Danas je nabavljen prijenosni radio prijemnik sa ugrađenim kasetnim audio snimačem i reproduktorom oznake C4100 Automatic njemačkog proizvođača Grundig. Uređaj se proizvodio u razdoblju 1974-1978. godine. Model C4100 je elektronički identičan modelu C4500, razlika je samo u vanjskom dizajnu.
Tvrtku Grundig osnovao je proizvođač radio aparata Max Grundig odmah nakon rata 1945. godine. U početku je proizvodnja bila orijentirana na radio prijemnike, a već 1952. godine Grundig proizvodi svoj prvi televizor i prijenosni magnetofon. Do sredine 1950-ih Grundig je postao najveći proizvođač radio aparata u Europi, a do kraja desetljeća ponuda tvrtke proširena je na i sve druge audio uređaje potrošačke elektronike (tranzistorski radio prijemnici, prijenosni magnetofoni, diktafoni, razni kućni stereo audio uređaji i slično. Grundig je 1957. godine stekao većinski udio u tvrtkama za proizvodnju pisaćih strojeva Triumph i Adler, a od 1960-tih godina širi proizvodne pogone i izvan Njemačke (Portugal).
U idućim desetljećima sve do danas tvrtka Grundig je stalno u trendu sa najnovijom tehnologijama potrošačke elektronike te je često prva u Evropi po proizvodima koji uključuju nove tehnologije. Tako već 1960. godine Grundig plasira televizor sa mogućnostima VHF prijema i predstavlja prvi bežični ultrazvučni daljinski upravljač. Godine 1967. Grundig je predstavio kompaktni kasetofon, a nakon toga i kasetofon za automobile. Godine 1969. je proizveo prvo Hi-Fi pojačalo s ugrađenim ekvilajzerom za evropsko tržište. U ranim 1970-im godinama uvodi kvadrofonski sistem reprodukcije stereo kanala. Slijede uspjesi u proizvodnji kućnih videorekordera i radio satova s digitalnom budilicom. U drugoj polovici 1970-tih godina Grundig već ima auto-radije sa automatskim traženjem stanica, AM/FM prijemom, dekoderom stanja u prometu i kasetofonom. U 1980-tim godinama nastavlja se proizvodnja video-rekordera sa najnovijim funkcijama (videotekst, prikaz položaja trake u stvarnom vremenu), elektroničkih notesa, predstavljen je satelitski TV prijemnik i televizor u boji s tehnologijom 100 Hz. U 1990-tim godinama Grundig predstavlja svoj prvi DAB pilot prijemnik, prvi u svijetu predstavlja tehnologiju bežičnog infra-crvenog prijenosa Hi-Fi signala i širi proizvodnju na bežične telefone. U proizvodnji televizora Grundig stalno slijedi nove tehnologije (interaktivna korisnička sučelja, ravni zaslon, smart TV s pristupom internetu), a 1998. godine lansira softver za prepoznavanje glasa pod nazivom VoiceOffice mobil za svoje digitalne diktafone. U 2000-tim godinama slijede MP3 i DVD uređaji, auto-navigacijski uređaji, a posljednjih deset godina Grundig je uz širok spektar potrošačke elektronike proširio asortiman i na kućanske aparate i bijelu tehniku.
Što se tiče vlasništva, još od 1972. godine dionice Grundiga polako počinje prikupljati tvrtka Philips Electronics, koja je do 1984. preuzela poslovno upravljanje kompanijom, a do 1993. godine je stekla i potpunu ekonomsku kontrolu nad Grundigom. Grundig 1998. godine raskida partnerstvo sa tvrtkom Philips zbog njezine prevelike dominacije, a zatim je 2003. godine, zbog nastalih promjena na tržištu, bio prisiljen pokrenuti stečajni postupak. Gotovo svi pogoni Grundiga su nakon uspješnih pregovora ipak uspjeli preživjeti stečaj te nastavljaju nositi naziv Grundig (Grundig Intermedia, Delphi Grundig, Grundig Car InterMedia System GmbH, Grundig SAT Systems GmbH, Grundig Business Systems GmbH). Godine 2007. Grundig Intermedia GmbH postaje dio turske kompanije Arçelik A.Ş., proizvođača bijele tehnike u vlasništvu Koc Holdinga, koji obuhvaća deset brandova: Arçelik, Beko, Grundig, Blomberg, Elektrabregenz, Arctic, Leisure, Flavel, Defy i Altus.
Radio-kasetofon Grundig C4100 ima ugrađen AM/FM prijemnik sa četiri frekvencijska opsega:
- LW (dugi val): 150 – 270 kHz
- MW (srednji val): 510 – 1600 kHz
- KW (kratki val): 6 – 16 MHz
- FM (ultrakratki val): 88 – 108 MHz
Vanjske kontrole su samo one za uključenje i isključenje uređaja, odabir kasetofona ili jednog od frekvencijskog područja prijemnika, te potenciometri za jačinu i boju tona.
Ovdje su krugovi za automatsku kontrolu frekvencije FM prijemnika (AFC) i automatsku kontrolu nivoa signala kod snimanja trajno uključeni, odnosno nema vanjskih sklopki za njihovo uključivanje ili isključivanje po želji. To je dosta neuobičajeno kod radio-kasetofona iz sredine 1970-tih godina gdje bi proizvođači posebno isticali ove dvije funkcije ukoliko su bile ugrađene, bilo preko kontrola za manualno uključivanje ili isključivanje istih ili preko naziva i natpisa na uređaju. Praktično, obje ove funkcije rade vrlo dobro i najčešće bi ih korisnici uvijek imali postavljene za automatsku kontrolu.
Od 1980-tih godina su se vanjske kontrole za manualno isključivanje ili uključivanje ovih funkcija počele izostavljati s prednjih ploča uređaja jer se u praksi vrlo rijetko koristilo čisto manualno podešavanje FM prijemne frekvencije ili pak manualna kontrola razine signala kod snimanja praćenjem istog na indikacijskom instrumentu. Jednako tako su se počeli izostavljati i indikacijski instrumenti za te dvije namjene: podešenost na prijemnu postaju (jačinu prijemnog signala) i pokazivanje razine signala kod snimanja. Indikacijski instrument ugrađen u Grundig C4100 pokazuje samo napon napajanja, odnosno stanje baterija kada se pritisne tipkalo integrirano uz rub instrumenta.
Na stražnjoj ploči kućišta uređaja nalaze se tipične kontrole i priključnice: izbor između dva standarda mrežnog napajanja, sklopka za promjenu frekvencije VF oscilatora kasetofona kako bi se kod snimanja sa AM radija izbjegla interferencija sa lokalnim oscilatorom AM prijemnika, sklopka za izbor između mrežnog i baterijskog napajanja, zatim ulazno izlazna DIN utičnica za spajanje vanjskih audio uređaja i komponenti te utičnica za slušalice ili vanjski zvučnik.
Baterije (6 x 1,5 V) se ovdje umeću okomito u ležišta sa donje strane kućišta.
Mrežni transformator 9 V sa osiguračem 125 mA montiran je na stražnju stranu kućišta.
Grundig C4100 je čisto tranzistorski uređaj i sadrži ukupno 21 tranzistor. Od toga je šest tranzistora za AM/FM prijemnik, šest tranzistora je za audio pojačalo, šest tranzistora je za kasetofonska pojačala i VF oscilator, dva tranzistora su u krugu regulacije brzine vrtnje elektromotora i jedan tranzistor je za stabilizaciju napona napajanja.
AM/FM prijemnik sa svega šest tranzistora svakako ne možemo svrstati u kategoriju posebno osjetljivih i selektivnih prijemnika, no osigurava solidan prijem jačih lokalnih radio postaja.
U FM tuneru rade dva tranzistora, RF pojačalo T01 i samooscilirajući mješač T02. MF signal na 10,7 MHz se preko MF transformatora ZF I vodi na tri stupnja MF pojačanja sa tranzistorima T04, T05 i T06. FM demodulacija se standardno vrši preko ratio-detektora (D05, D06). Dio signala sa zadnjeg stupnja MF pojačanja ispravlja se diodama D07 i D08 čime se dobiva regulacijski napon za AFC kojim se preko varikap diode D02 djeluje na frekvenciju lokalnog oscilatora u FM tuneru.
Kod AM prijema tranzistor T03 radi kao samooscilirajući mješač za sva AM područja. MF signal na 460 kHz se preko MF transformatora ZF II vodi na dva stupnja MF pojačanja sa tranzistorima T05 i T06, a zatim na diodni detektor (D04) gdje se vrši AM demodulacija.
Zračni promjenjivi kondenzator za AM i FM tuner. Ovdje se lijepo vide dva puta po dvije sekcije pločastog kondenzatora na zajedničkoj osovini. Dvije sekcije sa manje ploča maksimalnog kapaciteta 2 x 12,5 pF su u ulaznom RF krugu i krugu lokalnog oscilatora FM tunera, a druge dvije sekcije sa više ploča maksimalnog kapaciteta 2 x 260 pF su u ulaznom RF krugu i krugu lokalnog oscilatora AM tunera.
Demodulirani audio signali vode se preko potenciometra za glasnoću i pasivnog tonskog filtra na audio pojačalo. Audio pojačalo je protufazno (push-pull) bez transformatora sa izlaznim komplementarnim parom tranzistora T011/T012. Tranzistor T010 osigurava konstantan prednapon na bazama izlaznih tranzistora kako bi pojačalo radilo u AB-klasi i ujedno temperaturno stabilizira izlazne tranzistore. U tu svrhu je montiran na zajedničko hladilo sa izlaznim tranzistorima. Potenciometrom R644 podešava se struja mirovanja, odnosno radna točka izlaznog stupnja. Negativna povratna sprega ostvarena je preko otpornika R629 na ulaz pretpojačala sa tranzistorima T07, T08 i T09.
Audio push-pull pojačalo uključuje izlazni komplementarni par germanijskih tranzistora AC187/ AC188 kojima se ovisno o napajanju može postići do 3,5 W audio snage. U našem uređaju snaga izlaznog pojačala je 2-3 W ovisno da li se napaja preko baterija (9 V) ili iz mrežnog ispravljača (10,5 V).
Kod ovakvih tranzistorskih pojačala uvijek se nastoji iz izlaznih tranzistora izvući najveća moguća snaga što uzrokuje i maksimalno dopušteno zagrijavanje tranzistora pa je temperaturna stabilizacija jako važan element za zaštitu izlaznih tranzistora. U tu svrhu se u djelitelj napona za bazu dodaju temperaturno ovisni elementi poput termistora i dioda. Efikasni su i emiterski otpornici na izlaznim tranzistorima no na njima se neizbježno troši dio izlazne snage, odnosno smanjuje se naponsko pojačanje pojačala. Ovo se donekle može ublažiti dodavanjem diode paralelno emiterskom otporniku. Kod germanijskih izlaznih tranzistora diode mogu ponekad biti ugrađene i serijski sa emiterskim otpornikom kako bi se umanjile preostale kolektorske struje (struje koje teku i kada bi tranzistor zbog suprotnog napona baze morao biti potpuno zatvoren). Te struje nepotrebno opterećuju i zagrijavaju tranzistor. Također, da bi se smanjilo izobličenje i pojačalo pomaknulo iz B-klase u AB-klasu potrebno je na neki način osigurati određen stalan prednapon na bazama tranzistora koji iznosi 0,15-0,25 V za germanijske tranzistore i 0,6-0,7 V za silicijske tranzistore (vidi objavu Cijevno stereo PP pojačalo 2 x EL84).
Još jedan problem je što su se u 1970-tim godinama teško nalazili posve komplementarni parovi NPN/PNP germanijskih tranzistora. Ovo se moglo kompenzirati primjerice na način da se komplementarni izlazni tranzistori pobuđuju drugim parom komplementarnih tranzistora u spoju emiterskih slijedila. Stoga, kada promatramo tvorničke sheme tranzistorskih pojačala možemo naići na različite izvedbe temperaturne stabilizacije te kompenzacije crossover izobličenja i drugih negativnih pojava u radu push-pull pojačala. Kod nekih izvedbi pojačala se koriste efikasnija rješenja, kod nekih jednostavnija i jeftinija rješenja. Iako se sheme svih tih malih pojačala obično sa 3-6 tranzistora čine jednostavne, tek dubljom analizom sheme možemo otkriti različita rješenja i specifične elektroničke trikove za postizanje što bolje stabilnosti, što veće izlazne snage i što manjeg izobličenja pojačala uz utrošak što manje (skupih) elektroničkih elemenata.
Posebna pločica na kojoj su samo otpornici pripada krugu audio pojačala. Kao što vidimo na shemi audio pojačalo uključuje šest tranzistora, pet kondenzatora i 15 otpornika. Montažom otpornika na zasebnu pločicu vjerojatno se htjela pojednostaviti i smanjiti površina tiskanih veza na glavnoj pločici.
Općenito gledano, u Grundig C4100 ugrađen je tranzistorski AM/FM prijemnik karakterističan za radio uređaje široke potrošnje iz sredine 1970-tih godina kada se morao naći balans između zadovoljavajućih performansi i što veće uštede na broju ugrađenih tranzistora i ostalih aktivnih poluvodičkih komponenti zbog njihove tadašnje cijene. Međutim, netipično za uređaje iz toga doba ovdje imamo vrlo kompaktnu konstrukciju samog radio prijemnika prilagođenu jednostavnoj modularnoj ugradnji, odnosno montaži, demontaži i servisu. Dovoljno je ukloniti vanjski plastični gumb za biranje postaja, odspojiti povezne žice na konektorima (zvučnik, napajanje, povezivanje sa kasetofonom) i čitav modul radio prijemnika je slobodan za vađenje. Uobičajeno su se u uređajima iz toga doba sklopovi uglavnom povezivali trajno zalemljenim žicama i to kako su se redom montirali na šasiju. Tako bi na kraju montaže na desetke isprepletenih žica uzduž i poprijeko povezivale tiskane pločice te vanjske kontrole i elemente što prilično otežava kasnije rastavljanje i servis uređaja. Također, dizajn izlaznog push-pull audio pojačala bez transformatora je prilično napredan za to doba jer su komplementarni parovi germanijskih tranzistora bili teško dobavljivi i često skuplji od malih audio transformatora potrebnih za pogon push-pull stupnja sa dva jednaka tranzistora.
Na istoj tiskanoj pločici sa prijemnikom i audio pojačalom smješteni su i elementi ispravljača i stabilizatora napajanja. U upotrebi je još uvijek selenski diodni mosni ispravljač napona, a u serijskom tranzistorskom regulatoru napona radi germanijski tranzistor AC176K (18 V, 1 A) montiran u hladilo.
Skala sa mehanizmom vrlo praktično i jednostavno se može odvojiti od tiskane pločice sa prijemnikom.
Češljasta struktura tiskanih veza je površina mase. Na toj manjoj pločici su RC elementi za tonsku kontrolu i potenciometri za jačinu i boju tona.
Ugrađeni kasetofon ima automatsku kontrolu razine signala kod snimanja i automatsko prepoznavanje dva najčešća tipa trake (Fe/Cr), a elektromotor mehanizma ima elektroničku regulaciju brzine vrtnje.
Jednako kao i radio prijemnik tako je i kasetofon izrađen kao kompaktan modul koji se lako odspaja preko konektora i vadi iz šasije. Čak i mikrofon ima vlastiti konektor za jednostavno odvajanje.
Electret mikrofon je kondenzatorski mikrofon sa integriranim tranzistorskim (FET) pojačalom.
Kasetofonsko pojačalo se sastoji od pretpojačala sa tranzistorom T101 te korekcijskog pojačala sa direktno vezanim tranzistorskim pojačalima T103, T104 i T105. Kod reprodukcije signal sa magnetske glave pojačava se lancem T101-T105, a zatim dalje preko audio pojačala T07-T012. Kod snimanja se opet koristi pojačalo T101 te T103-T105 u obrnutom smjeru (ulaz je mikrofon ili radio signal, izlaz je magnetska glava). Regulacija nivoa signala za snimanje je automatska preko kruga sa tranzistorom T102. Tranzistor T106 je VF oscilator za brisanje i predmagnetizaciju.
Mehanizam kasetofona ima sklopku kojoj se automatski prepoznaje Type-I ili Type-II kasetu. Naime, različiti tipovi kaseta imaju različite utore na donjoj strani kućišta (slično kao i utor za zaštitu od snimanja), tako da kasetofoni koji imaju tu funkciju mogu automatski prepoznati tip umetnute kasete. Type-I se odnosi na standardne željezo-oksidne trake (Normal ili Fe2O3), a Type-II se odnosi na nešto kvalitetnije tzv. “high-bias” krom-dioksid trake (CrO2) kojima se postiže manji šum i linearniji frekvencijski odziv na višim audio frekvencijama. Svakom tipu kasete odgovara određena amplituda VF napona i određena frekvencijska korekcija audio spektra. Amplituda VF napona se u našem slučaju prebacuje sekcijom sklopke Fe/CrO2 u krugu oscilatora sa T106, a korekcija audio spektra (70/120 µs) se vrši u korekcijskom pojačalu T103-T105 preko drugog segmenta sklopke Fe/CrO2.
Kasetofonsko pretpojačalo, korekcijsko pojačalo i VF oscilator za za brisanje i predmagnetizaciju.
Pinch roller sa Capstanom, kombinirana glava za reprodukciju/snimanje i glava za brisanje. Ovo je uobičajeni set magnetskih glava za standardne kasetofone.
Iz našeg mehanizma ispadaju ostaci raspadnutih zupčanika. Bez obzira da li je šasija mehanizma kasetofona sa zupčanicima više metalna ili plastična, često se na određena mjesta pogona ugrađuju posebni zupčanici od meke plastike kako bi se utišala buka koju stvara sam mehanizam. Takvi zupčanici prvi nastradaju uslijed trošenja i zuba vremena te su osim pogonskih gumica jedan od glavnih uzroka neispravnosti starijih kasetnih pogona.
Pogonski elektromotor mehanizma kasetofona ima elektroničku regulaciju broja okretaja preko tranzistorskog regulatora napona sa tranzistorima T1 i T2.
Grundig C4100 je gotovo školski primjerak čisto tranzistorskog radio-kasetofona iz sredine 1970-tih godina kada se moralo štedjeti na broju ugrađenih tada još skupih tranzistora i kada su se zapravo tranzistorski uređaji još uvijek uspoređivali sa cijevnim uređajima. Tako bi se broj ugrađenih tranzistora često isticao na natpisima ili u nazivu uređaja jer su korisnici navikli da više ugrađenih elektronskih cijevi, a onda sada jednako tako i tranzistora, znači kvalitetniji i bolji uređaj.
Što se tiče konstrukcije, Grundig C4100 je izuzetno lako rastavljati i servisirati, posve netipično za uređaje iz 1970-tih godina. Dovoljno je odviti nekih pet vijaka i odvojiti nekoliko konektora da bi bez ikakvog odlemljivanja dobili obostrani pristup svim pločicama i mehanizmu kasetofona. Ovakva konstrukcija je izvedena vjerojatno iz razloga što se isti radio prijemnik i isti kasetofon planirao ugrađivati u više modela radio-kasetofona.
Elektronika je od početka 1970-tih godina napredovala tolikom brzinom da je proizvodnja nekog modela radio-kasetofona mogla trajati najviše pet godina. Za to vrijeme konkurencija bi već plasirala nove modele boljih performansi i sa više mogućnosti često i sa nižom prodajnom cijenom. Tko je htio opstati na tržištu potrošačke elektronike morao je stalno pratiti nove trendove u razvoju elektronike, razvijati proizvodne pogone i prilagođavati ih novim komponentama te sukladno tome stalno izbacivati na tržište nove modele uređaja sa implementiranom najnovijom tehnologijom. Elektronske industrije na našim prostorima već su od sredine 1970-tih godina počele sve više gubiti korak za stalnim brzim razvojem elektroničke proizvodnje.