Danas su nabavljena dva ručna CB AM primopredajnika njemačkog proizvođača STABO pod oznakom Multifon Super 7 i Multifon Super 8 iz sredine 1970-tih godina.
Brand STABO počeo se razvijati od 1962. godine unutar njemačke tvrtke Hans Kolbe & Co. Tvrtka STABO i danas je prisutna na tržištu, a kroz čitavo razdoblje najpoznatija je po proizvodnji različitih primopredajnika i druge opreme prvenstveno za rad na CB području. Početkom 1997. godine Stabo je preuzeo francuski proizvođač CB radija Groupe President Electronics.
Prema otisnutim oznakama na zadnjem metalnom dijelu kućišta Stabo Multifon Super 7 proizvodio se od 1975. godine, a Stabo Multifon Super 8 od 1976. godine.
Stabo Multifon Super 7 i Super 8 su jednokanalni kristalni CB AM primopredajnici opremljeni samo potenciometrom za jačinu zvuka kombiniranim sa sklopkom napajanja i PTT tasterom. Radna frekvencija je 27,125 MHz (14. CB kanal). Napajanje je preko jedne standardne baterije od 9 V (6F22). Prema podacima na kutiji, domet ovih primopredajnika je do 1 km. Prodavali su se u paru, a osim u narančastoj dolazili su i u zelenkastoj boji (boja kivija).
Multifon Super 7 se bazira na 7 tranzistora, a Multifon Super 8 sadrži 8 tranzistora jer je dodan jedan stupanj ulaznog antenskog RF pojačanja za prijemnik.
Elektronička shema primopredajnika Stabo Multifon Super 8. Kod primopredajnika Stabo Multifon Super 7 izostaje ulazno RF pojačalo prijemnika sa tranzistorom Tr1.
Za kristalni oscilator prijemnika i kristalni oscilator predajnika koristi se isti tranzistor. Ovo čini uštedu na jednom tranzistoru, međutim loša strana ove uštede je što se kod TX/RX prebacivanja tranzistor mora PTT tasterom preklapati na sva tri izvoda, a oscilatori/mješači su posebno osjetljivi na vanjske smetnje, gušenja, intermodulacije i druge neželjene pojave pa je poželjno da vodovi između elemenata budu što kraći i dobro zalemljeni. S druge strane, ovom uštedom na tranzistoru oscilatora predajnik je dobio još jedan stupanj tranzistorskog VF pojačanja što je dosta rijetko na ovakvim malim jeftinim CB ručnim primopredajnicima. Time je omogućena veća izlazna snaga, bolje potiskivanje harmonika i bolja modulacija predajnika jer se ista vrši na oba stupnja, na izlaznom krugu oscilatora i na VF pojačalu.
Prijemnik je superheterodinski sa jednim miješanjem i dva stupnja MF pojačanja na 455 kHz. Jednostavan ulazni krug prijemnika baziran na samooscilirajućem mješaču sa jednim tranzistorom očito je bio nedovoljno osjetljiv i selektivan kod modela Super 7. Tako je godinu dana kasnije izašao poboljšan model Super 8 sa dodanim jednim stupnjem ulaznog selektivnog antenskog RF pojačala prijemnika.
Standardno za sve slične primopredajnike iz 1970-tih godina NF pojačalo je zajedničko i koristi se za pojačanje demoduliranog signala kod prijema i kao mikrofonsko pojačalo kod predaje. Elektrodinamički zvučnik koristi se i kao zvučnik i kao mikrofon. NF pojačalo je transformatorskog protufaznog (push-pull) tipa sa jednim stupnjem pretpojačanja. Izlazni push-pull transformator ima dva sekundarna namotaja, jedan za zvučnik kod prijema i jedan za modulacijski signal kod predaje.
Vrlo zanimljiv je odabir tipa tranzistora kod ova dva primopredajnika. Tako se kod Multifona Super 7 za sve krugove koristi isti tip tranzistora 2SC945 (50 V, 100 mA). Ovaj NPN silicijski tranzistor je dizajniran za NF pojačala i prekidačke sklopove niže frekvencije. Ima strujno pojačanje u rasponu 50-600, tipično 180-200. Tranzijentna frekvencija tranzistora 2SC945 je u rasponu 150-450 MHz (tipično 250 MHz), no u čitavom rasponu emiterskih struja (0,1-100 mA) isti ima frekvencijsku propusnost od minimalno 30 MHz. Stoga se može koristi za sve VF i NF sklopove CB primopredajnika.
Kod Multifona Super 8 pak se 2SC945 koristi samo za VF krugove (oscilatori i VF pojačalo), dok se za niže frekvencije (MF i NF) koriste drugi različiti tranzistori. Ovo šarenilo tranzistora svakako komplicira njegovu proizvodnju, no čini se da se ovdje cijena jednog dodanog tranzistora htjela kompenzirati jeftinijim tipovima drugih tranzistora. Inače svi tranzistori koje vidimo u tablici su zapravo vrlo sličnih električnih karakteristika. Moguće da su se jednostavno trošile zalihe koje su tijekom proizvodnje trenutno bile dostupne.
Htjeli smo provjeriti kako se različit izbor tranzistora odražava na potrošnju struje kod ova dva primopredajnika. Tako smo izmjerili da Multifon Super 7 troši 20-90 mA u prijemu (ovisno koliko je pojačan zvuk) i 34 mA u predaji. Multifon Super 8 pak troši 10-45 mA na prijemu i 27 mA u predaji. Zanimljivo je da je izbor nešto slabijih tranzistora (tamo gdje snaga nije potrebna) prilično smanjio potrošnju struje kod Multifona Super 8 na prijemu i predaji unatoč ugrađenom jednom tranzistoru više. Moguće da se da se kod Multifona Super 7 shvatilo da troši previše struje za jednu malu bateriju od 9 V te se to kod Multifona Super 8 riješilo drugačijim izborom tranzistora za prijemnik i moguće smanjenom strujom izlaznog tranzistora predajnika.
Standardne baterije od 9 V PP3 tipa (6F22 – cink ugljene ili 6LR61 – alkaline) imaju kapacitet do najviše 550 mAh i ne bi se trebale prazniti strujom većom od 25 mA jer im veća struja drastično smanjuje vijek trajanja. Postoje i litijeve baterije u toj veličini (1604LC) koje imaju kapacitet do 1200 mAh no iste su višestruko skuplje i posve sigurno nisu bile dostupne u 1970-tim godinama (tada su bile dostupne samo 6F22 cink ugljene baterije).
To znači da bi primopredajnik sa jednom kvalitetnom novom baterijom teoretski mogao raditi do cca 10 sati. Praktično gledano, prosječna baterija je trajala možda 3-4 sata nakon čega je napon i kapacitet već toliko pao da su i performanse primopredajnika pale već ispod polovice početnih vrijednosti. Ovo je takve uređaje činilo relativno skupima za korištenje jer ste “minute razgovora” plaćali nezanemarivom cijenom baterije. U to vrijeme (a i danas) cijena jedne 9 V baterije je otprilike ista kao i cijena 6 komada AA baterija, a sa AA baterijama dobivate pet puta veći kapacitet i struju pražnjenja. Naravno, za takve baterije primopredajnik mora biti većih gabarita, mora imati složenije baterijske kontakte, a to se onda odražava i na cijenu proizvodnje.
Zanimljivo je primijetiti da ovakvi mali primopredajnici zapravo mogu trošiti više struje u prijemu nego u predaji. To je zato jer je izlazna snaga predajnika relativno mala, a osim toga u prijemu rade dva tranzistora više nego u predaji. Uz izmjerenu ulaznu snagu u predajnik od cca 250/300 mW izlazna snaga je sigurno manja od 100 mW, a s obzirom na skraćenu štap antenu dužine svega 93 cm efektivna izračena snaga (ERP) je još i manja.
U praksi, veliki broj ovih primopredajnika nije radio duže od vremena trajanja jedne baterije koja bi često bila zaboravljena i na kraju iscurila po unutrašnjosti uređaja. Oni sa malo znanja elektrike pak bi na različite načine na postojeće baterijske kontakte spajali razne druge (jeftinije) izvore napajanja. Činjenica je da bi na kraju svi kad-tad izgubili bitku sa čestim kupovanjem novih baterija, a do široke dostupnosti dugoročno povoljnijih punjivih baterija (Ni-Cd) trebalo je pričekati još kojih desetak godina.
Primopredajnik Stabo Multifon Super 7. Netko je vjerojatno pokušao podešavati MF filtre prijemnika jer se vide oznake originalnih položaja VF jezgrica unutar MF transformatora.
Primopredajnik Stabo Multifon Super 7.
Primopredajnik Stabo Multifon Super 8. Raspored elementa je bitno različit od onoga u Multifonu Super 7, dodan je otisak sa tiskanim vezama i oznakama elemenata radi lakše montaže i servisa, a poboljšani su i neki detalji montaže pločice unutar kućišta uređaja.
Primopredajnik Stabo Multifon Super 8.
Donji dio kućišta kod oba primopredajnika je metala, no zanimljivo je da je potpuno metaliziran (kromiran) i plastični dio prednjeg kućišta. Ovo same uređaje čini dosta robusnima i sve u svemu opći izgled ostavlja utisak puno ozbiljnijih uređaja nego to oni elektronički zapravo jesu.
Općenito gledano, primopredajnici Multifon Super 7 i Super 8 dizajnirani su da budu što jeftiniji sa što manje utrošenih elektroničkih elemenata i time cijenom i dizajnom što konkurentniji stotinama sličnih jednokanalnih kristalnih CB AM primopredajnika koji su preplavili tržišta u 1970-tim godinama. Glede toga, zanimljiv je model Stabo Multifon T 8 iz iste godine koji ima puno jeftinije i manje plastično kućište, jednak RF/MF dio prijemnika kao i Multifon Super 8, no predajnik nema dodatni stupanj tranzistorskog pojačanja, a NF pojačalo se bazira na integriranom krugu. Jednostavno se morate zapitati zašto je izbačen taj stupanj TX VF pojačanja kad se već uštedjelo na cijeni NF pojačala (jedan integrirani krug umjesto 3 tranzistora i 2 audio transformatora). U 1970-tim godinama poluvodiči su još bili relativno skupi i kod jeftinih komercijalnih uređaja široke potrošnje se uvijek težilo uštedi na ovim komponentama na bilo koji način.
Ovakav par primopredajnika vjerojatno nije bio toliko skup da ga ne bi mogla kupiti većina potrošača, no nakon prvotnog ushićenja sasvim sigurno je slijedilo i razočaranje jer praktični domet ovim uređajima nije bio puno veći od razdaljine na kojoj bi se dva sugovornika mogla i dovikivati. No bez obzira na to, u vrijeme kada nije bilo mobitela pa čak ni bilo kakvog telefona u kućanstvima, onda se i za ovakve kratke radio veze moglo naći niz zabavnih ali i praktičnih primjena. Vjerojatno bi neka dva bliža susjeda mogla imati i stalnu internu vezu preko ovakvih primopredajnika, naravno ukoliko se riješi problem poziva, napajanja i nekog prigušenja šuma prijemnika (squelch) kad je uređaj na čekanju. U 1970-tim godinama mnogi slični primopredajnici imali su funkciju squelcha, utičnicu za vanjsko napajanje i oscilator tonskog poziva, a ti jeftini dodaci činili su veliku razliku u mogućnosti praktične primjene ove besplatne radio veze 🙂