Prije oko dvije godine (2020. godine) kupio sam optički miš Everest SM-790 za svoje kućno računalo. Riječ je o ni po čemu posebnom mišu, cijena je bila oko 12 eura, no ima svjetleću masku u obliku tiskanih vodova što je bilo presudno za njegovu kupnju 🙂
Everest je trgovačka marka turske tvrtke Segment koja proizvodi komponente i periferne uređaje za računala, tablete i telefone, zatim nadzorne kamere, audio uređaje i komponente, kablove, adaptere i sličnu kućnu potrošačku elektroniku.
Nakon manje od dvije godine upotrebe došlo je do lošeg rada lijeve tipke miša (koja se najčešće koristi) na način da mikrosklopka (tipkalo) prilikom jednog pritiska stvara više uzastopnih klikova (kao da kontakt sklopke podrhtava). Tako jedan klik često ispadne dvoklik što onda naravno rezultira neželjenim pokretanjem akcija ili aplikacija na računalu.
Prema podacima za ovaj miš, tipke trebaju izdržati 8 milijuna klikova, a optički sustav 60 000 sati rada. Riječ je o “gaming” mišu sa 6 tipki i laserskim senzorom rezolucije 800, 1600, 2400 ili 3200 DPI. Rezolucija se mijenja DPI funkcijskom tipkom smještenom pored kotačića, te će se ovisno o odabranoj rezoluciji mijenjati boja pozadinskog osvjetljenja kućišta miša. Praktično se ova promjena rezolucije optike miša najviše očituje u odnosu brzine kojom se pokazivač miša kreće po ekranu s obzirom na brzinu pomicanja miša (veća rezolucija, finiji pomaci i obrnuto).
Idemo sada rastaviti naš miš i pogledati da li je problem u dotrajaloj mikrosklopki, u nekom lošem lemnom spoju sklopke sa pločicom ili u nečemu trećem.
Prema datumskoj oznaci na pločici miš Everest SM-790 proizvodi se od 2016. godine. Bazira se na integriranom krugu A704C (Instant Microelectronics).
Čitav miš Everest SM-790 bazira se na jednom integriranom krugu oznake A704C. Isti je proizvod kineske tvrtke Instant Microelectronics koja je registrirana 2013. godine i proizvodi periferne komponente za računala, uglavnom tipkovnice i miševe.
U čipu A704C implementiran je CMOS optički senzor, odnosno mini kamera rezolucije 18×18=324 piksela na koju se reflektira slika sa površine po kojoj klizi miš. Pomoću algoritama upisanih u A704C mjere se promjene koje nastaju u uzastopnim slikama površine kako se miš pomiče po istoj. Ovisno u kojem smjeru idu promjene u tom smjeru se prepoznaje kretanje miša. Svi optički miševi rade na tom istom principu. Osvjetljavanje površine vrši se crvenom LED diodom, a driver za istu također je ugrađen u sam čip A704C. Naš miš SM-790 sa čipom A704C snima i obrađuje 4000 slika u sekundi.
Optički sustav koji fokusira svjetlost iz crvene LED, reflektira ju na podlogu, te odbijenu svjetlost sa podloge reflektira na optički senzor (kameru).
U čip A704C ugrađen je i driver za četiri dvobojne LED diode za pozadinsko osvjetljenje površine (kućišta) miša. Boja svjetla se mijenja (prelijeva) ovisno o trenutno pritisnutoj tipki, načinu rada i optičkoj rezoluciji miša. Podrška za dvije dodatne tipke (funkcije naprijed i nazad) također je sadržana u samom čipu, kao i upravljački programi za sve Windows, Linux, Mac OS i Android operativne sustave. Kao što se vidi na slikama, osim čipa A704C ugrađena su još samo tri otpornika za ograničenje struje kroz LED diode i dva kondenzatora za filtraciju napona.
Zanimljivo je da je u čip A704C također ugrađen i krug za kompenzaciju višestrukih električnih prekida koji nastaju uslijed podrhtavanja kontakta tipkala prilikom njihovog mehaničkog spoja (debounce), no to funkcionira samo na vrlo brzim odskocima koji eventualno nastaju u završnom kratkom hodu pokretnog kontakta.
Iz svega je jasno da greška može biti jedino u samom dotrajalom tipkalu. S obzirom da dvije bočne tipke (funkcije naprijed i natrag) nikad ne koristim i iste mi zapravo više smetaju zbog nehotičnog pritiska, onda ću ovdje jednostavno zamijeniti jedno bočno tipkalo sa ovim poluispravnim tipkalom lijevog klika miša.
Prva demonstracija optičkih miševa izvedena je u prosincu 1980. godine i to od strane dva neovisna izumitelja na dva različita principa. Jedan princip (Mouse Systems Corporation) je koristio infracrvenu LED diodu i infracrveni senzor s četiri kvadranta za otkrivanje mrežnih linija ispisanih tintom koja apsorbira infracrveno zračenje na posebnoj metalnoj površini. Drugi princip (Xerox) se bazirao na senzoru slike (kameri za vidljivu svjetlost) rezolucije 16 piksela kojom se pratilo kretanje svijetlih točaka iscrtanih na tamnoj podlozi. Detekcija pokreta je bila integrirana istom čipu sa senzorom.
Oba su principa dakle bila ovisna o dizajnu podloge po kojoj se pomiče miš (iscrtane mrežne linije ili točke). Današnji optički miševi koriste tehnologiju sličnu onoj koju je prezentirala tvrtka Xerox 1980. godine s time da su gotovo neovisni o površini po kojoj se pomiču (loše reagiraju samo na staklenim i izrazito sjajnim površinama). Rade pomoću optoelektroničkog senzora što je u biti sićušna monokromatska video kamera niske rezolucije kojom se snimaju i analiziraju uzastopne slike površine na kojoj miš radi (digitalna korelacija slike). Snimaju se slike prirodnih tekstura (neravnina) podloge koja je osvijetljena LED diodom pod kutom tako da nastaju jasne sjene teksture površine. Neki bolji miševi snimaju i više od 10 000 slika u sekundi. Šira komercijalna primjena optičkih miševa počela je od cca 2005. godine.
Optički miševi za osvjetljavanje površine mogu koristiti običnu LED diodu za vidljivu svjetlost (najčešće u crvenoj boji) ili infracrvenu lasersku diodu (VCSEL) kojom se postiže veća rezolucija slike i bolje praćenje površine. Laserski miševi su ispred LED najviše u prednosti na staklenim ili vrlo ravnim (sjajnim) površinama gdje su neravnine minimalne i potrebna je veća osjetljivost optičkog sistema. Međutim, s vremenom su se i obični LED miševi usavršili tako da sada rade gotovo kao i laserski.
Danas razliku između laserskog i LED miša, kao i između onih jeftinijih (5-15 eura) i skupljih (50-100 eura) mogu osjetiti samo profesionalni korisnici nekih specijalnih aplikacija na računalima (CAD i grafički alati) ili pak kakvi natjecateljski igrači računalnih igara. Zanimljivo je da i tu postoje podijeljena mišljenja koji je miš bolji, laserski ili LED, tako da su neki proizvođači profesionalnih miševa orijentirani na LED, a drugi na laserske modele. Naime, problem je u tome što velika rezolucija i osjetljivost miševa ponekad može biti kontraproduktivna jer se sa teksture podloge ponekad snime previše fine informacije koje se ne ponavljaju (ne snime) u svakoj slici što zbunjuje algoritam za prepoznavanje promjena i u konačnici uzrokuje nekontrolirano podrhtavanje i kretanje pokazivača na ekranu. Stoga neki miševi (poput ovog našeg) imaju opciju smanjivanja rezolucije optičkog sistema kako bi se bolje prilagodili određenoj podlozi i/ili određenoj računalnoj aplikaciji. Općenito gledano, korisnici koji traže izuzetno visoku preciznost miša svakako moraju imati i podlogu usklađenu s tim mišom kako bi uz visoku rezoluciju dobili najbolji odziv uz najmanju mogućnost greške.
Miš Everest SM-790 posve sigurno nije laserski kako se to navodi u nekim reklamnim prospektima jer se jasno vidi jarko bliješteća crvena LED u njegovom optičkom sistemu. No kao što smo već rekli, danas je razlika između laserskih i LED miševa za većinu korisnika neprimjetna pa onda nećemo nikom zamjeriti ovaj mali marketinški trik. Ono što bi ipak mogao zamjeriti ovom mojem mišu to je podatak o garantiranih 8 milijuna klikova. Ispada da sam u ove dvije godine napravio 11 000 klikova svaki dan, što je po mojoj računici ipak malo previše, pogotovo uvažavajući činjenicu da uopće ne igram računalne igre gdje se klikovi svakako najbrže “troše”. Moguće da se podatak odnosi na ukupne klikove sa svih pet tipki, pa ako je tako, onda imamo prostora za barem još jednu zamjenu tipkala na ovom mišu i time još jednu uštedu od desetak eura 🙂