnosti takvog medija sa mono i stereo audio sistemima. Dodavanje više staza audio zapisa na magnetsku traku znači njihovu manju širinu, a time i manju kvalitetu zapisa sa više šumova. U to doba je najpopularniji medij za zvuk bila gramofonska ploča, a moduliranje dva dodatna kanala na ploče koje se reproduciraju preko normalnih stereo zvučnica opet sa sobom donosi probleme sa kvalitetom zvuka i kompatibilnosti, a što je najgore potrebno je kupovati skupe demodulatore/dekodere i gramofonske igle/zvučnice da se iz 2-kanalnog stereo zapisa izdvoje i dva dodatna zapisa. Tek u 1990-tim godinama uvođenjem digitalnih audio i video zapisa te popularnih “kućnih kina” zaživjeli su višekanalni surround sistemi za širi krug korisnika.
Na uređaju Grundig RTV 1040 možemo birati između QUADRO DISKRET i QUADRO MATRIX sistema 4-kanalne reprodukcije.
U QUADRO DISKRET sustavu sva četiri kanala ostaju potpuno neovisna jedan o drugom kroz cijeli lanac snimanja i reprodukcije. Početkom 1970-tih godina su već postojali komercijalni magnetofoni i kasetofoni za izravni zapis i reprodukciju 4-kanalnog audio zapisa, primjerice Grundig CN 1000 HiFi. Magnetske trake i magnetske glave u takvim sustavima podržavaju istovremeni zapis i čitanje četiri neovisna audio kanala.
Gramofonske ploče, kao tada najpopularniji nosač zvuka, također su se mogle snimati u tehnici sa četiri kanala. Međutim, ta četiri kanala se nikako nisu mogla dobiti izravno sa gramofonske zvučnice koja je uvijek bila stereo – 2 kanala, nego su se koristili posebni sistemi modulacije dva dodatna kanala u postojeći stereo zapis. Obično bi se dva stereo kanala snimala standardno u audio opsegu do 20 kHz, dok se dodatna dva kanala moduliraju u viši frekvencijski opseg (20 – 40 kHz). Ploče snimane u 4-kanalnoj tehnici imale su oznaku SQ (Stereo Quadraphonic).
Za reprodukciju svih četiri kanala sa SQ ploča bio je potreban poseban uređaj za demodulaciju dva kanala snimljena u višem (nečujnom) frekvencijskom opsegu ali i posebne gramofonske igle i zvučnice koje su mogle raditi na dvostruko višim frekvencijama. U prospektima za naš RTV 1040 preporuča se CD-4 kvadrofonski sustav sa SQ ploče za koji je bilo potrebno dokupiti Grundigov CD-4 demodulator, a kao gramofon predlaže se Garrard Zero 100 SB. Gramofon je naravno morao imati kvalitetnu izvedbu ručice gdje su se igle i zvučnice mogle mijenjati te fino podešavati njihova geometrija i pritisak.
Tako bi tipičan CD4 sustav visokih performansi uključivao gramofon sa CD-4 kompatibilnom iglom i zvučnicom, CD-4 demodulator, 4-kanalno pojačalo i četiri identična zvučnika punog raspona. Neki modeli pojačala/radio prijemnika iz 1970-tih godina imali su interno ugrađen CD-4 demodulator. Ploče kodirane sa CD-4 sustavom također su bile kompatibilne s konvencionalnim dvokanalnim stereo sustavima. U stereo načinu rada sva četiri audio kanala mogu se čuti preko dva zvučnika i tu nije potrebna posebna dodatna oprema. CD-4 je samo jedan od sustava kodiranja četiri audio zapisa na gramofonske ploče, a za svaki je sustav bilo potrebno imati drugu opremu.
QUADRO MATRIX sistem, odnosno matrično dekodiranje je tehnologija gdje se tijekom reprodukcije iz manjeg broja ulaznih audio kanala (obično dva stereo kanala) dobiva veći broj izlaznih audio kanala (obično četiri ili pet). Ovdje treba razlikovati dva sistema. U prvom se originalni višekanalni zapis kodira na manji broj kanala (npr. četiri kanala na dva kanala), a onda se kod reprodukcije iz ta dva kanala ponovno dobivaju originalna četiri kanala. Ova transformacija ne može proći bez gubitaka dijela audio informacija i dekodirani kanali nisu posve neovisni. Cilj ove transformacije je dobiti neki efekt prostornosti ili surround zvuka i istovremeno zadržati prihvatljiv ili čak bolji stereo zvuk. Razvijene su mnoge metode matričnog kodiranja koje se označavaju brojčano, a sama oznaka ukazuje na broj izvornih diskretnih audio kanala te broj kodiranih i dekodiranih kanala. Na primjer, četiri kanala kodirana u dva diskretna kanala i dekodirana natrag u četiri kanala bila bi označena kao 4:2:4.
Drugi matrix sistem je posve umjetno stvaranje dva dodatna audio kanala iz čistog ulaznog stereo kanala koji ne sadrži (nema modulirane) nikakve dodatne informacije za višekanalni zvuk. Ovo je tzv. kvazi-kvadrofonija ili 4D gdje se posebnim tehnikama pokušavaju iz dva postojeća dobiti još dva dodatna kanala kako bi se dobio efekt veće prostornosti zvuka. Najjednostavniji takav sistem smo mogli vidjeti primjerice kod Glazbenog centra Gorenje GC 201 A. Tamo su na normalno stereo pojačalo spojena četiri zvučnika u svojevrsnom kvazi-kvadrofonskom ili Hafler spoju (2:2:4). Ovdje nema nikakvog kodiranja (dva kanala, ostaju dva kanala) već se samo iz ta dva kanala pokušavaju dobiti “dekodirati” još dva kanala. Ti novi kanali mogu nastati kao produkti miješanja dva originalna kanala, ubacivanjem vremenskih kašnjenja i sličnim manipulacijama sa izvornim audio signalima. Dobiveni konačni efekt ovisi o samoj dinamičkoj strukturi originalnih signala i može se dogoditi da više pogoršava nego poboljšava opću zvučnu sliku.
U naš RTV 1040 ugrađen je nešto napredniji 2:2:4 sistem koji uključuje poseban elektronički sklop (matricu) za generiranje četiri izlazna kanala iz ulaznog stereo kanala.
Kad već opisujemo kontrole na našem radio prijemniku RTV 1040 spomenimo i preostale dvije: LIN i RAUSCHEN.
Sklopkom LIN (linear/contour) može se odabrati frekvencijsko-amplitudna karakteristika tijekom podešavanja glasnoće zvuka. Kod linearne karakteristike sve frekvencije zvučnog spektra se jednako prigušuju ili pojačavaju kako se smanjuje ili pojačava glasnoća. Međutim, ljudsko uho nejednakom osjetljivošću čuje određene frekvencije kad je zvuk tih ili kad je glasan. Tako je na niskim razinama glasnoće ljudsko uho manje osjetljivo na frekvencije u gornjem i donjem zvučnom spektru dok na visokim razinama glasnoće te razlike praktički nestaju. Stoga se kod linearne promjene glasnoće mijenja frekvencijska slika kakvu čuje ljudsko uho. Da bi se kompenziralo, uključuje se frekvencijski filtar “kontura glasnoće” koji povećava amplitudu visokih i niskih tonova kako se smanjuje glasnoća zvuka i obrnuto.
Sklopkom RAUSCHEN uključuje se stereo MPX filtar koji blokira sve pomoćne komponente stereo signala. To je u prvom redu pilot ton na 19 kHz te pomoćni stereo kanali u opsegu 23-53 kHz (vidi objavu Clarion Compo Car Stereo G-501). Ovaj filtar imaju samo kvalitetni audio uređaji sa audio-frekvencijskim rasponom do ili iznad 19 kHz dok je kod većine standardnih audio uređaja, uključujući i komercijalni FM radio, audio opseg standardno ograničen na 50 Hz – 15 kHz (sa strmim gušenjem iznad 15 kHz) tako da su pilot ton i više frekvencije filtrirane samom karakteristikom pojačala. Pojačala našeg uređaja RTV 1040 pak linearno pokrivaju audio opseg 20 Hz – 20 kHz (± 1,5 dB), a puni propusni opseg pojačala je 5 Hz – 80 kHz. Stoga zaostale visokofrekventne komponente stereo signala koje ostaju nakon stereo dekodiranja (demultipleksiranja) mogu biti problematične jer ih pojačalo pojačava zajedno sa korisnim audio signalom što se loše odražava na ukupni zvuk. Da se ovo izbjegne potrebno je gornju graničnu frekvenciju pojačala ograničiti na standardnih 15 kHz. Međutim, u nekim studijskim stereo sistemima radio prijenosa zvuka ne primjenjuje se standard koji ograničava audio opseg na 15 kHz nego je on maksimalnog Hi-Fi raspona (do 20 kHz). Ovdje je onda potrebno koristiti oštar band-stop (notch) filtar za pilot frekvenciju 19 kHz i nisko-propusni filtar koji prigušuje sve frekvencije iznad 20 kHz (pomoćni stereo kanali). Takav filtar je ugrađen i na sva četiri pojačala uređaja RTV 1040 i on se praktično uključuje samo kod snimanja stereo signala sa FM radija.
Kombinacija band-stop (notch) filtra za pilot frekvenciju 19 kHz (LC apsorpcijski titrajni krug) i nisko-propusnog filtra koji prigušuje sve frekvencije iznad 20 kHz (paralelno vezani kondenzatori) kakav je ugrađen u RTV 1040.
5-polne DIN priključnice za ulazne signale: FM/UKW antena te stereo i kvadrofonski ulazi za magnetofon i gramofon. Prve dvije priključnice najbliže antenskom konektoru: QH (TB) i QV/ST (TB) su 4-kanalne, a dvije u sredini su 2-kanalne: QH (TA) za prednje kanale i QV (TA) za stražnje kanale. Ulaz TA STEREO je izravno za gramofonsku stereo zvučnicu te uključuje posebno pretpojačalo za magnetsku (MAGNET) ili kristalnu (KRISTALL) zvučnicu.
2-polne DIN priključnice za zvučnike i slušalice:
- R-QV/ST1 – desni kanal prve stereo grupe (prednji desni zvučnik)
- R-QH – desni kanal druge stereo grupe (stražnji desni zvučnik)
- L-QH – lijevi kanal druge stereo grupe (stražnji lijevi zvučnik)
- L-QV/ST1 – lijevi kanal prve stereo grupe (prednji lijevi zvučnik)
- R-ST2 – desni kanal druge stereo grupe (monitoring)
- L-ST2 – lijevi kanal druge stereo grupe (monitoring)
Pritiskom sklopke sa simbolom slušalica isključuju se četiri glavna kanalna izlaza i signal dolazi samo na zelene priključnice R-ST2 i L-ST2 (kanali za monitoring) i na DIN priključnice za slušalice.
Gumb za biranje postaja i 5-polne DIN priključnice za spajanje slušalica na bočnoj stranu uređaja: V/ST (prva/prednja stereo grupa) i H/ST (druga/stražnja stereo grupa).
Sa donje strane se vidi promjenjivi kondenzator (birač postaja) AM radio prijemnika te mrežni transformator. Sa gornje strane su upečatljiva dva filtarska kondenzatora velikog kapaciteta za filtriranje linije simetričnog napajanja izlaznih pojačala (2 x 22 V).
Nosač sa indikacijskim instrumentima se lako odvaja jer je na konektoru. Međutim, nosač sa potenciometrima (audio kontrole) nije moguće odvojiti bez odlemljivanja koaksijalnih audio kablova i drugih poveznih žica.
Elektronička shema AM/FM prijemnika i pretpojačala.
Elektronička shema pojačala Grundiga RTV 1040 sa tonskim i MPX filtrima te quadro matrix audio procesorom.
Radio prijemnik Grundig RTV 1040 HI FI je čisti tranzistorski uređaj i sadrži ukupno 185 tranzistora što je ogroman broj i vjerojatno ni jedan drugi komercijalni prijemnik iz toga doba nije sadržavao ni približno toliko tranzistora.
FM prijemnik sadrži tuner sa tri tranzistora, zaseban za RF pojačalo (T301), lokalni oscilator (T302) i mješač (T303). Ugađanje se vrši varikap diodama u LC krugovima sva tri stupnja (D301-D304). Nakon toga slijede četiri stupnja tranzistorskog MF pojačanja (T1005, T1, T2, T3) sa čak deset selektivnih MF transformatora. Za usporedbu, prosječni komercijalni FM radio prijemnici imaju dva tranzistora u FM tuneru gdje se ugađa se samo LC krug lokalnog oscilatora, a onda slijede tri stupnja MF pojačanja sa četiri MF transformatora. Stoga nema nikakve dvojbe da je u RTV 1040 ugrađen vrlo osjetljiv i selektivan radio prijemnik unatoč nedostatku keramičkih filtara koji su 1970-tim godinama još uvijek bili rijetkost.
FM tuner.
MF krugovi AM/FM prijemnika.
Tranzistor T1004 sa RC elementima C1017, R1022, R1023 je vremenska sklopka koja služi za malu odgodu uključivanja FM prijemnika u trenutku uključivanja napajanja uređaja. Ova sklopka kontrolira napajanje MF pojačala sa T1005 i kada je zatvorena prijemnik je praktički u prekidu. Funkcija odgode vjerojatno služi da se stabiliziraju naponi za kontrolu varikap dioda kako za to vrijeme prijemnik ne bi hvatao neku neželjenu (nepodešenu) radio frekvenciju.
Tranzistor T1009 je driver za indikacijski instrument pokazivanja jačine prijemnog signala (TUNING). Poseban sklop sa tranzistorima T201-T212 je tzv. TUNOSCOPE, odnosno svjetlosna indikacija točne podešenosti na prijemnu postaju. Kada je podešenost točna svijetli središnja bijela lampica, a kada je potrebno ugađanje u jednu ili drugu stranu svijetli odgovarajuća crvena lampica. Za kontrolu tunoskopa koristi se diferencijalni napon iz ratio-detektora. Kad je podešenost na postaju točna napon iz ratio-detektora je nula, a kad to nije slučaj dobiva se određena razina pozitivnog ili negativnog napona.
TUNSCOPE modul.
Krug za utišavanje FM šuma kod traženja aktivnih radio postaja bazira se na krugu sa LDR otpornikom R256 i tranzistorskoj sklopki T1011. LDR (foto-otpornik) je optički vezan sa srednjom žaruljicom tunoskopa, što znači da ga aktivira samo točna podešenost na radio postaju.
S obzirom da se FM tunerom upravlja varikap diodama, dakle naponom, biranje i memoriranje FM postaja vrši se preko posebnog sklopa sa potenciometarskim djeliteljima napona (preomat) za svaku memoriju, a prebacivanje memorija se vrši tranzistorskim sklopkama osjetljivima na dodir. Aktivna memorija ima indikacijsku žaruljicu. Za ove funkcije je potrebno pet tranzistora po kanalu. Tranzistor T4 formira kapacitivnu sklopku koja uključuje tranzistor T5 sa signalnom žaruljicom, a isti zatim uključuje i tranzistor T6 koji u konačnici uključuje PNP/NPN tranzistorski par T7/T8 preko kojih potenciometar dobiva upravljački napon (30 V). Tranzistorska sklopka sa T1, T2 i T3 služi za utišavanje radio prijemnika (opet djelovanjem na MF pojačala) u trenutku kad se prebacuje memorija i stabilizira napon za novu frekvenciju. Krug sa tranzistorima T1001-T1003 služi za naponsku i temperaturnu stabilizaciju upravljačkog napona od 30 V za kontrolu frekvencije FM tunera.
PREOMAT – sklop za biranje i memoriranje FM radio postaja.
Potenciometri u krugu djelitelja napona za namještanje upravljačkog napona za varikap diode. Promjenom prednapona za varikap diode mijenja se njihov kapacitet, a time i rezonantne frekvencije u krugovima FM tunera.
FM demodulator je standardni ratio-detektor (D4, D5). Stereo dekoder je matričnog tipa sa automatskim prepoznavanjem mono/stereo signala i filtrom za deemphasis (tranzistori T11-T15, te moduli Mod. 1, Mod. 2).
Pločica stereo dekodera.
Što se tiče AM tunera vidimo da se i on bazira na tri tranzistora, zaseban za RF pojačalo (T1006), lokalni oscilator (T1008) i mješač (T1007). Slijede dva stupnja MF pojačanja sa T1 i T2 te četiri selektivna MF transformatora. AM detektor je diodni (D2). Kod standardnih komercijalnih AM prijemnika u tuneru obično radi samo jedan, rijetko dva tranzistora.
Pločica stereo dekodera i desno od nje elementi AM tunera.
Što se tiče audio pojačala, ugrađena su dva stereo pojačala: jedno za radio prijemnik (T1012, T1013) i jedno za gramofonsku zvučnicu (T1014-T1019). Nakon toga sva pojačala dalje u lancu su 4-kanalna.
Kao što smo već rekli, iz stereo kanala se mogu dobiti još dva dodatna kanala pomoću matričnog dekodera (T601-T611). Takvi dekoderi obično sadrže jednostavne elektroničke krugove (u nekim slučajevima samo pasivne komponente) i temelje se na Haflerovom efektu, nazvanom po svom ranom zagovorniku audio inženjeru Davidu Hafleru. Prednji stereo kanali ovdje ostaju u svom originalnom obliku, a stražnja dva kanala reproduciraju ograničeni frekvencijski raspon koji sadrži zvukove izvan faze. Naime, polazi se od ideje da tijekom snimanja audio zapisa stereo mikrofoni usmjereni na glavni izvor zvuka primaju zvuk uglavnom u sinkronoj fazi, dok udaljeni pozadinski zvukovi dolaze izvan faze. Stoga se stražnji zvučnici najčešće napajaju razlikom između stereo kanala. U našem slučaju, kad bi razlučili elektroničku shemu, to je u osnovi postignuto tako da su stražnji zvučnici zapravo spojeni serijski na lijevi i desni kanal (na vruće krajeve) preko određenih impedancija tako da je snaga na stražnjim zvučnicima manja ali se svejedno jano čuju.
U 1970-tim godinama različite audio tvrtke razvile su svoje inačice sistema matričnih dekodera koji se uglavnom baziraju na Haflerovom efektu. Neke matrice su se mogle vanjskim kontrolama podesiti na najbolji zvuk (Marantzov Vari-Matrix sistem). Takvi generirani 4-kanalni sistemi dobili bi razne komercijalne nazive poput ambiophony, ambiophonic, quadraphonic, 4D, Dynaquad, quadro matrix i slično, no gdje bi se ti termini često ispreplitali i također mogli imati i neka specifična značenja. Možemo još samo napomenuti kako su se ti 2:2:4 sistemi mogli dosta uspješno koristiti i za dekodiranje pravih 4-kanalnih zapisa kao što je Dolby Surround budući da oba dijele ista načela rada (temeljeno na razlikama u fazi zvuka). Ipak, razdvajanje kanala i balans između njih sa Haflerovim krugom ne može biti tako dobro kao kod pravog Dolby Pro Logic dekodera.
Matrični dekoder.
Lanac 4-kanalnih pojačala kod našeg RTV 1040 ide ovako:
- pretpojačalo sa tri izravno vezana tranzistorska stupnja
- MPX filtar
- linear/contour filtar
- potenciometar za glasnoću
- pojačalo sa dva izravno vezana tranzistorska stupnja i kontrola balansa između lijevog i desnog stereo kanala
- tonska kontrola za izdvajanje visokih i niskih tonova
- pojačalo sa dva izravno vezana tranzistorska stupnja i kontrola balansa između stereo grupa (prednji i stražnji zvučnici)
- izlazno push-pull pojačalo sa indikacijom snage
Elementi MPX i linear/contour filtra.
Na pločici zajedno sa potenciometrima nalaze se balansna pojačala i krugovi za tonske kontrole.
MPX i linear/contour filtar smo već opisali pa možemo još nešto reći o izlaznim pojačalima.
Na ulazu se nalazi diferencijalno pojačalo (T1261, T1263) kojim se efikasno izbjegava posmak (drift) istosmjernog napona na izlazu. Tranzistor T1262 održava konstantnim zbroj struja koje teku kroz tranzistore u diferencijslnom pojačalu. Napon baze, odnosno struju kroz taj tranzistor održava konstantnom zener-dioda D1007. Daljnje naponsko pojačanje ide preko tranzistora T1264 i zatim preko tranzistora T1265 koji je u spoju emiterskog slijedila i ima ulogu transformatora impedancije (stupnja za odvajanje). Na emiter T1265 je dalje vezan tranzistor T50 je u krugu naponske stabilizacije radne točke izlaznih tranzistora. Ovdje se potenciometrom R1279 namješta mirna struja izlaznih tranzistora.
Diferencijalna pojačala i prva dva tranzistorska (pret)pojačala izlaznog stupnja (lijevi i desni kanal prve stereo grupe, prednji zvučnici).
Lijevo se vide diferencijalna pojačala i prva dva tranzistorska (pret)pojačala izlaznog stupnja (lijevi i desni kanal druge stereo grupe, stražnji zvučnici), a na desnoj strani su pomoćni sklopovi prijemnika (tajmer za zadržavanje uključivanja prijemnika dok se ne stabiliziraju upravljački naponi, pojačalo za indikacijski instrument TUNING).
Tranzistori T901 i T902 služe za zaštitu izlaznih tranzistora od prevelikog opterećenja, odnosno od kratkog spoja na zvučničkim izlazima. Izlazni komplementarni push-pull stupanj čine tranzistori u PNP Sziklai spoju (T53/T55) i NPN Sziklai spoju (T54/T56). Kombinacija T53/T55 je GBD190/2N3055, a kombinacija T54/T56 su njima komplementarni tranzistori GBD189/MJ2955.
Na stražnoj ploči šasije montirani su tranzistori snage izlaznih pojačala te krugovi za indikaciju snage za sva četiri kanala. Uočavaju se i dva sigurnosna temperaturna prekidača montirana iznad pločica.
Pločice sa izlaznim tranzistorima pojačala snage i ispravljačkim pojačalima za indikaciju razine snage (lijevi zvučnici).
Pločice sa izlaznim tranzistorima pojačala snage i ispravljačkim pojačalima za indikaciju razine snage (desni zvučnici).
Kad imate u rukama jedan ovako kompleksni radio prijemnik u tranzistorskoj izvedbi on može izvrsno poslužiti za uvid u praktičnu izvedbu i princip rada različitih elektroničkih sklopova. Na žalost, vrlo se rijetko mogu naći servisni priručnici za ovakve uređaje koji uključuju opis rada pojedinih sklopova i funkciju pojedinih komponenti. Najčešće dobivate samo elektroničku i montažnu shemu te popis elemenata i način ugađanja te podešavanja pojedinih krugova. Tako je slučaj i sa našim prijemnikom RTV 1040. Da stvar bude gora, čak i šture natuknice koje možete izvući iz takvog servisnog priručnika može uvelike otežati nepoznavanje specifičnog njemačkog tehničkog rječnika i terminologije.
Ako niste specijalist za Grundigove radio prijemnike iz 1970-tih godina, onda morate uložiti puno vremena i truda u razlučivanje i shvaćanje kompleksne elektroničke sheme uređaja. Najbolje je na papir ispisati čitavu shemu u što boljoj rezoluciji, a onda markerima u boji označavati ključne putanje napona i signala za pojedini sklop. Najveći problem pri tome predstavlja mnoštvo višepolnih sklopki kojima se preklapaju pojedini sklopovi i te putanje je praktično nemoguće vidjeti bez markiranja istih. Neki put je već teško shvatiti i sam shematski prikaz kompleksnih sklopki kao i naći sve njezine segmente razbacane po shemi.
S obzirom da nemamo ni korisnički priručnik za naš uređaj, za pisanje ovog članka trebalo je pronaći na shemi sve segmente sklopki pojedinih kontrola i vidjeti što one točno preklapaju. To se u prvom redu odnosi na sklopke označene sa LINEAR, STILL i RAUSCHEN koje same po sebi ne govore puno i specifične su za konkretni uređaj. Naime, različiti proizvođači često znaju koristiti različite nazive za iste ili vrlo slične funkcije i sklopove. Neke takve funkcije su karakteristične samo za tehnologiju iz 1970-tih godina i do danas su već potpuno zaboravljene ili se ista tehnologija koristiti pod nekim drugim popularnim nazivom za neku drugačiju namjenu.
Upustite li se u neki popravak ili renovaciju elektroničkih komponenti i sklopova onda je svaki korak rastavljanja potrebno pomno dokumentirati jer ćete kod ponovnog sastavljanja sasvim sigurno naići na neočekivane probleme i dvojbene situacije. U ovakvim uređajima komponente su vrlo tijesno montirane jedne do drugih i često već jedna krivo pomaknuta povezna žica može smetati kod montaže sklopova.
Naš primjerak Grundiga RTV 1040 ima dva odmah uočljiva elektromehanička nedostatka. Jedan je blokirana kazaljka na indikacijskom instrumentu TUNING, a drugi je blokada svih potenciometara za kontrolu zvuka. Ovo su vrlo tipični kvarovi za stare neodržavane i loše čuvane elektroničke uređaje. Svakako da nakon 50 godina ne možemo očekivati ni da su svi kondenzatori i tranzistori zadržali svoje prvobitne električne karakteristike. U konačnici, da i uložimo trud i novac u obnovu ovog uređaja, na kraju ćemo s uporabne strane gledano dobiti uređaj koji ne može konkurirati današnjim modernim pojačalima, a za neku kolekcionarsku vrijednost trebamo ipak imati kozmetički bolje sačuvan primjerak sa svim dodacima koji idu uz njega.
Unatoč tome, osim uporabne i kolekcionarske vrijednosti ovaj uređaj ima još jednu, možda najveću vrijednost, a to je edukativna vrijednost. Tako isti može izvrsno poslužiti kao motivacija za posve ležerno proučavanje elektroničkih sklopova jer u slučaju neopreza ili pogreške nećemo napraviti neku veliku štetu, a učenje na vlastitim greškama uvijek daje vrlo dobre rezultate 🙂