Danas je nabavljen mali ručni više-funkcijski detektor električnih kablova i nosećih struktura koje se uobičajeno nalaze iza zidnih gipsanih ploča. Uređaj je proizvod njemačke tvrtke Kompernass GmbH iz 2010. godine, a prodaje se preko trgovačkog lanca Lidl pod robnom markom Powerfix Profi +.
Robna marka Powerfix Profi + je u vlasništvu njemačkog trgovačkog lanca Lidl (Lidl Stiftung & Co. KG). Slično kao i pod markom Parkside tako se i pod markom Powerfix prodaju razni kućni (hobi) alati i uređaji dizajnirani od njemačkih tvrtki poput Kompernaß Handelsgesellschaft (Kompernass), Scheppach i Grizzly. Powerfix alati se proizvode u Kini i prodaju preko internetskih trgovina te trgovačkih lanaca Lidl i Kaufland, s obzirom da su oba ova lanca podružnice njemačkog konglomerata Schwarz Grupe. Multi-Function Detector KH2927-2 je dizajnirala njemačka tvrtka Kompernass GmbH koja osim širokog asortimana električnog alata također proizvodi razne kuhinjske, kupaonske i druge kućne električne uređaje.
U prethodnoj objavi opisali smo Detektor metala i vodova pod naponom Brennenstuhl MS 750 gdje smo napravili i kratki uvod o principima rada takvih uređaja. Multi-Function Detector KH2927-2 je 20 godina mlađi i nešto napredniji uređaj koji osim detekcije strujnih vodova (AC) i metala (METAL) omogućuje i detekciju pozicije drvenih nosećih stupova (STUD), odnosno šupljina između nosećih stupova (DEEP) u konstrukciji zidova od gipsanih ploča. Kasnije ćemo testirati kako to radi u praksi, a sad idemo pogledati od čega se sastoji naš uređaj.
Senzorski dio sadrži karakterističnu dvostruku zavojnicu na feritnom štapu koja služi za detekciju metala. Na tiskanoj pločici pak imamo otisnute još tri senzorske trake. Jedna je u obliku petlje i ta vjerojatno služi za detekciju EM zračenja iz mrežnih kablova, a druge dvije trake su čini se kapacitivne i vjerojatno služe za detekciju drvenih nosača i šupljina ispod gipsanih ploča.
Elektronika se naravno bazira na mikrokontroleru (MCU) bez otisnutih oznaka. Ovdje nema smisla crtati električnu shemu jer ni iz nje nećemo moći puno toga saznati. Frekvencija detektorskog oscilatora je 50 kHz i emitiranje EM zračenja te frekvencije možemo snimiti očekivano samo na METAL vrsti detekcije. Za STUD i DEEP se koristi kapacitivni senzor, a za AC detekciju detektor prima EM zračenje iz voda pod naponom. Na MCU smo na nekoliko pinova snimili pravokutne signale frekvencije 120 Hz što su moguće upravljački signali za LCD displej te signal frekvencije 3,3 MHz što je moguće takt frekvencija MCU-a. Ovdje su detektorski i referentni oscilatori kao te mješači i detektori (demodulatori, komparatori) sasvim sigurno programski implementirani u sam MCU tako da nema smisla nagađati o principu rada pojedinog moda detekcije. Posebno iritira to što uređaj ima funkciju auto-gašenja nakon 1 minute, a ionako je teško istovremeno tražiti mjerne točke i mijenjati modove rada detektora.
Detektor KH2927-2 radi na specifičan način. Prvo se odabere željena vrsta detekcije: STUD, METAL i DEEP ili AC. Sa bočne strane je tipkalo za pokretanje procesa detekcije (PUSH). Kad se pritisne ovo tipkalo, nakon dvije-tri sekunde oglasi se kratki zvučni alarm što znači da je uređaj spreman za detekciju. Pretpostavljam da u tom vremenu uređaj snima trenutni pomak frekvencije, odnosno trenutnu razinu detekcije. Tako može resetirati oscilatore na postojećem stanju kako bi svaka iduća promjena bila detektirana kao odabrani cilj detekcije. Ovo je svojevrsna automatska funkcija podešavanja osjetljivosti kakva se kod običnih detektora vrši potenciometrom. Nakon tog kratkog zvučnog alarma povlačimo detektor po površini gipsane ploče i pratimo zvučnu i vizualnu detekciju na displeju.
Testovi su pokazali da detektor u idealnim uvjetima radi sukladno očekivanjima. Pod idealnim uvjetima mislimo na homogenu gipsanu ploču standardnih debljina 6-25 mm ispod koje se nalaze metalni ili drveni nosači. Oba detektora, KH2927-2 i MS750 bez problema detektiraju metalne nosače ispod gipsane ploče debljine 25 mm, te detektiraju mrežne vodove pod naponom na razmaku od najviše 5 cm (bez prepreka). Detektor KH2927-2 bez greške detektira i drvene (nemagnetske) nosače ispod gipsanih ploča (STUD), no detekcija šupljina (DEEP) je prilično nesigurna i nepouzdana.
Općenito gledano oba detektora mogu poslužiti svrsi, no treba pažljivo i polako “skenirati” površinu, najbolje jednom sa okomito i drugi put sa horizontalno položenom detektorskom površinom, te pritom zabilježiti sve linije ili točke detekcije kako bi dobili neku očekivanu ili logičnu sliku položaja nosača ispod gipsane ploče. Što se tiče strujnih vodova, tu je uspješnost detekcije već više uvjetovana. Naime, ti vodovi se u praksi protežu nešto dublje ispod gipsanih ploča pa ih detektor neće otkriti. Ako su vodovi u zidnoj žbuci, možemo očekivati detekciju do 3 cm dubine, no svakako je poželjno pozitivno detektirati vod na duljini od barem jednog metra kako bi bili sigurni da se isti baš tuda proteže. Različite strukture i debljine zida mogu različito apsorbirati EM zračenje i time je detekcija uzidanih mrežnih kablova najviše uvjetovana. Opcija detekcije šupljina ispod gipsanih ploča radi prilično nesigurno u svim uvjetima mjerenja. Uređaj ovdje zapravo raspoznaje razliku kad je prislonjen na ploču i kad je odmaknut od nje, no vrlo loše i nepouzdano detektira same šupljine ispod gipsanih ploča koje se zapravo nalaze između dva nosača. Ova opcija u praksi vjerojatno i nije potrebna jer je dovoljno detektirati samo pozicije nosača, a šupljine su onda svakako između njih.
Ovakvi detektori su konstruirani i optimizirani za što pouzdanije traženje žica i nosača neposredno ispod površine zidova te ih nema smisla uspoređivati sa detektorima namijenjenima traženju plemenitih metala ispod zemlje ili sa detektorima koji služe otkrivanju podzemnih vodovodnih, strujnih i sličnih instalacija.
No kao i sa svakim drugim detektorima metala, tako je i sa ovim “građevinskim” potrebno slijediti neke upute za upotrebu kako bi detekcija bila što pouzdanija. Nema nikakvog smisla nekontrolirano, neravnomjerno ili brzo mahati detektorom po zidu i očekivati neku trenutnu i sigurnu detekciju. Ukoliko želimo na nekom mjestu bušiti rupu i zanima nas da li ispod ima ili nema nekog nosača ili strujnog kabla, onda nije dovoljno detektor prisloniti samo na tu jednu točku nego je potrebno polako preskanirati okolno područje od barem pola metra, a posebno ono područja gdje očekujemo da bi se kabao ili nosač mogao nalaziti. Čak i kad smo sve napravili kako treba, prije bušenja rupa potrebno je isključiti strujne osigurače sa linija koje moguće prolaze tim područjem zida.
Detektori metala mogu biti od velike koristi, no to nisu savršene naprave i rezultate uvijek treba uzeti s rezervom, pogotovo kad su u pitanju žice pod naponom. Kad se buši neki zid na mjestu gdje se sumnja na mrežni kabao, treba uvijek poduzeti mjere opreza kao da se kabao stvarno baš tu i nalazi, bez obzira na rezultate beskontaktnih detekcija i bez obzira na kvalitetu detektora kojim se pri tome služimo. Jedina pouzdana metoda za lociranje mrežnog instalacijskog kabla je ona vizualna, a ako želimo biti sigurni da isti nije pod naponom onda je to najbolje utvrditi nekom izravnom kontaktom metodom 🙂