Danas je nabavljen uređaj za biorezonanciju i zaštitu od štetnih bioloških i elektromagnetskih frekvencija, proizvod švicarske tvrtke Coufal Elektronik AG iz 1999. godine.
Coufal Elektronik AG je privatna tvrtka u vlasništvu Hanspetera Coufala i proizvodi elektroničke uređaje za zaštitu od štetnih elektromagnetskih zračenja (elektroničkog smoga). Prema podacima sa njihovih stranica, takvi uređaji emitiraju preko 40 zaštitnih frekvencija manjih od milijarditog dijela vata. Ove vibracije stabiliziraju frekvencije stanica tijela koje se štiti i tako jačaju imunološki sustav. Nadalje, Coufal Elektronik proizvodi uređaje za energizaciju i vitalizaciju vode za piće, uređaje za odbijanje insekata (komaraca) na principu generiranja frekvencija koje smetaju insektima, zatim elektromagnetske sustave za sušenje (odvlaživanje) zidova, te različite energizirajuće gelove i kreme za tijelo i rast kose. Svi ovi uređaji su iz područja pseudoznanosti i nedokazane alternativne medicine, osim možda elektroničke tjeralice komaraca koja iako nema veliki učinak barem ima kao podlogu neko razumno objašnjenje (ako se radi o klasičnom dizajnu tjeranja ultrazvukom).
Biorezonancija je naziv za još jednu posve nepotvrđenu i posve znanstveno-fantastičnu metodu liječenja iz područja alternativne medicine. Zasniva se na ideji da svaka stanica ljudskog tijela emitira različite frekvencijske uzorke ili vibracije kad je zdrava i različite kad je napadnuta nekom bolesti. Terapija biorezonancijom stoga uključuje slanje u tijelo vibracija koje su suprotne od onih koje izazivaju oboljenja, te takve vibracije onda brišu ili poništavaju vibracije oboljenja.
Evo kako funkcionira jedan takav uređaj. Uz pomoć elektrode koju pacijent drži u ruci prikupljaju se (električne) vibracije ili frekvencijski uzorci na kojima vibriraju stanice tijela. Signal se pojačava, a zatim se frekvencijskim filtrima filtrira samo određeni frekvencijski spektar. U tu svrhu se mogu koristiti niskopropusni ili visokopropusni ili pojasni frekvencijski filtri, no nigdje se ne spominje u kojem točno opsegu rade ti filtri i kada se koji odabire.
Frekvencijski filtriran spektar dalje prolazi kroz još jedan poseban filtar koji se zove “separator” ili “molekularni usisni krug”. Taj filtar služi za razdvajanje zdravih (harmonijskih, fizioloških) oscilacija od nezdravih (disharmoničnih, patoloških) oscilacija. U konačnici, filtrirane nezdrave oscilacije se (fazno) invertiraju i u tako obrnutom obliku se preko iste ili druge elektrode vraćaju natrag u tijelo pacijenta. Takav obrnuti terapijski signal onda (električki ili magnetski) poništava ili odbija vibracije uzročnika bolesti od napadnute stanice.
U ovom kratkom opisu ideje biorezonancije nastojali smo izbjeći razne izmišljene pseudoznanstvene termine, složenice, fraze i izraze koji redovno prate opise ovakvih uređaja kako bi se laicima nametnuo dojam kako se tu radi o nekom visoko-znanstvenom modernom projektu koji fantastično dobro funkcionira ali je naravno super-tajan i ne smije se dati u javnost jer bi onda klasično zdravstvo propalo. Ovdje svakako nećemo prepisivati dugačku listu bolesti koje se “uspješno” liječe ovom metodom, no moramo reći da još nitko, ni znanstvenici ni pseudoznanstvenici, nisu uspjeli snimiti, elektronički obraditi ili na bilo koji način prikazati te navodne vibracije iz ljudskog tijela, kako ni one dobre, tako ni one loše.
Svi pokušaji da se od zagovornika i proizvođača uređaja za biorezonanciju dobije neki tehnički podatak o električnim karakteristikama tih signala svode se na odgovore kako se radi o vrlo slabim signalima koji se gube ispod razine šuma mjernih uređaja. Ako je tome tako, onda se postavlja pitanje od čega je sastavljen i kako to obrađuje signale jedan “biorezonantni” uređaj kad ni najbolja profesionalna signalna mjerna oprema ne može registrirati te navodne signale. Čak i sa elementarnim znanjem vezanim uz elektroničku obradu signala jasno je da je za prijenos i obradu vrlo slabih signala potrebna izuzetno kompleksna oprema koja blokira ili kompenzira sve okolno (smetajuće) elektromagnetsko zračenje (koje je itekako mjerljivo), a i sami vodovi moraju biti dimenzionirani za minimalno dodatno gušenje tih frekvencija.
No ako i uspijemo uvesti te signale na pojačala i frekvencijski ih filtrirati dolazimo do još jednog fantastičnog i posve neobjašnjivog sklopa koji odvaja “dobre” od “loših” vibracija. Separatori i molekularni usisni krugovi koji se spominju u opisima biorezonatora su tehnički i fizički besmisleni i ne mogu funkcionirati kako se tvrdi. Nikada nisu pruženi dokazi o funkcioniranju tih filtara sa primjerice nekim definiranim električnim signalima iz laboratorijskog generatora signala. Na kraju krajeva ovdje ne postoji nikakvo objašnjenje ni koje bi to vibracije trebale biti “patološke” i zašto baš te, te kako to neki uređaj iz spektra vibracija ljudskog tijela prepoznaje i odvaja samo one patološke. Ide se naravno i korak dalje, pa se te patološke vibracije nekako okreću (invertiraju) i natrag šalju u tijelo kako bi se tamo iste međusobno poništile. Objašnjenja ovdje uključuju entelehijske sile i “sile 5. dimenzije” koje ovdje ne možemo komentirati.
Mi sada ovdje imamo priliku razgledati jedan takav biorezonancijski uređaj koji preko male metalne elektrode hvata nemjerljivo male vibracije iz ljudskog tijela, filtrira ih, te generira povratni signal za poništavanje onih loših vibracija. Osim ove, uređaj ima još jednu funkciju, a to je zaštita od štetnog elektromagnetskog smoga. U tom modu, uređaj bi morao generirati spektar zaštitnih frekvencija snage manje od milijarditog dijela vata (nano-vat) koje stabiliziraju one prvotno spomenute nemjerljivo male vibracije iz ljudskog tijela.
Rijetko se viđa ovakva zaštita autorskih prava na elektronički sklop. Sastrugana oznaka sa integriranog kruga i strana tiskanih veza zalivena u vrlo čvrstu neprozirnu plastiku.
Obratite pažnju na otpornik gore koji vjerojatno ima tvorničku grešku proizvodnje i na nepoznatu komponentu u bijelom kućištu desno bez ikakvih oznaka.
Naš biorezonancijski uređaj je vjerojatno jedan od najjednostavnijih (najjeftinijih) te vrste i bazira se na svega jednom integriranom krugu sa kojeg su sastugane oznake, a uz njega uočavamo još tri diode i nekoliko pasivnih komponenti. Nema oklopljenih vodova, zavojnica ni nekih karakterističnih RF krugova pa tako čitav dizajn uređaja ukazuje na obradu i generiranje niskih frekvencija, u najboljem slučaju do nekoliko MHz. Možemo zaključiti da su “vibracije” ljudskog tijela niskofrekvencijske. Međutim, veći problem je taj što dizajn uređaja nikako nije prilagođen primanju i slanju vrlo slabih signala koji se spominju u opisima. Nigdje nema valovoda, transmisijskih linija, elektromagnetskih oklopa ili barem koaksijalnih vodova koji bi osiguravali prijenos slabih signala uz minimalne gubitke i minimalnu intermodulaciju vanjskih zračenja. Ukoliko postoje neki filtri, to su onda jednostavni fiksni RC filtri koji bi trebali filtrirati prijemni frekvencijski opseg i odvajati “bolesne” od “zdravih” signala. Invertiranje signala je moguće jedino u integriranom krugu.
Integrirani krug je u DIL-14 kućištu i koliko smo uspjeli izmjeriti plus pol napajanja (Vcc) je na pinu 11, a minus pol napajanja (GND) je na pinu 7. Ovo je prilično neobičan pin-out jer gotovo svi logički integrirani krugovi imaju Vcc na pinu 14, a GND na pinu 7. Četverostruka operacijska pojačala u DIL-14 kućištu pak imaju Vcc na pinu 4, a GND na pinu 11, a raspored se ne poklapa ni za jednostruka operacijska pojačala u DIL-14 kućištu. S obzirom da je napajanje sklopa samo 3 V onda je ovdje vjerojatno prije riječ o nekom linearnom nego logičkom integriranom krugu, no na osnovu pinova napajanja ne možemo nagađati o kojem točno krugu se radi. Identifikacija je pogotovo otežana jer su tiskane veze zalivene u plastiku, a i nemamo pojma što bi ovaj sklop zapravo trebao točno raditi.
Kod uključena pojedine sklopke zasvijetli pripadajuća LED i to je uglavnom sve. Na elektrodi, kao ni na pinovima integriranog kruga nismo izmjerili nikakav poseban signal osim različitih naponskih razina. Preostalo je dovesti neki kontrolni napon na elektrodu i osciloskopom pokušati snimiti bilo kakvo procesuiranje signala. Pokušali smo sa sinusnim i pravokutnim naponima različitih amplituda i frekvencija. Signal dolazi na pin-2 integriranog kruga, no na ostalim pinovima nismo snimili nikakvo izlazno procesuiranje našeg signala. Sve što se dogodi, to je da LED prestane svijetliti kad se na elektrodu dovede neki napon.
Moguće da je glavnina sklopova ovog našeg biorezonatora zapravo sadržana u “5. dimenziji” i jednostavno nije vidljiva okom ili nekom drugom ovozemaljskom optikom. Također, iako to ne možemo potvrditi niti opovrgnuti, ako i postoji kakvo procesuiranje električnih signala onda se ono doista dešava na toliko niskim vrijednostima da se to standardnim električnim instrumentima ne može izmjeriti. Kako ti nano ili piko-vati elektromagnetske energije dopiru do svake oboljele stanice ljudskog tijela i istiskuju “loše stanične vibracije” teško je razumjeti. No, to vjerojatno i ne treba razumjeti. Dovoljno je ostati fasciniran fascinantnim objašnjenjem i prihvatiti ga bez nekih daljnjih pitanja i ulaženja u detalje jer bi se time već moralo ući i u otkrivanje poslovne tajne izumitelja, a koja čak da se i otkrije ionako se opet neće moći razumjeti. Prvo treba shvatiti osnove entelehijskih sila i način funkcioniranja 5. prostorno-vremenske dimenzije da bi se uopće moglo dalje nastaviti s bilo kakvom detaljnijom analizom ovog našeg biorezonatora 🙂