Danas je dobivena na recikliranje mikrovalna pećnica Beko MWF 2310 EW.
Beko MWF 2310 EW je kombinacije mikrovalne pećnice snage 800 W i pećnice sa klasičnim grijačima 1200 W.
Beko Elektronik A.Ş. je turska tvrtka za proizvodnju kućanskih aparata i potrošačke elektronike osnovana 1955. godine. Godine 2004. Beko Elektronik kupio njemačku tvrtku za elektroniku Grundig te se 2010. godine odjel za elektroniku tvrtke Beko preimenovao u Grundig Elektronik A.Ş. Beko je danas trgovačka marka u vlasništvu turskog multinacionalnog proizvođača kućanskih aparata Arçelik A.Ş.
Naša mikrovalka je potpuno van funkcije. Jedini znakovi života su blijedo treperenje nekih segmenata displeja i svojevrsno krckanje koje se čuje iz piezo-zvučnika unutar uređaja. Mikrovalka ne reagira ni na jednu kontrolu, a kad se otvore vrata pećnice, počinje se okretati motor tanjura i svijetli žarulja za osvjetljenje (što inače smije raditi samo kad su vrata mikrovalke zatvorena.
Klasični elementi svake mikrovalne pećnice: VN transformator, ispravljačka dioda, filtarski kondenzator, magnetron i ventilator. Na gornjoj strani su klasični cjevasti grijači. Uključivanjem i vremenom rada oba tipa grijača upravlja elektronika.
Dva cjevasta kvarcna infracrvena grijača 115V / 600W spojena su u seriju za mrežni napon 230 V.
Elementi napajanja magnetrona mikrovalne pećnice: VN transformator (lijevo) te isporavljačka dioda i filtarski kondenzator (desno).
Magnetron i ventilator pećnice za bolje raspoređivanje topline.
Magnetron je elektronska cijev dizajnirana za generiranje visokofrekventnih titraja. Sastoji se od katode oko koje je kružno postavljena cilindrična anoda sa rezonantnim šupljinama. U impulsnom načinu rada magnetron može generirati veliku VF snagu (do nekoliko megavata) u frekvencijskom opsegu od približno 1 GHz do nekoliko desetaka GHz. Naš magnetron radi na frekvenciji 2,45 GHz snagom 800 W.
Ovdje imamo primjer dva magnetrona iz nekih starih mikrovalnih pećnica.
Sve što se može vidjeti izvana to su rebra za hlađenje cilindrične anode sa rezonantnim šupljinama koja je smještena u središnjem dijelu. Na početku i kraju cilindrične anode su dva magneta za uzdužno usmjeravanje elektrona preko iste, a elektrone proizvodi grijana katoda smještena u središtu anode (jedan od magneta na našoj slici je privukao neki zalutali vijak). Na vrhu magnetrona je antena koja zrači VF energiju. U metalnom odjeljku za priključak napajanja anode i katode nalazi se mrežni RF filtar.
Ovo je zračeći element ili antena magnetrona. Metalni cilindrični dio sa otvorom na vrhu je samo vanjska zaštita mikrovalne antene smještene u unutrašnjosti. Bijeli i ljubičasti prsteni ispod su montažni držači i izolatori antene od mase. Kontakt sa masom (tijelom pećnice) se ostvaruje preko elastičnog vodljivog prstena na dnu antene i ta masa služi kao reflektor za bolje usmjeravanje mikrovalova u unutrašnjost pećnice.
Sigurno ste već čuli kako u magnetrone može biti ugrađen izolator od opasnog berilijevog oksida. Berilij ima vrlo dobru toplinsku vodljivost i postojanost (visoko talište), fizički je čvrst materijal i vrlo slabo apsorbira mikrovalno zračenje, te je kao takav posebno pogodan za izolatore u konstrukciji različitih izvora mikrovalnih zračenja i radijacije. Međutim, berilij je vrlo opasan za čovjeka ukoliko se udiše prašina ili pare koje sadrže taj element. Stoga se u novijim magnetronima za mikrovalne pećnice koriste izolatori od drugih keramičkih materijala koji nisu štetni po čovjeka.
Na našim slikama bi bijeli izolator trebao biti od neopasne keramike, a ljubičasti izolator je od berilijevog oksida. Realna opasnost od berilijevog izolatora ovdje ipak nije tako velika. Možemo ga donekle usporediti sa azbestom. Trebalo bi doći do razbijanja i mrvljenja toga izolatora i zatim na neki način do udisanja veće količine te prašine da bi predstavljala opasnost za zdravlje čovjeka. Ipak, dobro je biti oprezan kod rukovanja takvim magnetronima.
Visokonaponski osigurač napajanja magnetrona.
Pločice sa upravljačkom elektronikom i termozaštitini elementi. Svaka mikrovalna pećnica ima barem dva termička prekidača. Jedan je montiran na tijelo magnetrona, a drugi na tijelo pećnice. Ukoliko na bilo koja dva elementa temperatura poraste iznad dozvoljene termički prekidači će isključiti napajanje magnetrona i drugih grijača ukoliko postoje.
Kvar naše mikrovalke prvo bi trebali potražiti na glavnoj upravljačkoj pločici sa mikrokontrolerom.
Odmah možemo reći da ukoliko je ovdje neispravnost na samom mikrokontroleru (hardverski ili softverski) to će biti praktično nepopravljivo. Čak i ako nađemo neki kompatibilni mikrokontroler, program za njegov rad posve sigurno nigdje nećemo naći. Možda je moguće kopiranje programa sa mikrokontrolera neke ispravne pećnice istog tipa, no moderni mikrokontroleri su vrlo često trajno zaključani i nemoguće je bilo kakvo čitanje ili upisivanje podataka sa istih. Program mikrokontrolera sadrži tajmere, logiku koja povezuje vanjske kontrole sa relejima radnih elemenata pećnice te driver za LCD displej, piezo-zvučnik i slično. Bez mikrokontrolera apsolutno ništa neće raditi na ovoj mikrovalnoj pećnici.
Modul SMPS napajanja elektronike mikrovalne pećnice.
Prvi sumnjivac kod ovakvih kvarova je uvijek napajanje elektronike. U našem slučaju napajanje u obliku zasebnog modula zalemljenog na glavnu pločicu. Vidimo da je riječ o jednostavnom SMPS napajanju baziranom na integriranom krugu VIPer 12A, koje na izlazu daje napone od 5 V i 12 V. Napajanje od 5 V je primarno za mikrokontroler i displej, a napajanje od 12 V za rad releja. Mjerenjem smo utvrdili da neki naponi postoje, no oni nisu ni blizu nominalnih 5 i 12 V. Moguće da je napajanje neispravno samo po sebi ili pak je opterećeno nekim kratkim spojem.
Odvojili smo izlaze napajanja te utvrdili da isto i dalje ne daje potrebne napone. Također smo napajanje elektronike povezali preko vanjskog izvora i utvrdili da ista radi. Greška je dakle najvjerojatnije u samom napajanju.
Ispravljački dio mrežnog napona radi dobro i na filtarskom kondenzatoru punovalnog ispravljača izmjerili smo očekivanih 330 V. Integrirani krug VIPer 12A sadrži oscilator i pogonski MOSFET za primarni krug SMPS napajanja. Kao takav predstavlja cjelovito rješenje za napajanja male snage, tipično 5 do 13 W. Oscilator unutar čipa VIPer 12A bi trebao radi na fiksnoj frekvenciji 60 kHz, no osciloskopom nismo nigdje mogli izmjeriti takav signal. Umjesto toga na primarnoj zavojnici SMPS transformatora snimili smo samo vrlo kratke impulse koji se ponavljaju frekvencijom od svega nekoliko Hz. Također, mjerenjem ripple-a ispravljenog mrežnog napona snimili smo jednako impulsno opterećenje niske frekvencije.
Ripple ispravljenog mrežnog napona 330 V.
Integrirani krug VIPer 12A dobiva napajanje preko posebnog namotaja SMPS transformatora i ispravljače diode, no s obzirom da ne radi oscilator čipa, onda ne radi ni njegovo napajanje (može biti u rasponu 9-38 V). Doveli smo stoga vanjsko napajanje za čip VIPer 12A, no isti nije proradio ni sa tim vanjskim napajanjem. Kako bi eliminirali mogućnost blokade rada čipa od strane regulacije preko povratne veze koja se ovdje uobičajeno ostvaruje preko opto-izolatora, izolirali smo taj krug, no čip opet nije proradio kako treba. Ostalo je provjeriti SMPS transformator, te smo utvrdili da zavojnice imaju očekivane otpore. Sada već možemo biti prilično sigurni kako je ovdje greška u samom SMPS čipu VIPer 12A.
Cijena integriranog kruga VIPer 12A je oko 1 euro, a cijena gotovih modula SMPS napajanja 5/12 V je oko 5 eura. Svakako je pametnije kupiti cijelo napajanje, no sve je to potrebno naručiti iz Kine i naručeni modul neće u potpunosti biti isti kao original. Stoga smo u zalihama našli neki mrežni adapter za 12 V (500 mA) kojem smo samo dodali 7805 regulator i time dobili gotovo napajanje 5/12 V.
Modul SMPS napajanja iz nekog adaptera 12 V je vrlo sličan originalnom i svakako može isporučiti nešto veću snagu od originala.
Sada je jasno da je kod starog napajanja kakav-takav rad oscilatora unutar integriranog kruga VIPer 12A ipak proizvodio neke kratke naponske impulse niske frekvencije na zavojnici primara SMPS transformatora. Ti impulsi su se prenosili na sekundarni krug i ispravljali te se uz pomoć filtarskog kondenzatora akumulirao neki pulsirajući napon koji je stalno uključivao i isključivao elektroniku. To stalno pojavljivanje i gubljenje napona u ritmu nekoliko puta u sekundi manifestiralo se kao treperenje LED displeja i krckanje piezo-zvučnika, no naponski impulsi su bili prekratki da bi se LED displej i zvučnik u bilo kojem trenutku uključili do kraja.
Zamjenom napajanja ova mikrovalna pećnica je opet vraćena u život te je sada vjerojatno više nema smisla reciklirati. Općenito gledano, kako na svim električnim i elektroničkim uređajima tako i na mikrovalnim pećnicama nema nekih “tipičnih” kvarova. Apsolutno svaka komponenta ugrađena u neki uređaj može otkazati. Na mikrovalnim pećnicama odlaze releji, transformatori, ispravljačke diode, magnetroni, sigurnosne sklopke i termo-prekidači jednako kao što može otkazati i bilo koja komponenta upravljačke elektronike. Specifičnost mikrovalnih pećnica je u tome da se ovdje koriste visoki naponi opasni po život kao i snažno mikrovalno zračenje pa je kod popravaka svakako treba biti još oprezniji nego kod drugih mrežnih kućanskih aparata. Posebno se treba uvjeriti da je nakon isključenja iz mrežnog napajanja ispražnjen visokonaponski kondenzator u krugu napajanja magnetrona jer je isti nabijen na napon reda nekoliko kilovolti.
Neki ljudi se boje mikrovalova koje proizvode mikrovalne pećnice i nikako ne žele “trovati” svoju hranu mikrovalovima. Takvo stajalište nema nikakvu tehničku, znanstvenu ili zdravorazumsku osnovu kojom bi bilo potkrijepljeno pa tu legendu možete odmah odbaciti kao čistu glupost. Takve i slične teorije (Zemlja je ravna ploča) potječu od teoretičara zavjere, kojima je neku izmišljenu ili zamišljenu teoriju bez praktične osnove ili dokaza puno lakše razumjeti, usvojiti i dalje drugima tumačiti nego pak naučiti i shvatiti neku egzaktnu znanstvenu teoriju za čije razumijevanje je ipak potrebno odvojiti puno više vremena i uložiti puno više truda, što se mnogima neda.
Zanimljivo je da postoje i obrnuti slučajevi, gdje se električne struje i elektromagnetska zračenja “prodaju” kao izuzetno dobra i korisna za ljudsko tijelo i gdje njihovo upijanje liječi sve znane i neznane bolesti. To potvrđuju mnoge naše objave o elektrostimulatorima i sličnim univerzalnim napravama za liječenje apsolutno svega i svačega, a jednako tako i očuvanje općeg zdravlja ako u vrijeme promidžbe takvog uređaja slučajno i niste baš bolesni. U ljudskoj naravi je bili lijen i uvijek ići linijom manjeg otpora. Zašto se mučiti dugotrajnim i napornim učenjem, proučavanjem, izučavanjem, eksperimentiranjem i stjecanjem vlastitih znanja i iskustava kako bi u današnjem informatičkom dobu mogli odvojiti realnost od gluposti, kada to netko uvijek može brzo, jednostavno i sažeto učiniti umjesto vas 🙂