Unitra Eltra Ania R-612

Danas je nabavljen radio prijemnik Ania R-612, proizvod poljskog poduzeća Unitra Eltra iz sredine 1980-tih godina. Ovaj tip prijemnika izvozio se i u tadašnju Čehoslovačku pod nazivom Anja RT-432. Isti tip radio prijemnika potpisivala je i njemačka tvrtka Nordmende pod oznakom Essex 1654, te francuski Thomson pod oznakom RT 432 s tom razlikom što je  UKV/FM opseg podešen u raspon 88-108 MHz.

Unitra je bio naziv za grupaciju od preko 50 poljskih poduzeća za proizvodnju elektroničkih uređaja i komponenti. U tvornici Eltra, kao dio Unitre, primarno su se proizvodili mali baterijski džepni prijemnici, no proizvedeno je i nekoliko modela drugih audio uređaja (pojačala, magnetofoni, zvučnici, autoradiji). Svoj prvi prijemnik džepnog prijemnika naziva MOT-59 Eltra je proizvela 1959. godine, a kasnije je proizvedeno još nekoliko desetaka modela raznih džepnih tranzistorskih prijemnika. Početkom 1990-tih godina uslijed gospodarskih promjena raspušteni su svi sindikati i udruge Unitre, a podređene tvrtke pokrenule su proizvodnju pod svojim robnim markama ili su propale. Poduzeće Eltra pripojeno je tvornici Elda koja je proizvodila mrežnu električnu i elektrotehničku opremu te nastaje nova tvrtka naziva Elda-Eltra koja je i danas prisutna na tržištu. Elda-Eltra od 1999. godine pripada francuskom vlasniku Schneider Electric.

Radio prijemnik Ania R-612 omogućuje prijem na četiri frekvencijska područja:

• D: 150-285 kHz (AM)
• S: 525-1605 kHz (AM)
• K: 5,8-16 MHz (AM)
• U: 65,5-74 MHz (FM)

Mali mrežni adapter 220/7,5 V ugrađen u prijemnik Ania R-612 činio ga je pogodnim za stalni stacionaran rad, a po potrebi je bio i lako prenosiv sa pogonom na pet AA baterija.

Ania R-612 je superheterodinski AM/FM prijemnik sa međufrekvencijama na 465 kHz (AM) i 10,7 MHz (FM). Bazira se na dva tranzistora i dva integrirana kruga. Tranzistori rade kao RF pojačalo i samooscilirajući mješač FM tunera. MF na 10,7 MHz dobivena iz FM tunera filtrira se MF transformatorom i keramičkim filtrom te vodi na integrirani krug UL1219. Čip UL1219 (Unitra Cemi) je poljska kopija čipa TDA1220 (SGS Thomson). Ovisno o raspoloživim zalihama u prijemnik Ania R-612 mogla su biti ugrađena oba ova čipa.

U integriranom krugu UL1219 (TDA1220) sadržani su gotovo svi RF sklopovi AM i FM prijemnika:

• RF pojačalo, mješač, lokalni oscilator, MF pojačalo sa AGC, AM detektor i NF pretpojačalo za AM prijemnik
• MF pojačalo, limiter, kvadraturni detektor i NF pretpojačalo za FM prijemnik

Ovaj čip radi na širokom rasponu napona napajanja 3-16 V (10-20 mA), no za rad su mu potrebni vanjski titrajni krugovi za AM lokalni oscilator te vanjski AM MF filtri, kao i filtri za FM detektor. U našem slučaju ugrađena su tri para AM titrajnih krugova (ulazni antenski RF titrajni krugovi i titrajni krugovi lokalnih oscilatora) kako bi se dobila tri AM frekvencijska opsega, no dvostruki promjenjivi kondenzator za izbor prijemne frekvencije je zajednički sa sva tri AM područja (preklapa se pomoću sklopki). AM MF filtar je kombinacija dva MF transformatora i keramičkog filtra za 465 kHz.

NF audio pojačalo bazira se na integriranom krugu UL1497. Ovaj čip može raditi na naponu 6-15 V i isporučiti najviše 1,2 W snage. Naš prijemnik se napaja sa 7,5 V, a tu se postiže izlazna snaga od oko 0,5 W na zvučniku impedancije 8 Ω.

Općenito gledano, elektronički dizajn prijemnika Ania R-612 na nivou je dizajna drugih modernih prijemnika toga tipa iz sredine 1980-tih godina. Takav dizajn redovito uključuje UKV/FM tuner sa dva tranzistora, te RF sklopove AM/FM prijemnika bazirane na jednom integriranom krugu i NF pojačalo bazirano na drugom integriranom krugu.

Integrirani krug TDA1220 proizvodilo je više proizvođača elektroničkih komponenti i ugrađivao se u prijemnike različitih radio/audio uređaja široke potrošnje od sredine 1970-tih pa sve do sredine 1990-tih godina. Integrirane krugove za audio pojačala UL1490, UL1495, UL1496, UL1497, UL1498 i slične pak je poljska Unitra razvila za svoje radio/audio uređaje koji su se proizvodili u istom razdoblju. U to vrijeme je naravno postojalo i na desetke vrlo sličnih (kompatibilnih) audio integriranih krugova drugih proizvođača (TAA300, К174УН4).

Jedan od rijetkih kombiniranih promjenjivih kondenzatora za AM/FM superheterodinske radio prijemnike na kojima je otisnuta vrijednost kapaciteta. Osim dva para glavnih promjenjivih kondenzatora, kombinirana su još četiri trimer kodenzatora za fino ugađanje UKV/FM i SV/AM prijemnih frekvencijskih opsega.

Prije masovnog uvođenja specijaliziranih integriranih krugova za radio prijemnike, kvaliteta samog prijemnika uvelike je bila proporcionalna broju ugrađenih tranzistora te su proizvođači rado isticali njihov broj na natpisima na prednjoj ploči. Ovo je zapravo bilo preuzeto iz cijevnih prijemnika gdje je broj ugrađenih elektronskih cijevi također bio pokazatelj kvalitete prijemnika. Međutim, elektronske cijevi za prijemnike su često bile kombinirane (dvije, tri ili četiri komponente u jednoj cijevi) i bile su sposobne dati puno veće pojačanje od tranzistora te izravna usporedba broja elektronskih cijevi sa brojem tranzistora nije imala smisla. No s marketinške strane se svakako propagiralo kako je tranzistor izravna i bolja zamjena za elektronsku cijev, te bi prema tome kupci pretpostavili da tranzistorski prijemnik sa 9 tranzistora mora biti daleko bolji od onog sa 4 elektronske cijevi. Da stvar bude zamršenija, tih 9 tranzistora je moglo biti vrlo različito raspoređeno u VF i NF sklopove prijemnika što je naravno izravno utjecalo na razlike u osjetljivosti, selektivnosti ili audio pojačanju, no prosječni kupac nije imao tehničkih znanja za drugačiju procjenu nekog prijemnika od njegovog vanjskog dizajna i istaknutog broja ugrađenih tranzistora.

Specijalizirani integrirani krugovi su uvelike pojednostavili i pojeftinili proizvodnju radio prijemnika, a ujedno su poboljšali i njihove performanse. Tako UL1219 sadrži 43 tranzistora, a UL1497 sadrži 23 tranzistora što čini ukupno broj od 68 tranzistora ugrađenih u prijemnik Ania R-612, a toliki broj diskretnih tranzistora dostizali su samo najbolji linijski prijemnici (u rijetko koji prijenosni baterijski prijemnik je ugrađivano više od desetak tranzistora). Sredinom 1980-tih godina kada se proizvodio naš Ania R-612 u široku upotrebu ušao je i čuveni single-chip-radio TDA 7000 koji je osim AM sadržavao i FM tuner te konstrukcija prijemnika više nije zahtijevala niti jedan pojedinačni tranzistor.

Ovisno o zemlji i (trenutno) prihvaćenoj normi (ITU, OIRT) radiodifuzni FM opseg može biti emitiran u frekvencijskom opsegu 65,9-74 MHz, 76-95 MHz ili 87,5-108 MHz. Opseg od 65,5-74 MHz (65,9 to 74 MHz po OIRT specifikaciji) koji pokriva prijemnik Ania bio je za vrijeme SSSR-a aktualan u Rusiji i zemljama bivšeg Varšavskog ugovora osim Istočne Njemačke. Opseg je pomaknut prema nižim UKV frekvencijama (prema kratkom valu) kako bi se mogle postići što bolje propagacije na veće udaljenosti i time što bolje pokrivanje velikih područja državnim (propagandnim) radio programom, što je za Rusiju bilo od velikog značaja.

Već početkom 1980-tih godina neke zemlje istočnog bloka (među prvima Čehoslovača) počinju prelaziti na viši opseg 87,5 do 108 MHz, a raspadom SSSR-a to je učinila i većina drugih zemalja jer je sada emitiranje radio programa uvelike proširilo na lokalne privatne radio postaje. Posljedično tome, sve manje se proizvode prijemnici za niži FM opseg (OIRT), a sve veća je ponuda prijemnika za viši FM opseg (ITU-CCIR). Nakon raspada SSSR-a samo Rusija i još pet okolnih zemalja je koristila OIRT opseg i to uglavnom za emitiranje državnog programa, a od 2014. godine i Rusija počinje sa prijelazom na viši FM opseg. U Japanu se koristi FM opseg između dva spomenuta, 76-95 MHz, no zbog velikog izvoza njihovi prijemnici su uglavnom dizajnirani da se lako mogu prilagoditi bilo kojem opsegu ili pokrivaju čitav opseg 76 do 108 MHz.

Prijemnik Ania R-612 se proizvodio od 1986. godine, a od 2000. godine u Poljskoj se u potpunosti prešlo na emitiranje na višem FM opsegu. Tako su ovaj kao i većina njemu sličnih prijemnika (Unitra Eltra Dana DO-RO 76 MOT-728-2) postali neupotrebljivi pa je bilo pokušaja prerade njihovih FM tunera na prijem višeg frekvencijskog opsega. Za isto je potrebno promijeniti nekoliko kondenzatora u FM tuneru te ponovno ugoditi LC titrajne krugove ulaznog RF dijela i lokalnog oscilatora na novi opseg. To i nije baš jednostavan posao, posebice ako nemamo adekvatnu mjernu opremu. Osim toga, nikad ne možete biti sigurni kako će se tranzistori i postojeći LC krugovi unutar tunera ponašati na višim frekvencijama.

Mi ćemo naravno naš primjerak ostaviti u izvornom stanju jer tko zna, možda nas jednom put nanese kroz neku zemlju još uvijek na OIRT sistemu, a onda će nam ovakav prijemnik odlično poslužiti za odslušati usput kakvu muziku sa nekog ondašnjeg lokalnog radija 🙂