Danas je dobiven na razmatranje (zahvala gospodinu Vuku, ekspertu za cijevna pojačala i kolekcionaru Iskrinih vintage uređaja) digitalni multimetar Digimer 1 slovenskog proizvođača Iskra iz 1976. godine.
Tvrtka ISKRA vuče korijene iz 1946. godine te je sve do danas prisutna na tržištu. Možemo reći da se radi o jednoj od najuspješnijih i najdugovječnijih tvrtki sa područja bivše Jugoslavije koja je preživjela procese restrukturiranja i privatizacije tijekom 1990-tih godina te otada bilježi tendenciju ponovnog rasta, razvoja i širenja na svjetska tržišta. Kroz čitavo razdoblje postojanja nudi širok spektar proizvoda iz područja elektronike, elektrotehnike, telekomunikacija, energetike, automatizacije i tome srodnih proizvodnih grana.
Iskra Digimer 1 može mjeriti:
- istosmjerne i izmjenične napone do 1000 V podijeljeno u pet mjernih opsega
- istosmjerne i izmjenične struje do 1 A podijeljeno u šest mjernih opsega
- električni otpor do 10 MΩ podijeljeno u šest mjernih opsega
Na posebnu priključnicu na prednjoj strani mogu se spojiti posebni moduli za druge vrste mjerenja:
- Mjerenje temperature u rasponu -30 do +450°C (sa temperaturnom sondom PT100)
- Mjerenje kapaciteta do 10 µF podijeljeno u pet mjernih opsega
- Mjerenje frekvencije do 1 MHz podijeljeno u pet mjernih opsega
- Tester tranzistora
Također, za Digimer 1 se mogla kupiti visokonaponska sonda preko koje se naponski mjerni opseg proširuje do 30 kV, te strujni shunt preko kojeg su moguća mjerenja struje do 10 A. Točnost instrumenta je deklarirana na ±0,5%, a izmjenična mjerenja su točna u frekvencijskom opsegu 30 Hz – 20 kHz. Digimer 1 automatski prikazuje polaritet napona na priključnicama (simboli + ili -) te ima indikaciju prekoračenja mjernog opsega (simbol strelice svijetli kada treba postaviti viši mjerni opseg). Decimalnu točku postavlja ovisno o odabranom mjernom opsegu i ona ostaje fiksna u cijelom opsegu mjerenja.
Test je pokazao da je jedan instrument u početku radio relativno dobro (potrebna je kalibracija), no onda je nakon nekog vremena otišao u nekontrolirano brojanje koje nikako nije moguće zaustaviti. Kod drugog instrumenta ne radi druga (srednja) znamenka (Nixie cijev). I ovdje je prikaz u početku relativno stabilan (0_0 ili 0_1), no ubrzo se sve znamenke počinju nekontrolirano izmjenivati. Idemo vidjeti unutrašnju konstrukciju ovih multimetara.
Elementi Digimera 1 montirani su na ukupno sedam tiskanih pločica koje su montirane u “sendvič” konstrukciju i međusobno povezane zalemljenim žicama. Ovo je vrlo nezahvalna montaža za servis uređaja. Da bi dobili pristup nekoj pojedinačnoj pločici te elementima i mjernim točkama na istoj potrebno je izvršiti kompletnu demontažu svih vidljivih vijaka i sklopki za odabire mjernih područja i vrste mjerenja. Kad se sve to uradi, još uvijek se nema pristup velikoj većini elemenata te je potrebno razlemiti desetke poveznih žica između pojedinih pločica.
Rastavili smo pločice do neke osnovne razine pa idemo razgledati, koliko je to moguće, svaku pojedinačnu pločicu.
Ovo je mrežni transformator i elementi za ispravljanje, filtriranje i stabilizaciju napona napajanja. Shemu Digimera 1 nemamo, no mrežni ispravljač svakako mora osigurati istosmjerni napon cca 200 V za anode ugrađenih Nixie cijevi, zatim simetrični napon (+15V / -15V) za napajanje operacijskih pojačala, te napon od + 5V za digitalne logičke krugove i brojače.
Naponske linije vode na ostale pločice sa gornje i donje strane. Tako niti jednu pločicu nije moguće izvaditi iz kućišta prije nego se izvadi pločica napajanja i transformator. Da bi se izvadio transformator, prvo treba odviti vijke i razlemiti gornju pločicu, a tek onda se dobije pristup donjim montažnim vijcima transformatora. Ovo za sada nismo išli rastavljati. Koliko se može vidjeti, za liniju +5V se koristi mosni diodni ispravljač (Graetz), filtarski elektroliti i tranzistorski serijski regulator napona. Za liniju +15V / -15V se koriste diode (poluvalno ispravljanje), filtarski elektroliti i tranzistorski regulatori napona, gdje je moguće upotrijebljen i neki namjenski integrirani krug za regulaciju napona.
Prva pločica na dnu sadrži strujni shunt i mjerne žičane otpornike. Ovo je vjerojatno pločica djelitelja napona za prebacivanje strujnih mjernih opsega. Kondenzatori su moguće u krugu niskopropusnog RC filtra za blokadu VF smjetnji koje se mogu inducirati u ulaznim djeliteljima napona i dalje prenositi na mjerna pojačala.
U sredini je pločica koja također sadrži precizne mjerne otpornike i dva integrirana kruga 7709393 koji bi trebali sadržavati po jedno operacijsko pojačalo opće namjene (UA 709). Ovdje očekujemo istosmjerna i izmjenična ulazna mjerna pojačala (ispravljačko mjerno pojačalo), izvor konstantne struje za mjerenje otpora i slične ulazne mjerne krugove. Jednako kao i na prethodnoj pločici i ovdje su montirani precizni otpornici i tiskani kontakti sklopki za prebacivanje mjernih opsega (otpor) i vrste mjerenja (istosmjerna, izmjenična).
Na vrhu je još jedna pločica sa preciznim mjernim otpornicima i tiskanim kontaktima sklopki za prebacivanje mjernih opsega i vrste mjerenja. Ovo su moguće otpornici u krugu djelitelja napona za naponske i omske mjerne opsege. Kondenzatori su za frekvencijsku kompenzaciju pojedinih opsega kod izmjeničnih mjerenja.
Mogli bi zaključiti da se na ove tri pločice nalaze mjerni otpornici, kompenzacijski kondenzatori i strujni izvori (otpor) za odabir određenog mjernog opsega i vrste mjerenja. Slijedi niskopropusni filtar te ulazno istosmjerno i izmjenično (ispravljačko) mjerno pojačalo. Sada idemo vidjeti tri pločice koje čine “sendvič” u gornjem dijelu kućišta sa Nixie cijevima.
Na vrhu je pločica sa tri operacijska pojača 7709393 i dobro uglavljenim povećim kondenzatorom, tako da sve ukazuje da je ovo sklop analogno-digitalnog pretvarača (ADC). Vrlo vjerojatno se radi o ADC-u sa dvostrukim nagibom ili kako se još prevodi sa dvije rampe (eng. dual-slope ADC). Operacijska pojačala ovdje rade kao integratori i generator rampe (sa spomenutim kondenzatorom), dok je generator takta vjerojatno tranzistorski.
U sredini “sendviča” je pločica koju bi trebalo razlemiti da se može slikati druga strana, no ista sadrži tri logička integrirana kruga: SN 7400 (četiri NAND vrata), SN 7402 (četiri NOR vrata) i SN 7473 (dva JK Flip-Flopa). SN 7400 bi mogla biti logika za RESET, a SN 7402 logika za START i STOP upravljačke funkcije ADC-om i brojačima. To znači da je ova logika povezana sa oscilatorom takta (tranzistorski oscilator) i služi za upravljanje i povezivanje ADC-a sa brojačima, odnosno za pretvaranje vremena iz ADC-a u impulse za brojač. SN 7473 su vjerojatno Flip-Flopovi za uključivanje indikacije pozitivnog ili negativnog predznaka te prekoračenja mjernog opsega.
Donja pločica sadrži dekadske brojače SN 7490 i BCD/decimal driver SN 74141 za svaku Nixie cijev. Nixie cijevi su tipa GR 116 (CD 92) robne marke Rodan japanskog proizvođača Okaya Electric Industries. Visina staklenog dijela je oko 30 mm, a visina znamenki 13 mm, koliki je i promjer cijevi. Sadrže 10 znamenki i decimalnu točku.
Digimer 1 kojem ne radi Nixie cijev
Kada u potpunosti ne radi jedna Nixie cijev prvo se svakako provjerava da li dobiva anodni napon. U našem slučaju izmjerili smo da na anodi cijevi postoji poluvalno ispravljen mrežni napon koji nakon otpornika za ograničenje struje iznosi 220 Vpp (u praznom hodu). Poluvalno napajanje Nixie cijevi znači da se one pale i gase frekvencijom 50 Hz. Međutim, ovdje svakako postoji i dodatni sklop za gašenje cijevi u sinkronizirano većim vremenskim razmacima, odnosno u vremenima dok brojači broje i ne dostignu konačnu vrijednost.
Kako bi izbjegli pogreške mjerenja zbog sklopova za kontrolu paljenja i gašenja Nixie cijevi, doveli smo masu napajanja izravno na numeričke pinove cijevi. Nismo dobili prikaz niti jedne znamenke. Kako bi posve eliminirali mogućnost greške, napajali smo Nixie cijev i preko vanjskog nezavisnog izvora stabiliziranog istosmjernog napona. Dvije krajnje cijevi i ovdje rade bez problema, no središnja jednostavno ne pokazuje znakove života. Možemo sa priličnom sigurnošću ustvrditi kako je ovdje neispravna sama Nixie cijev i bez zamjenske cijevi tu ne možemo više ništa napraviti.
Digimer 1 koji je nestabilan u radu
Što se tiče popravka drugog instrumenta, to bi mogao biti vrlo težak popravak. Naime, sama konstrukcija i montaža sklopova izvedena je na način da je već i samo rastavljanje ovog uređaja izuzetno zahtjevno. Pločice su povezane u sendvič preko vijaka i plastičnih odstojnika između njih. Kad se vijci izvade ti odstojnici popadaju i kasnije ih je prava muka ugurati natrag između pločica na njihovo mjesto. Osim toga sve pločice su tijesno međusobno prelemljene kratkim poveznim žicama i potpuna demontaža istih je nemoguća bez odlemljivanja tih žica. Također, da bi izvadili tri pločice analognog dijela potrebno je rastaviti obje višepolne sklopke (mjerni opsezi i vrste mjerenja) što je kasnije opet jako teško vraćati na mjesto. Naravno, kad se odleme žice i izvade sklopke onda se sklopovi više ne mogu testirati. Osim toga, pločice je nemoguće izvaditi bez demontaže kompletnog mrežnog napajanja, što opet zahtijeva odlemljivanje desetak žica. Bez napajanja se naravno opet ništa ne može testirati.
Ovdje bi trebalo razlemiti svih sedam tiskanih pločica, poredati ih po stolu, a zatim ih ponovno povezati sa nekoliko desetaka dužih žica kako bi se imao dobar pristup svim komponentama i testnim točkama. Nakon popravka, sve bi opet trebalo razlemiti i vratiti u prvobitno stanje. Ovo je glede servisa jedna od najgorih montaža koje sam sreo u praksi. Čak i uz pedantno bilježenje i fotografiranje svakog koraka rastavljanja, vrlo lako ćete kod montaže opet naići na neku dvojbu. Kako se pločice kod testiranja neminovno razmiču i okreću posve izgledno će puknuti neki spoj kakve tanke povezne žice gdje će onda teško biti naći to lemno mjesto. Sva sreća pa imamo dva komada istog instrumenta za takve situacije.
Kod ovog instrumenta točnost ne ovisi o referentnom naponu nego o stabilnosti elemenata koji čine ADC i RC oscilator takta. Oscilator takta nije kvarcni, čini se da čak nije riječ ni o klasičnom astabilnom multivibratoru sa dva tranzistora, nego je vjerojatno upotrijebljen neki sklop tranzistorskog transformatorskog oscilatora (na pločici ADC-a se uočava mali VF transformator). Ovdje bi svakako trebalo zamijeniti sve elektrolitske kondenzatore, provjeriti stabilnost napajanja ali provjeriti i sve ostale RC elemente u kritičnim sklopovima, posebice u oscilatoru. Naime, za nestabilnost rada sklopova najčešći su krivac dotrajali kondenzatori.
Pokušat ću bez rastavljanja sad i ovog drugog instrumenta snimiti stabilnost napona napajanja te eventualno zamijeniti filtarske kondenzatore. Ipak, male su šanse da je problem u napajanju, uzrok nekontroliranog brojanja bi prije mogao biti u oscilatoru takta ili logici, dakle sklopovima kojima se usklađuje ciklusi mjerenja i povezuje takt rada ADC-a sa brojačima.
Našli smo da Digimer 1 ima tri linije stabiliziranog napajanja: +15 V i -15 V za operacijska pojačala i tranzistorske krugove, te +5 V za brojače SN 7490 i BCD/7-segment drivere SN 74141. Visoki anodni napon za Nixie cijevi je poluvalno ispravljenih 230 Vpp bez filtriranja.
Problem je bio u lošem (hladnom) spoju žice za napon +5V.
Ova žuta žica za napon +5V čini se posve uredno zalemljena na svoje mjesto. Međutim, na mjestu ju drže zalijepljenom samo ostaci paste za lemljenje, dok je tiskana veza malo dalje u prekidu. Ta tiskana veza je vjerojatno još kod tvorničke montaže bila već prilično načeta i sad je kod skidanja kućišta bilo dovoljno napraviti samo neki mali pomak ili dodir da ista pukne do kraja. Sasvim sigurno je ovdje već i prije postojao povećan prijelazni otpor tako da su se na granici prevelikog pada napona svi numerički izlazi drivera Nixie cijevi postavili na masu (logička nula) i time aktivirali sve znamenke. Zbog titranja Nixie cijevi napajanih poluvalnim naponom činilo se da su iste u brzom režimu brojanja.
Iako su sve pločice Digimera 1 sa dvostranom štampom, opet su elektronički elementi lemljeni na sve moguće načine. Neki su provučeni kroz rupice i lemljeni sa jedne, sa druge ili sa obje strane, neki su lemljeni izravno na tiskane veze, o dodatnim spojnim žicama da i ne govorimo. Vidi se puno zakrpa pregorenih tiskanih veza i premosnica napravljenih od samih izvoda elemenata. Ovakva montaža više djeluje kao neki prototip, a ne kao gotov tvornički proizvod.
Domaća elektronička poduzeća u 1970-tim godinama počela su imati sve više problema sa likvidnošću poslovanja i rezervnim dijelovima te su se od prvotnih nacrta i projekta tijekom proizvodnje često radile improvizacije sa trenutno nabavljivim i dostupnim dijelovima. Ti dijelovi pak često dimenzijama nisu odgovarali originalnim nacrtima pa su se morali montirati improvizirano. Naš Digimer 1 je iz sredine 1970-tih godina i u to vrijeme si ozbiljne elektroničke tvrtke više nisu mogle dozvoliti ovakve montaže. Imali smo priliku vidjeti puno uređaja iz tog razdoblja stranih renomiranih tvrtki gdje se jednostavno možemo diviti preciznosti, točnosti i urednosti montaže čak i daleko kompliciranijih uređaja.
Nakon svega što smo vidjeli, moj savjet je da Iskrin Digimer 1 nikako ne rastavljate ako za to ne postoji nužna potreba. Ukoliko pak morate raditi popravak, budite spremni na vrlo nespretnu i petljavu demontažu i montažu tiskanih pločica i na činjenicu da velikom broju elementa nećete moći pristupiti bez potpune demontaže čitavog uređaja sa odlemljivanjem nekoliko desetaka spojnih i poveznih žica. Digimer 1 se vjerojatno montirao i povezivao sloj po sloj (2 x 3 sloja pločica) i jedino tako se može najlakše demontirati. Ukoliko želite izbjeći neke korake demontaže, budite spremni na vrlo izgledno pucanje lemnih spojeva mnogih kratkih žica koje uzduž i poprijeko na različitim neoznačenim točkama međusobno povezuju pločice. Također pripremite pincete, povećala i drugi “kirurški” alat te se naoružajte strpljenjem i dobrom voljom da bi kod sklapanja ponovno ugurali na mjesto sve montažne elemente.
Glede mogućnosti i performansi, Digimer 1 nije ni po čemu bolji uređaj od drugih digitalnih multimetara toga doba, dapače spada u osnovnu kategoriju istih. Najveća prednost ispred konkurencije zapravo se očituje u modernom i kompaktnom dizajnu kućišta. Dodatni moduli za Digimer 1 istina uvelike proširuju njegove mogućnosti, no upitno je koliko su zapravo bili isplativi za kupnju. Sasvim sigurno su prodani u daleko manjem broju od baznog uređaja te se danas već teško mogu naći negdje sačuvani. Kako god bilo, analogni Iskrini instrumenti iz sredine 1970-tih godina sasvim sigurno su još uvijek predstavljali bolji izbor za kupnju po kriteriju uloženo-dobiveno, no tko je želio biti korak ispred svog vremena morao se opremiti i jednim ovakvim modernim DMM-om, pa makar i samo za pokazivanje 🙂
Odlemili smo neispravnu Nixie cijev GR 116 (CD 92) za još jedno testiranje na čistom vanjskom strujnom krugu. Prema podacima koje smo pronašli ova cijev se testira naponom od 200 V preko anodnog otpornika 2,5 kΩ. Krenuli smo naravno sa nešto nižim naponom (170 V) i većim ograničenjem struje (27 kΩ) no cijev je jednostavno mrtva u svim uvjetima testiranja. Moguća su dva uzroka, ili se odspojila anoda negdje u unutrašnjosti cijevi ili je u stakleni balon ušao zrak. Kako god bilo, pregledom pod mikroskopom nismo mogli zamijetiti nikakve vidljive anomalije u unutrašnjosti cijevi.
Nixie cijev možemo promatrati kao spoj deset tinjalica sa zajedničkom anodom. Razlika je u tome što ovdje svijetle samo katode koje su oblikovane u obliku brojeva tako da napajanje Nixie cijevi mora biti istosmjerno sa plus polom na zajedničkoj anodi. Jedan segment Nixie cijevi može povući maksimalno 17 mA vršne struje u nekim ekstremnim slučajevima, no tipično je radna potrošnja struje 1-2 mA po jednom segmentu. Prema tome se onda može odabrati i zaštitni otpornik za ograničenje struje. Kod Digimera 1 vršni istosmjerni napon je 230 V, a anodni otpornik 27 kΩ, tako da je struja ograničena na 8,5 mA što je i više nego dovoljno za jedan segment i eventualno decimalnu točku koja tipično troši manje od 0,5 mA struje (maksimalno 4 mA). Mi smo našu problematičnu Nixie cijev pokušali upaliti sa maksimalnim naponom i maksimalnim ograničenjem struje, no ista se nije nikako palila niti na jednom segmentu.
Već smo rekli da se na posebnu priključnicu na prednjoj strani instrumenta mogu spojiti moduli za druge vrste mjerenja:
- Mjerenje temperature u rasponu -30 do +450°C (sa temperaturnom sondom PT100)
- Mjerenje kapaciteta do 10 µF podijeljeno u pet mjernih opsega
- Mjerenje frekvencije do 1 MHz podijeljeno u pet mjernih opsega
- Tester tranzistora
Modul za mjerenje temperature u rasponu -30 do +450°C (sa temperaturnom sondom PT100). U navedenom rasponu otpor sonde PT100 mijenja se u opsegu 88,22 – 264,11 Ω i taj otpor je potrebno pretvoriti u napon raspona -30 do 450 mV. Povezivanje mjernog pojačala sa sondom PT100 je dvožično, pa povezni kablovi moraju biti što kraći kako bi se izbjegla pogreška mjerenja zbog njihovog vlastitog otpora. Inače, sa sondom PT100 se mogu mjeriti temperature u rasponu od -200 do +800°C.
Naše mjerno pojačalo kao što vidimo sadrži jedan tranzistor, a to je vjerojatno izvor konstantne struje kakav se uobičajeno koristi i za mjerenje otpora, odnosno pretvaranje otpora u napon.
Modul za mjerenje kapaciteta kondenzatora do 10 µF. Ovo je najsloženiji mjerni adapter i uključuje tri integrirana kruga 7408 i 7409 koji sadrže po četiri AND vrata sa dva ulaza. Kao što vidimo, ovaj modul mora pretvoriti kapacitet u rasponu 1 pF – 10 µF u naponske razine do 1 V (ovisno o opsegu).
Ovdje je zbog kompaktne montaže teško identificirati funkciju pojedinih pinova konektora za module, no pretpostavljam da su izlazne veličine iz svih modula analogne. U tom slučaju bi temeljni sklop bio oscilator izveden sa AND vratima kojemu frekvencija ili širina impulsa (ovisno o tipu oscilatora) ovisi o kapacitetu nepoznatog kondenzatora. Ta veličina se zatim drugim sklopovima pretvara u napon.
Modul za mjerenje frekvencije do 1 MHz.
Mjerač frekvencije se bazira na monostabilnom multivibratoru sadržanom u integriranom krugu SN74121. Ovaj monostabil na svom izlazu proizvode impuls točno određene širine svaki puta kada na ulazu bude okinut signalom određene frekvencije. Promjenom RC elemenata koji određuju vremensku konstantu (širinu izlaznih impulsa) monostabila mijenjaju se mjerni opsezi. Tako je srednja vrijednost napona na izlazu proporcionalna ulaznoj frekvenciji, što se mjeri voltmetrom na opsegu 1000 mV.
Modul za mjerenje električnih karakteristika tranzistora. Ovim modulom može se vršiti devet mjerenja. S obzirom da nemamo nikakve upute za korištenje modula, opise dajemo na osnovu upotrijebljenih simbola (kratica):
- UEB – zaporni napon emiter-baza
- IC (IB = 1 µA) – struja kolektora pri struji baze od 1 µA
- IC (IB = 10 µA) – struja kolektora pri struji baze od 10 µA
- IC (IB = 100 µA) – struja kolektora pri struji baze od 100 µA
- ICES – preostala struja između kolektora i emitera uz bazu kratko spojenom sa emiterom
- ICBO (IEBO) – preostala struja između kolektora (emitera) i baze uz odspojeni emiter (kolektor)
- ICEO, ICER, ID – preostala struja između kolektora i emitera uz odspojenu bazu
- UAK – pad napona na dvoslojnom poluvodičkom spoju (ispitivanje PN spojeva dioda i tranzistora)
- UCEsat – napon zasićenja kolektora
Jednako kao i bazni instrument tako je i za ove dodatne module karakteristična prilično neprofesionalna unutrašnja konstrukcija i montaža elemenata. Pločice su sa jednostranom štampom, no komponente su neuredno lemljene sa obje strane. Sve djeluje više kao prototip nego kao gotov tvornički uređaj. Ipak, vanjsko kućište je lijepo dizajnirano te ovaj multimetar ostavlja dobar vizualan dojam.
Zahvaljujemo na ljubaznosti aktivnog člana foruma “www.elektronik.si” pod korisničkim imenom PPG78 koji nam je poslao jednu NOS Nixie cijev Rodan GR-166P.
Nakon pretraživanja interneta prilično sam siguran da sufiks “P” u oznaci cijevi znači da je ista predviđena za pulsni rad (Pulse operation), odnosno za mutipleksirano upravljanje više Nixie cijevi. Naša Nixie cijev pak ima oznaku GR-166 što bi bilo isto oznaci BR-166D, a to su cijevi predviđene za rad na konstantnom istosmjernom anodnom naponu (DC operation). Ipak, nigdje nisam našao smisleno objašnjenje koja je zapravo razlika u konstrukciji ta dva tipa cijevi, odnosno mogu li se koristiti za oba načina rada. Pretpostavljan da cijevi za multipleksirane displeje imaju brže vrijeme paljenja i možda sporije vrijeme gašenja, a vjerojatno je neka razlika i u pogonskim anodnim naponima/strujama. Digimer 1 nema multipleksirano upravljanje nego su anode svih tri cijevi trajno na DC naponu +200V, a jednako tako se i segmentima upravlja zasebno za svaku cijev. Kako god bilo, specifikacije za oba tipa cijevi su vrlo slične i nakon dva dana pretraživanja literature o Nixie cijevima zaključio sam da bi GR-166P trebala jednako dobro raditi i na konstantnom i na pulsnom anodnom naponu.
Što se tiče montaže, kao sve drugo kod Digimera 1 tako je i montaža Nixie cijevi prilično petljava. Žičane nožice je treba svinuti odmah na staklenom podnožju što baš nije preporučljivo jer tu najlakše pucaju. Sa novom Nixie cijevi je upravo iz tog razloga došlo i originalno podnožje, no mi ga ovdje ne možemo iskoristiti jer nema mjesta za isto. Uz malo igre živaca uspjeli smo oblikovati sve kontakte da sjednu u rupe na tiskanoj pločici.
Neke nožice Nixie cijevi se leme s donje, a neke sa gornje strane pločice. Da bi zalemili ove sa gornje strane potrebno je razlemiti i odvojiti dvije gornje pločice inače jednostavno nema mjesta za pristup lemilicom do lemnih točaka. Nakon što je sve ponovno zalemljeno i sklopljeno, nova Nixie cijev je odmah proradila. Ne uočava se nikakva razlika u dimenzijama, sjaju i općenito radu Nixie cijevi GR-166P uz one sa oznakom GR-166.