Danas je nabavljen uređaj za popravak (regeneraciju) katodnih cijevi (CRT) monitora, televizora, osciloskopa i sličnih elektroničkih uređaja, napravljen u samogradnji vjerojatno tijekom 1970-tih godina.
Nakon nekoliko godina ili desetljeća korištenja emisija CRT cijevi se može pogoršati što se očituje kao slaba svjetlina, loš kontrast, loš fokus, prekomjerno dugo vrijeme zagrijavanja i slično. Neki puta uzrok ovim pojavama nije sama istrošenost CRT cijevi već zaprljanost ili kratki spoj elektroda u grlu cijevi ili začepljenost puta vođenja elektronske zrake od katode do fosforne površine ekrana. U takvim slučajevima mogu pomoći tzv. regeneratori CRT cijevi.
U ranijim objavama već smo opisali četiri takva uređaja:
- CRT tester i regenerator Stolle Typ 7403
- Tester i regenerator CRT ekrana Müter BMR 5
- Tester i regenerator CRT ekrana Müter BMR 44
- Tester i regenerator CRT ekrana Müter BMR 90
U tim objavama smo već objasnili čemu služe i kako funkcioniraju ovakvi uređaji pa ćemo ovdje samo razgledati kako je konstruiran ovaj uređaj.
Iz prednje ploče se vidi da je naš uređaj dizajniran za regeneraciju crno-bijelih i kolor CRT cijevi televizora jer ima sklopku za prebacivanje napajanja žarnih niti na tri elektronska topa kod kolor ekrana (crveni, zeleni, plavi) ili na jedan elektronski top kod crno-bijelih ekrana.
Za spajanje CRT ekrana na uređaj ugrađen je jedan 8-pinski konektor. Različiti tipovi ekrana koriste različita podnožja sa različitim rasporedom priključaka na pojedinim pinovima, tako da je bilo potrebno izraditi odgovarajući adapter za svaki tip CRT ekrana.
Napon grijanja žarne niti katode elektronskog topa moguće je odabrati u koracima 6, 8, 10 i 12 V. Kod regeneracije je ponekad potrebno odabrati nešto viši napon grijanja od nominalnog kako bi se rastopila i razbila nataložena čađa na katodi unutar elektronskog topa i zatim odlijepila sa površine katode privučena visokim anodnim naponom.
Visoki naponi od 250, 350, 450, 550 i 650 V služe za otklanjanje dodirnih kratkih spojeva između susjednih elektroda unutar CRT cijevi. Dovođenjem visokog napona na kratko spojene elektrode stvara se velika koncentracija struje na najslabijem dodirnom mjestu koja rastopi dio metala u toj točki i time prekine kratki spoj (kao kad pregori rastalni osigurač). Ovi naponski impulsi moraju biti što kraći jer ukoliko kratki spoj na CRT elektrodama odmah ne pregori onda postoji opasnost od oštećenja samog izvora napona uslijed dugotrajne struje kratkog spoja. Stoga se za ovo obično koristi pražnjenje nabijenog kondenzatora. U našem slučaju se zaštita vjerojatno oslanja na rastalni osigurač, a moguće i ograničenje struje preko kontrolne žarulje. Svakako prvo treba ići s nižim naponima, pa ako se ne uspije riješiti problem onda pokušati s višim naponima (jačim strujama).
Svi potrebni naponi (naponi grijanja za regeneraciju i naponi za otklanjanje kratkih spojeva) dobivaju se izravno sa izvoda mrežnog transformatora. Četiri C-jezgre od kojih je sastavljena jezgra transformatora se lako rastavljaju te je moguće da je autor sam namotao sekundarne (i primarne) namote transformatora.
Sada vidimo da se visoki napon ispravlja preko dvije u seriju spojene diode BY 238 (1200 V / 1 A), a struja se ograničava preko kombinacije otpornika i žaruljice.
Mjerni instrument ima dva namotaja za mjerne opsege 0-9 mA i 0-120 mA. Ovaj instrument pokazuje struju grijanja katode koja se u našem slučaju napaja izmjeničnim naponom te je ugrađena ispravljačka dioda i strujni shunt, s obzirom da se struje grijanja kreću u rasponu 0,5 do 2 A ovisno o tipu CRT ekrana.
Naš uređaj nema mogućnost mjerenja struje anode čime nema mogućnost mjerenja/testiranja stanja i ispravnosti CRT ekrana. Međutim, vidimo da postoji sklopka REGEN/EMISIJA koja nije spojena ali očito da je autor predvidio nadogradnju i za tu mogućnost. Problem je što bi za to trebalo ugraditi osjetljiviji ampermetar jer struja anode kod ispravnih CRT-a može biti već 0,45 mA ili viša, te bi idealni mjerni opseg bio cca 0-1,5 mA.
Autor je svakako uložio puno truda za izradu ovog uređaja i na prvi pogled se može pomisliti da se radi o nekom tvorničkom uređaju iz 1950-tih godina. Šteta što je ostao nedovršen, no ako se sa ovim regeneratorom uspio produžiti životni vijek makar samo jednom televizijskom ekranu, već time je njegova izrada bila isplativa 🙂