Danas je nabavljen prijenosni radio prijemnik oznake Sensomat 3000 proizvod istočnonjemačkog poduzeća RFT VEB Stern-Radio Berlin iz 1978. godine. Prvi modeli ovog prijemnika počeli su se proizvoditi 1974. godine. Uređaj se izvozio i u tadašnju Zapadnu Njemačku pod oznakama Neckermann Sensomat 18 i Neufunk Sensor 18, te u Francusku pod imenom Comix Sensomat. Raniji modeli su imali FM/UKV skalu samo do 100 MHz, a na kasnijim modelima poput ovog našeg skala je proširena do 104 MHz.
S prednje strane su potenciometri za glasnoću i za tonske kontrole (visoki i niski tonovi) te AM frekvencijske skale i gumb za traženje AM postaja.
Prva zelena tipka je za uključenje/isključenje uređaja (EIN), druga tipka do nje je odabir napajanja preko mreže ili baterija (NETZ), a treća je za uključenje osvjetljenja skale (LIGHT). Slijede tipke za odabir prijemnih frekvencijskih opsega (LW, MW, KW1, KW2, UKW), a crvena tipka AUTOM. je za odabir između ručnog ili automatskog traženja UKW postaja. Dvije indikacijske tinjalice svijetle kada je odbrano ručno traženje UKW postaja (HAND) i kada je napon (baterijskog) napajanja ispravan (BATT.). Istovremenim pritiskom na tipke KW2 i UKW koristi se samo audio pojačalo prijemnika za spajanje gramofona i drugih vanjskih audio uređaja bez vlastitog pojačala.
S gornje strane je FM/UKW skala 88-104 MHz i gumb za ručno biranje FM postaja. Može se primijetiti da automatski birač postaja (1-18) radi samo u opsegu 88-100 MHz.
Sa jedne bočne strane je priključnica za vanjsku AM/FM antenu, a sa druge bočne strane su priključnice za spajanje slušalica, vanjskog zvučnika te gramofona i sličnih audio komponenti bez vlastitog pojačala.
Oznaka RFT (njem. Rundfunk und Fernmelde Technik ili kasnije Repräsentant Fortschrittlicher Technik) je zaštitni znak (logotip) udruženja svih proizvođača različite radio, TV, telekomunikacijske, mjerne i slične elektroničke opreme u bivšoj DDR koje je osnovano 1946. godine. Isto tako državno poduzeće VEB (njem. Volkseigene Betrieb) bio je pravni oblik industrijskih i uslužnih poduzeća u sovjetskoj okupacijskoj zoni i kasnije u DDR-u sve do kraja postojanja te države. Stoga se na elektroničkim proizvodima porijeklom iz bivšeg DDR-a često nalaze i te općenite oznake nacionaliziranih grupa poduzeća RFT i VEB.
Proizvodnja radio prijemnika i opreme u DDR-u bila je centralno kontrolirana u kombinatu VEB Stern-Radio Berlin kao krovnoj organizaciji. Tijekom vremena kombinat je uključivao različite pogone, a od oko 1970. do kraja DDR-a bilo je ukupno četiri pogona koji su se bavili cjelokupnom proizvodnjom radijskih prijamnika: VEB Stern-Radio Berlin, VEB Stern Radio Sonneberg, VEB Stern-Radio Rochlitz i VEB Stern-Radio Staßfurt.
Zgrada u kojoj se nalazila tvornica Stern-Radio u Berlinu izgrađena je 1913. godine za tvornicu kugličnih ležajeva Augusta Riebe GmbH. Od 1920. godine tvornicu preuzimaju novi vlasnici i proizvodna se nastavlja pod imenom “Raspe i Riebe”. Ova tvornica je tijekom 2. svjetskog rata bila uključena u ratnu industriju, te je između ostalog proizvodila spremnike goriva za tenkove i zrakoplove, komponente i upravljačke module za njemačke krstareće rakete (oružje odmazde) te radiotehniku za zrakoplove.
Nakon rata tvornicu Raspe i Riebe preuzima Opta-Radio AG i pokreće proizvodnju elektronskih cijevi. Godine 1948. u istoj tvornici osnovana je tvrtka Phonetika Radio GmbH za proizvodnju elektronskih cijevi i radio uređaja. Nakon eksproprijacije, tvornica se od 1950. zvala VEB Phonetika Radio i bila je dio udruženja državnih poduzeća VVBB. Tvornica je stavljena pod kontrolu VVB Elektroindustrie i već je imala robnu marku RFT. Godine 1951. naziv je promijenjen u VEB Stern-Radio Berlin. Tijekom 1957. godine tvornica je počela proizvoditi i televizore, međutim od 1962. godine proizvodnja je ograničena samo na tranzistorske radio prijamnike. Proizvodnja radio-kasetofona započela je 1972. godine u suradnji sa drugim njemačkim elektroničkim poduzećima. Nakon 1979. godine proizvode se Hi-Fi sustavi i prijenosni stereo radio snimači. Tijekom 1986. godine nabavljeni su moderni strojevi za montažu i elektroničke komponente iz Japana i SAD-a kako bi se odgovorilo zahtjevima tržišta i konkurenciji. Međutim, 1990. godine tvornica u Berlinu je zatvorena, a svih 3300 zaposlenika ostalo je bez posla.
Radio prijemnik Stern Sensomat 3000 ima ugrađen AM/FM prijemnik sa pet frekvencijskih opsega:
- LW (dugi val): 158 – 285 kHz
- MW (srednji val): 560 – 1500 kHz
- KW 1 (kratki val): 5,8 – 6,2 MHz
- KW 2 (kratki val): 6,0 – 11,5 MHz
- UKW (ultrakratki val): 88 – 104 MHz
Specifičnost uređaja je mogućnost automatskog odabira FM/UKW radio postaja pomoću 18 tipki osjetljivih na dodir. Odmah ćemo reći da ovo nije sistem gdje bi mogli po želji memorirati bilo kojih 18 frekvencija. Pritiskom na pojedinu tipku, FM tuner se postavlja na jednu određenu predefiniranu frekvenciju unutar FM opsega, a onda krug za automatsku kontrolu frekvencije (AFC) pokušava u uskom opsegu oko te frekvencije pronaći najjači signal neke postaje i podesiti se na točno njega. S obzirom da je tipkama pokriven frekvencijski opseg 88-100 MHz što čini ukupnu širinu od 12 MHz, onda svaka tipka pokriva opseg od oko 670 kHz. Unutar tog opsega AFC se treba postaviti na najjači signal.
Na FM/UKW skali se vidi kako je 18 predefiniranih kanala ravnomjerno raspoređeno po skali u opsegu 88-100 MHz.
Naravno, u praksi će neki od 18 opsega biti prazni jer u njima ne emitira ni jedna postaja, a na nekima se može nalaziti i više odašiljača (maksimalno šest). No ako se vratimo u 1970-te godine, na većini lokacija evropskih zemalja je bilo moguće uhvatiti u prosjeku do pet lokalnih FM odašiljača dovoljno snažnih da ih detektira AFC i dodijeljene frekvencije lokacijski bliskih odašiljača su se obično razlikovale za više od 1 MHz. U tim uvjetima je ovaj sistem automatskog birača postaja mogao raditi prilično dobro. Ako se ipak htjela uhvatiti neka slabija postaja ili automatski birač iz nekog razloga nije radio kako treba, uvijek se mogao uključiti ručni birač prijemne frekvencije.
FM tuner je naravno upravljan varikap diodama umjesto promjenjivim kondenzatorima (D500 u ulaznom RF krugu i D501 u krugu lokalnog oscilatora). Tako se frekvencija titrajnih krugova mijenja jednostavnom promjenom napona na varikap diodama, a to u praksi dozvoljava brze i skokovite promjene prijemne frekvencije FM tunera. Za varikap diode je potrebno samo osigurati stabilan napon određene vrijednosti za postizanje određenog kapaciteta iste. Maksimalni naponi su obično reda 30 V.
FM tuner sadrži tri tranzistora (T500 – RF pojačalo, T502 – lokalni oscilator i T501 – mješač) što ga uz varikap diode čini vrlo kvalitetnim ali i vrlo jednostavne konstrukcije.
FM tuner sa tri tranzistora i dvije varikap diode KA213A smještene u gornjem desnom kutu (bijelo tjelo sa zeleno obojanim jednim krajem). Upotrijebljene varikap diode KA213A mijenjaju kapacitet u opsegu 2,4-40 pF s promjenom napona 3-30 V. Na slici desno je detalj na potenciometar (djelitelj napona) za manualnu kontrolu frekvencije FM tunera preko varikap dioda i lijevo od njega dvostruki promjenjivi kondenzator AM tunera.
Na šasiji FM tunera otisnut je datum proizvodnje 09. 01. 1978. godine.
Programator sa 18 tipki u našem slučaju nije ništa drugo nego otpornički djelitelj napona (R400-R416) za dobivanje određenih vrijednosti prednapona za varikap diode. Otpornici unutar djelitelja napona se mijenjaju preko sklopki koje ovdje čine tinjalice GL400-GL417. Kada tinjalica provede (zasvijetli) ona zapravo postaje vodljiva i time zatvara strujni krug preko diode i odgovarajuće mreže otpornika.
Paljenje tinjalice je uz pomoć otpora prsta kojim se dodiruju dva kontakta. Sličan sistem se koristiti kod ispitivača faze sa tinjalicom koja zasvijetli kada se dodirom prsta preko ljudskog tijela smanji otpor prema uzemljenju. U našem slučaju potrebno je osigurati dobar balans struja i napona da bi se tinjalice palile samo uz smanjen otpor preko ljudskog prsta i da bi paljenje jedne tinjalice uzrokovalo gašenje prethodno upaljene tinjalice. To znači da tinjalice moraju biti normalno pod naponom koji je nešto malo ispod praga paljenja. Prijelaznim otporom prsta smanji se otpor i poveća napon na tinjalici iznad praga paljenja te se ona upali. Kad se prst makne, napon opet padne ali sada je taj napon dovoljan za daljnje održavanje tinjalice upaljenom te ona nastavlja svijetliti. Ukoliko sada prstom dodirnemo kontakte neke druge tinjalice, onda će se na njoj povećati napon iznad praga paljenja te će ista zasvijetliti. Istovremeno dolazi do pada napona na prethodno upaljenoj tinjalici te se ona gasi.
Ovdje treba biti svjestan više problema koji mogu uzrokovati loš rad ovih “sklopnih” tinjalica. Sve tinjalice moraju biti približno istih karakteristika (isti napon paljenja, napon održavanja i napon gašenja) kako bi se mogli koristiti isti upravljački naponi za njihov rad. Kontakti za paljenje svih 18 tinjalica moraju uvijek biti čisti i suhi jer će svaki prijelazni otpor između njih (masnoća, vlaga, prljavština i slično) uzrokovati nestabilan rad i nekontrolirano paljenje pojedinih tinjalica.
Naš uređaj se napaja naponom od 9 V, a tinjalicama je za rad potreban puno viši napon, tipično 45-90 V. Naše tinjalice imaju oznaku D 65 što sugerira na radni napon od 65 V no nismo pronašli nikakve električne podatke za taj tip tinjalica. Na pločici automatike tranzistor T204 radi kao oscilator (cca 100 kHz) transformatorskog DC/DC pretvarača napona za pogon tinjalica. Primarni namotaj je označen sa 2-3, podržavanje oscilacija ostvareno je preko namotaja 1-8, a viši sekundarni napon se dobiva na namotajima 6-7. Odatle se izmjenični napon dalje ograničava tinjalicom GL200, a zatim udvostručava i ispravlja mrežom dioda i kondenzatora te regulira preko tranzistora T203. Tinjalica GL200 je ujedno indikacija ispravnog napona napajanja. Potenciometrima R223 i R221 regulira se izlazna struja (20 mA) i napon (135-160 V) za tinjalice programatora kako bi se osigurao najbolji rad istih.
Tranzistor T201 pokreće i zaustavlja AFC funkciju, a tranzistor T202 isključuje signal za audio pojačalo tijekom rada (stabilizacije) AFC kontrole. Preko tranzistora T200 i otporničkih djelitelja napona dobiva se napon za kontrolu varikap dioda FM tunera. Kontrolni napon za detekciju jačine prijemnog signala za AFC se dobiva iz ratio-detektora kako je i uobičajeno. Potenciometar R001 je za ručnu kontrolu FM tunera kada je automatsko traženje postaja isključeno.
Pločice automatike FM birača postaja koja sadrži DC/DC pretvarač napona sa 9 V na 135-160 V, te tranzistore za kontrolu upravljačkih napona za FM tuner iz programatora i AFC kruga.
Signal iz FM tunera, odnosno MF na 10,7 MHz vodi se na tri stupnja selektivnog MF pojačanja (T100, T101 i T102), a zatim se demodulira u ratio detektoru (D104, D105).
U AM tuneru tranzistor T100 radi kao samooscilirajući mješač za sva AM područja. Dobivena MF na 455 kHz se zatim preko dva stupnja selektivnog MF pojačanja (T101 i T102) vodi na diodni detektor (D103) gdje se vrši AM demodulacija. Također, za AM MF na 455 kHz ugrađen je i piezo-keramički MF filtar.
Skala za četiri AM opsega.
Vidimo na elektroničkoj shemi da su MF pojačala izvedena sa aperiodskim stupnjem gdje između tranzistora T101 i T102 nema MF transformatora ni filtara nego su isti vezani kao RC spregnuta pojačala. Ovdje, da bi se postigla dovoljna MF selektivnost, pojasni filtri ispred i iza pojačala sadrže po tri titrajna kruga. Ovakve izvedbe MF pojačala su dosta rijetke i nalazimo ih uglavnom kod prijemnika ruskog podrijetla, odnosno iz zemalja bivšeg ruskog bloka (vidi opis u objavi AM prijemnik Sokol 403 i Radio prijemnik Sanyo RP 1280).
Karakteristična feritna antena za sve AM opsege na kojima su namotane zavojnice ulaznih selektivnih LC krugova za pojedine AM opsege (s lijeva na desno LW, KW1/KW2, MW).
Na slici lijevo je detalj na dvostruki promjenjivi kondenzator AM tunera. Na slici desno uočavamo piezo-keramički MF filtar za 455 kHz (plava pravokutna komponenta) te ispod njega dioda i trimer-potenciometar za krug automatske regulacije pojačanja prijemnika (ARP). Okolo su MF transformatori za 10,7 MHz i 455 kHz.
NF pojačalo se sastoji od tranzistorskog pretpojačala sa T300 i izlaznog pojačala sa integriranim krugom A211. Ovaj čip može isporučiti oko 1,8 W izlazne snage.
Integrirani krug A211 je izlazno audio pojačalo snage 1,8 W.
Slika lijevo – Dvije indikacijske tinjalice koje svijetle kada je odbrano ručno traženje UKW postaja (HAND) i kada je napon (baterijskog) napajanja ispravan (BATT). Slika desno – Izlazni tranzistor regulatora napona napajanja 9 V montiran na hladilo.
Mrežno napajanje uključuje mrežni transformator, selenski punovalni ispravljač, filtarske elektrolitske kondenzatore i tri tranzistora u krugu podesivog regulatora napona napajanja.
Automatski birač aktivnih FM radio postaja kakav je ugrađen u radio prijemnik Stern Sensomat 3000 je doista specifični sklop. Kod FM tunera upravljanim varikap diodama iz 1970/80-tih godina obično nalazimo mehaničke programatore gdje svaki kanal (memorija) sadrži vlastiti potenciometar (djelitelj napona) koji se preklapa na FM tuner kod odabira željene memorije. Tako se izlazni napon svakog kanala može postaviti na kontrolu bilo koje frekvencije, odnosno bilo koje radio postaje u čitavom prijemnom opsegu. Kasnije su radio prijemnici dobili PLL kontrolu frekvencije te digitalne memorije i automatska skeniranja i memoriranja svih aktivnih frekvencija. Automatika kod Stern Sensomata 3000 je svojevrsna preteča tog automatskog skeniranja i zaustavljanja na aktivnoj frekvenciji. Sistem je svojedobno svakako predstavljao posve drugačiji pristup biranju radio postaja, no ne možemo znati koliko je doista bio upotrebljiv u praksi. Danas većina preostalih sačuvanih primjeraka radio prijemnika Stern Sensomat 3000 ima problema sa radom ovih tipki osjetljivih na dodir, najviše zbog nakupljene prljavštine koja stvara parazitske prijelazne otpore između kontakata tipki, kao i zbog narušene strujno naponske ravnoteže za ispravan rad tinjalica ključnih za preklapanje pojedinih kanala.