Danas je nabavljeno trofazno indukcijsko brojilo potrošnje djelatne energije oznake F-4.188 / T3C slovenskog proizvođača Iskra iz 1979. godine. Tvrtka Iskra vuče korijene iz 1946. godine te je i danas prisutna na tržištu. Kroz čitavo razdoblje postojanja nudi širok spektar proizvoda iz područja elektronike, elektrotehnike, telekomunikacija, energetike, automatizacije i tome srodnih proizvodnih grana.
Ovo trofazno brojilo za kućne trofazne strujne instalacije (tri faze i nula, 3×220/380 V) principijelno je jednako prethodno opisanom Trofaznom brojilu Iskra F-4.164 / T22C, a razlika se očituje samo u nekim konstrukcijskim detaljima. Već smo rekli da su trofazna brojila zapravo spoj tri jednofazna brojila sa zajedničkim mjernim sistemom, pri čemu se svaki mjerni sistem sa naponskim i strujnim elektromagnetom spaja na između jedne od faza i nule. Tako ovdje također vrijedi opisi koje smo dali za jednofazna brojila Siemens Schuckert Werke W9 i Iskra F-122 / E3 pa ovdje nećemo ponavljati čitav tekst.
Komponente trofaznog brojila koje su zasebne za svaku fazu su slijedeće:
- strujni elektromagnet
- naponski elektromagnet
- sistem za kompenzaciju (podešavanje) faznog pomaka unutrašnjeg pogonskog sistema (90°)
- sistem za pokretanje vrtnje već kod vrlo male potrošnje struje (kompenzacija trenja rotirajućeg diska i momenta potrebnog za pokretanje brojčanika)
Zajedničke komponente mjernog sistema trofaznog brojila su slijedeće:
- rotirajući aluminijski disk (diskovi) na finim ležajevima spregnuti sa brojčanikom
- sistem za zaustavljanje vrtnje kada nema potrošnje struje
- permanentni magnet za regulaciju brzine vrtnje rotirajućeg diska (moment kočenja/usporenja vrtnje diska)
- priključne spojnice
S obzirom da se na jedan rotirajući disk konstrukcijski teško mogu postaviti tri mjerna sistema i permanentni magnet, najčešće se koriste dva diska na istoj osovini gdje na jedan disk djeluju dva mjerna sistema, a na drugi disk jedan mjerni sistem i permanentni magnet za usporenje (kočenje) brzine vrtnje diska.
Prijenosni mehanizam između osovine rotirajućeg aluminijskog diska i brojčanika je konstrukcijski vrlo sličan ili praktično isti na svim brojilima koje smo do sada vidjeli. Najveća razlika je u upotrijebljenim materijalima pa tako potpuno metalne dijelove u brojilima iz 1940-tih godina, polako počinju zamjenjivati plastični zupčanici već u 1960-tim godinama, da bi na ovom brojilu s kraja 1970-tih godina svi elementi prijenosa i brojčanika bili plastični.
Permanentni magnet za regulaciju brzine vrtnje rotirajućih diskova. Tehnologija izrade magneta također s godinama napreduje te se za istu magnetsku snagu dimenzije istih sve više smanjuju. Mehanizam za podešavanje položaja magneta, a time i jačinu kočenja vrtnje diska, ostao je principijelno isti na svim brojilima.
Sistem za zaustavljanje vrtnje kada nema potrošnje struje. Sistem za zaustavljanje vrtnje kada nema potrošnje struje. Jedna metalna zastavica je trajno pričvršćena na elektromagnet naponskog svitka koji je stalno pod konstantnim naponom. Druga zastavica je pričvršćena na osovinu rotirajućeg diska. Međusobno magnetsko privlačenje ove dvije zastavice je dovoljno jako da zaustavi slabu vrtnju diska. Podešavanje sile zaustavljanja se vrši jednostavnim savijanjem fiksne zastavice bliže ili dalje od rotirajuće zavojnice.
Regulacija unutrašnjeg faznog pomaka pogonskog sistema na točno 90° pomoću aluminijskih kratkospojnika i kratko spojene zavojnice sa mogućnosti regulacije duljine. Isti sistem vidjeli smo kod svih Iskrinih strujna brojila.
Sistem za pokretanje vrtnje već kod vrlo male potrošnje struje, odnosno kompenzaciju trenja rotirajućeg diska i momenta potrebnog za pokretanje brojčanika. Ovdje je taj sistem izveden pomoću male podesive metalne poluge koja prenosi dio magnetskog toka sa naponskog elektromagneta na površinu diska.
Ovdje možemo uočiti i mehaničke sisteme za izjednačavanje zakretnih momenata sva tri pogonska sistema pomoću podesivih željeznih pločica u rasporu između naponskog i strujnog elektromagneta. Izjednačavanje (balansiranje) momenata se vrši malim metalnim vijkom, a pokretanje diska na malim strujama se podešava crvenim plastičnim vijkom.
Imali smo prilike vidjeti dva jednofazna i dva trofazna brojila potrošnje električne energije za domaćinstva iz razdoblja od početka 1940-tih do početka 1980-tih godina. Vidjeli smo da su unutrašnja konstrukcije svih tih brojila vrlo slične i istu konstrukciju bi vjerojatno zatekli i u mnogim drugim tipovima ovakvih brojila. Najveće razlike se očituju u upotrijebljenim materijalima. Tako s vremenom metalne dijelove gdje je god to moguće zamjenjuje plastika, a može se učiti i napredak tehnologije u proizvodnji permanentnih magneta, lameliranih jezgri elektromagneta i teksturi aluminijskih diskova kako bi se postigla što veća učinkovitost indukcijskog elektromotornog pogona. Zamjena metalnih komponenti plastičnima nije samo zbog uštede, time se otežava i utjecaj na brojilo vanjskim magnetskim poljima.
Naime, svi smo čuli priče o pokušajima “hakiranja” kućnih strujnih brojila tako da se promjenom smjera struje ista okreću u suprotnu stranu ili tako da se dodatno uspori ili posve zaustavi vrtnja diska pomoću vanjskih permanentnih magneta. Većina ovih legendi datira iz vremena starih tipova elektrodinamičkih brojila koja su bila vrlo osjetljiva na vanjska magnetska polja, no ta osjetljivost je kod indukcijskih tipova brojila praktično zanemariva. Trebao bi vam enormno snažan magnet koji bi svojim silnicama mogao djelovati kroz kućište i komponente u unutrašnjosti brojila okomito na rotirajući disk, te stvoriti u njemu nove vrtložne struje. Tu također treba imati u vidu i činjenicu da je rotacija tog diska u brojilu već maksimalno usporena internim permanentnim magnetom, a znamo da je taj magnetski protumomet razmjeran brzini rotacije diska. Tako, ukoliko se i nekim čudom probije koja silnica vanjskog magneta, ona u sporo rotirajućem disku neće moći inducirati dovoljno jake vrtložne struje, a one pak dovoljno jaki magnetski protumoment da bi to u konačnici utjecalo na vrtnju diska.
Međutim, vidjeli smo da su kod starijih brojila zupčanici i brojač metalni. Moguće je da bi jači magnet mogao u nekim slučajevima utjecati na rad mehanike tog sistema, no kod novijih brojila ti su elementi u potpunosti plastični. Bilo je i pokušaja fizičkog okretanja čitavog brojila iz horizontalne montaže u neki drugi položaj kako bi se utjecalo na trenje i težište rotacijskog mehanizma i usporilo okretanje diska. Ovaj kao i svi drugi “zahvati” poput promjene smjera struje ne mogu se napraviti bez skidanja zaštitnih plombi sa brojila, a skidanje plombe automatski povlači kaznenu odgovornost. Bilo je slučajeva i fizičkog oštećenja brojila tako da se na kućištu ili prednjem prozorčiću buše male rupe, a zatim se uvlačenjem tankih žica blokira okretanje brojila.
Krađa struje izvođenjem priručnih izvoda sa dolaznog kabla prije brojila ili premošćivanje brojila isto je kao i ilegalno spajanje na elektrodistribucijsku mrežu. I ovo traži fizički zahvat na instalaciji koji se lako otkrije. Naravno, po današnjim zakonima ne morate nikog pustiti u svoju kuću/stan bez sudskog naloga, pa se stoga svi novi strujni priključci sa brojilima rade na vanjskom zidu objekata gdje kontrola može imati puno izravaniji uvid u stanje brojila i stanje dolaznog kabla do brojila. Da li netko krade struju lako se otkriva u razlici izmjerene potrošnje na pojedinačnim brojilima i prvom glavnom brojilu. Daljnji tijek otkrivanja krivca je ulazi u mješavinu pravnih legislativa i poslovanja pružatelja elektrodistribucijske usluge i mi se time ovdje nećemo baviti. Svakako dajemo savjet da se ne bavite krađom struje ni na koji način, a jasno je da i elektrodistribucija stalno uvodi nove sisteme kojima se te mogućnosti pokušavaju u startu onemogućiti ili barem bolje kontrolirati.
Ako imate neko staro indukcijsko brojilo, sada ga možete otvoriti i identificirati komponente koje isto mora sadržavati. Osim toga, teško da se takva brojila mogu iskoristiti ili prenamijeniti za kakvu drugu ulogu. To je šteta jer danas na milijune indukcijskih brojila završava u smeću ili reciklaži nakon što ih sve više zamjenjuju elektronička digitalna brojila. Takva je na žalost sudbina i velikog broja drugih električnih i elektroničkih naprava, posebno ako sadrže bilo kakve mehaničke dijelove. Kod brojila pak može biti utjeha to što ih je većina ipak neprekidno radila nekoliko desetljeća pa time i odradila svoj životni vijek, tako da im je zamjena novima ionako bila predodređena.