Danas je nabavljen ruski prijenosni tranzistorski crno-bijeli televizor Elektronika VL-100, PPT-16-IV-1 (Электроника ВЛ-100, ППТ-16-IV-1). Proizvodnja ovog televizora započela je 1969. godine u Lenjingradu u tvornici Мезон (Mezon). Razvoj i početak proizvodnje bili su vremenski usklađeni sa stogodišnjicom rođenja Vladimira Iljiča Lenjina, koja se slavila 1970. godine. Oznaka modela “VL-100” označava “Vladimir Lenjin, 100 godina star”. Naš primjerak datira iz 1978. godine i kroz godine je napravljeno nekoliko modifikacija ovog televizora, koje se uglavnom odnosile na ugrađeni model tunera. Također, proizvodio se u više različitih boja kućišta.
TV prijemnik Elektronika VL-100 hvata samo 12 VHF TV kanala što je i normalno jer u 1970-tim godinama emitiranje na UHF području još nije bilo rašireno (u kasnije modele ugrađivani su manji VHF tuneri uz koje je bilo moguće ugraditi i UHF tuner do 40. kanala).
Prijem je moguć uz pomoć izvlačive štap antene smještene u ručku za nošenje ili preko vanjske antene spojene na priključnicu sa zadnje strane. Osjetljivost prijema svakako nije velika te su se kvalitetno mogli hvatati samo jači (bliži) TV odašiljači, no to je i očekivano od svih portabl televizora.
Kad se ukloni donji poklopac vidi se neobična “zvučnička kutija” iza koje su montirana dva zvučnika. S obzirom na prenosivi tip televizora i ugrađeno vrlo jednostavno mono pojačalo, doista ne vidimo razlog za ovakvo kompliciranje sa zvučnicima koji su k tome okrenuti na donju stranu gdje sama donja ploča kućišta televizora kao i podloga na koju se postavi poprilično prigušuje zvuk. Vjerojatno se zvučničkim otvorom nije htio narušiti vidljivi vanjski dizajn televizora.
Sa zadnje strane je montiran odvojiv mrežni adapter 220/12 V. Umjesto ovog adaptera moguće je bilo montirani i baterijski paket.
Mrežni adapter je jednostavan ispravljač bez regulacije. Sastoji se od mrežnog transformatora, diodnog mosnog ispravljača i filtarskog elektrolitskog kondenzatora. Ovdje su originalne diode zamijenjene Iskrinim BY235, a petljano je i po izvodima transformatora (moguće da ni on nije originalan).
Televizor Elektronika VL-100 ima odlično napravljenu unutrašnju konstrukciju koja maksimalno olakšava pristup svim komponentama i time servis uređaja. Komponente su razmještene na tri tiskane pločice, koje se poput knjige rastvaraju na mehanizmu metalne šasije. Pri tome se ne mora odvojiti niti jedna povezna žica. Bolje od ovog ne može 🙂
U TV prijemnik Elektronika VL-100 ugrađeno je 30 tranzistora i 18 dioda (dijelom germanijskih, dijelom silicijskih) te CRT cijev 16LK1B sa ravnim ekranom dijagonale 16 cm. S obzirom da je dostupna elektronička shema, mi smo na osnovu nje izveli preglednu blok shemu pa ćemo i objasniti princip rada svakog sklopa unutar ovog televizora.
Pločica sa MF filtrima i pojačalima, ARP-om, te video i audio detektorima i pojačalima.
Međufrekvencija (MF) na 35 MHz dobivena iz VHF tunera prvo se filtrira 5-stupanjskim LC filtrom (C1-C5, L1-L4, C107-C109, L21-L24). Ovaj filtar služi da se već na početku spriječi unakrsna modulacija između jakih signala nosioca slike i tona, kako prijemnog, tako i susjednog kanala. Znamo da su se ruski OIRT i naš prihvaćen CCIR televizijski standardi međusobno razlikovali u razmacima između nosioca slike i zvuka. Moguće da se televizor Electronics VL-100 s vremenom proizvodio prilagođen za oba standarda (za izvoz), a moguće i da je ovaj naš primjerak jednostavno netko donio iz Rusije. U svakom slučaju ovo ćemo kasnije lako provjeriti ukoliko je televizor ispravan.
Sa MF filtra se signal vodi na tri stupnja selektivnih MF pojačala. Pri tome su pojačanja RF pojačala tunera i prva dva stupnja MF pojačala regulirana krugom automatske regulacije pojačanja (ARP). Na bazi tranzistora 3. MF pojačala nalazi se LC trap filtar (L10, C15) za potiskivanje noseće frekvencije tona (31,5 MHz). Ovi trap filtri (usisni filtri, frekvencijske klopke) apsorbiraju određenu (nepotrebnu) frekvenciju kako bi se dobila simetrična propusna krivulja MF pojačala željenog oblika sa dobrim strminama. Izlaz iz 3. MF pojačala kapacitivnom spregom (C19) vodi se na pojasni MF filtar (L11, C18, L12, C21) kojim se uz ulazni MF filtar dobiva konačna potrebna selektivnost i oblik propusne krivulje MF. Neutralizacija (sprječavanje neželjenih oscilacija) na prva dva stupnja MF pojačala provodi se negativnom povratnom vezom iz izlaznih (sekundarnih) namota MF transformatora L7 i L9 na baze tranzistora T1 i T2 kroz kondenzatore C7 i C11. U trećem stupnju MF pojačanja neutralizacija se vrši sa otpornika R20 preko kondenzatora C16 na bazu tranzistora T3.
Video detektor se sastoji od diode D1 i opteretnog otpornika R22. Signal iz video detektora, preko filtra C22, Dr1, C23 koji služi za korekciju frekvencijskog odziva video pojačala, vodi se na prvi stupanj video pojačanja sa tranzistorom T4. Ovo je zapravo emitersko slijedilo (pojačalo za odvajanje) koje služi za usklađivanje visoke izlazne impedancije video detektora s niskom ulaznom impedancijom video pojačala sa tranzistorom T5. Drugi stupanj video pojačala bazira se na tranzistoru T5 u spoju zajedničkog emitera, a pojačani signal sa kolektora prolazi kroz korekcijske filtre frekvencijske propusnosti. Takav pojačan i filtriran video signal vodi se na katodu CRT cijevi, krug za automatsku regulaciju pojačanja i krugove za izdvajanje sinkronizacijskih impulsa. Izravna istosmjerna veza između video detektora i katode CRT cijevi osigurava prijenos istosmjerne komponente video signala. Kontrast slike podešava se promjenom napona video signala na katodi CRT cijevi pomoću potenciometra R35. Izobličenje frekvencijskog odziva koje se javlja ovom metodom podešavanja kontrasta je kompenzirana kondenzatorima C30 i C31.
Automatska regulacija pojačanja (ARP) služi za izjednačavanje antenskih signala različitih veličina kako bi se dobio što jednoličniji video signal jer o tome ovisi i stabilan kontrast. Također ARP-om se sprječava preuzbuda posljednjeg stupnja MF pojačala slike što bi izobličilo sinkronizacijske impulse, a time i onemogućilo njihovo izdvajanje za točnu regulaciju otklonskih stupnjeva. ARP u našem slučaju sadrži dva tranzistorska stupnja: detektorski stupanj baziran na tranzistoru T6 i pojačalo dobivenog istosmjernog napona bazirano na tranzistoru T7. Za ARP se ne koristi sam video signal (jer je on promjenjive amplitude) nego sinkronizacijski impulsi koji uvijek imaju amplitudu proporcionalnu stvarnoj jačini signala bez obzira kako se mijenja video signal. Za ARP se dakle izdvajaju samo sinkronizacijski impulsi pa se takva regulacija zove otipkana ili impulsna regulacija. Na bazu tranzistora T6 primjenjuje se relativno visok negativni prednapon 5-6 V te će se isti otvoriti samo ako razina signala preuzetog iz video pojačala premaši vrijednost praga vođenja, a to su samo vrijednosti koje dostižu vrhovi sinkronizacijskih impulsa. Nadalje, vidimo da T6 ne dobiva normalni stalni kolektorski napon, nego su mu umjesto toga dovedeni pozitivni povratni horizontalni impulsi s namotaja horizontalnog transformatora koji se podudaraju u frekvenciji i fazi sa sinkronizacijskim impulsima. Za vrijeme tih vrlo kratkih impulsa kolektor dobiva napon i postaje vodljiv, a struja kolektora u tom trenutku izravno ovisi od veličine vrhova impulsa na bazi tranzistora. Time je u vremenu kad se prenosi informacija slike (nestalna amplituda signala) tranzistor zatvoren. Dobiveni pulsirajući istosmjerni napon na emiteru T6 vodi se na dvostruki RC filtar C35, R45 i C36, R47 koji određuje vremensku konstantu ARP-a. U nedostatku signala ili sa slabim signalom, tranzistor T7 je zatvoren i ne uzrokuje promjenu regulacijskog ARP napona te će pojačala raditi s maksimalnim pojačanjem. Ovakvom regulacijom napon ARP-a ovisi isključivo samo o amplitudi sinkronizacijskih impulsa te je neovisan o video naponu i eventualnim naponima smetnji.
Između prvog i drugog stupnja video pojačala nalazi se trap filtar L13, C25 podešen na tonsku MF, koja se preko L14 izdvaja na tonsko MF pojačalo. Izdvojena MF tona vodi se na dva stupnja selektivnih MF pojačala sa tranzistorima T8 i T9 i MF transformatorima L15, L16, C40 te L17, L17, C43. Otpornici R49, R53, R56, R58 služe za sprječavanje samopobude MF pojačala. Kao FM detektor (demodulator) koristi se poznati sklop ratio-detektora sa D2 i D3 kakav smo susretali i kod mnogih FM prijemnika iz 1970-tih godina. NF audio pojačalo je vrlo jednostavno i također uobičajeno za te godine transformatorskog protufaznog (push-pull) tipa. Tranzistor T10 radi kao pretpojačalo, slijedi driver transformator za okretanje faze i nakon toga dva tranzistora T11 i T12 sa transformatorom u izlaznom push-pull stupnju. Zanimljivo je da unatoč jednostavnom pojačalu koriste dva paralelno vezana zvučnika montirana u svojevrsnu zvučnu kutiju koja je usmjerena prema donjoj ploči kućišta televizora. Moguće da se time htjelo postići pojačanje zvuka uzrokovano prenesenim vibracijama na neku podlogu na kojoj stoji televizor ili je ovakvu montažu diktirao sam vanjski dizajn televizora.
Pločica sa amplitudnim filtrom (odvajanje sinkronizacijskih vertikalnih i horizontalnih impulsa od video signala) te sa vertikalnim i horizontalnim otklonskim stupnjevima
Iz amplitudnog filtra T21 horizontalni impulsi izdvojeni iz video signala i amplitudnih smetnji prvo se pomoću filtra R98, C63, R99 diferenciraju, odnosno oblikuju u uske šiljaste impulse kako bi se dobilo vremenski što precizniji impulsi za sinkronizaciju horizontalnog oscilatora. Iz filtra za diferenciranje nastaju pozitivni i negativni šiljci, no okidni oscilatori reagiraju samo na jedan polaritet impulsa te bi drugi polaritet mogao stvarati smetnje. Stoga se u našem slučaju koristi poseban sklop okretača (invertera) faze sa tranzistorom T22 koji okreće negativne impulse u pozitivne i time ih čini djelotvornima za sinkronizaciju oscilatora (mogao se i diodom filtrirati neželjeni polaritet impulsa no metoda okretanja svih impulsa u jedan smjer je djelotvornija).
Dobiveni impulsi zatim ulaze u sklop za uspoređivanje faza za automatsku kontrolu frekvencije (AFC) koji se bazira na diodama D4 i D5. Slijedi oscilator horizontalnog otklonskog (linijskog) pilastog napona sa T23 koji je upravljan AFC-om. U našem slučaju to je tzv. zaporni tip oscilatora sa izvedenom jakom pozitivnom povratnom spregom iz emitera prema bazi. Izlazni pilasti napon pak se dobiva iz spojne točke opteretnih otpornika R113 i R114 u kolektorskom krugu. Trajanje i frekvencija pilastih impulsa uvelike ovisi o otpornicima R111, R113 i R114. Tranzistor T24 radi kao klasično pojačalo snage i preko transformatora Tr4 isporučuje impulse za kreiranje pilastog napona na bazu tranzistora T25 u izlaznom horizontalnom stupnju. T25 se napaja preko namota horizontalnog transformatora kako bi se zadržala konstantna struja kolektora. Dioda D6 između emitera i kolektora T25 služi za preuzimanje energije i zaštitu tranzistora tijekom povratnog horizontalnog napona. Preko T25 dolazi napon izravno na otklonske zavojnice i izlazni horizontalni transformator Tr5. Kako radi stvaranje pilastog napona na horizontalnom stupnju s tranzistorom opisali smo u objavi TV prijemnik National TR-809EU. Pozitivni naponski impuls koji se javlja u horizontalnom transformatoru koristi se za dobivanje visokog anodnog napona CRT cijevi od 9 kV, te za napone elektroda za ubrzavanje i fokusiranje od 500 V, napona žarne niti katode od 1,35 V, napajanje tranzistora u video pojačalu i za ostale pomoćne napone.
Vertikalni otklonski stupanj izveden je bez transformatora i sastoji se od multivibratora (relaksacijskog oscilatora) koji se bazira na tranzistorima T14 i T15, te generatora linearno promjenjivog napona s nelinearnim otporom koji čini tranzistor T16. Amplituda pilastog napona na izlazu iz oscilatora gotovo je jednaka naponu napajanja. Kao izlazni stupanj koristi se push-pull kvazi-komplementarno pojačalo u B-klasi (T17-T19 i T18-T20) gdje se karakteristično preskočno izobličenje izbjegava odabirom prednapona na bazama tranzistora.
VHF tuner te pločica sa izlaznim horizontalnim transformatorom, VN ispravljačem i regulatorom napona
Ovaj tuner sa oznakom PTK-P bazira na tri tranzistora (RF pojačalo, mješač, oscilator), a kanali se biraju preklapanjem zavojnica u selektivnim LC krugovima tunera. U kasnije inačice televizora Electronics VL-100 (PT-16-IV-3) umjesto ovog VHF tunera ugrađivan je dimenzijama značajno manji VHF tuner SK-M-30 uz koji je bilo moguće ugraditi i dodatni UHF tuner sa oznakom SK-D-22 raspona do 40. UHF kanala.
Electronics VL-100 može raditi sa 12 V vanjskog istosmjernog napajanja (akumulator) ili preko jednostavnog mrežnog ispravljača bez stabilizacije napona. Stoga je stabilizator napona napajanja ugrađen u sam prijemnik. Riječ je o klasičnom regulatoru sa referentnom zener diodom D13, upravljačkim tranzistorom T26 i regulacijskim tranzistorom u serijskom spoju T27. Upravljački napon (-50 V) za ovaj regulator dobiva se iz horizontalnog transformatora preko ispravljača D12, C80 i razdjelnika napona R131, R134. Time je postignuta zaštita od kvara regulacijskog tranzistora T27, kao i izlaznog tranzistora za horizontalni otklon T25 jer će napon biti ograničen ili će potpuno izostati. Tranzistor T27 je radi hlađenja montiran na stražnjem dijelu šasije.
Na gornjem dijelu pločice lijepo se vidi izlazni horizontalni transformator koji između ostalih osigurava i visoki anodni napon za CRT cijev od oko 9 kV. Srednja vrijednost napona iz sekundara transformatora je dosta niža, pa se taj napon umnaža i ujedno ispravlja Cockcroft-Waltonovim generatorom koji se sastoji od dioda i kondenzatora također vidljivih na gornjem dijelu pločice (vidi objavu Ionizator zraka – AETE). Izlazni tranzistor za horizontalni otklon je radi hlađenja montiran na šasiju odmah do horizontalnog transformatora.
Otklonske zavojnice CRT cijevi 16LK-1B i dva mala paralelno spojena zvučnika bez karakterističnih oznaka. U zadnjem dijelu su na šasiju montirani filtarski kondenzatori i tranzistor za regulaciju napona napajanja.
Naš televizor se na testu pokazao neispravnim. Dobivamo naznake nekakvog tona, no potenciometar za glasnoću je već vrlo loš (intenzivno gubi kontakt) i to sasvim sigurno nije jedini problem sa tonom. Vjerojatno je potrebna zamjena dotrajalih elektrolitskih kondenzatora, a moguće i tranzistora u NF pojačalu. Sliku na ekranu ne dobivamo, čuje se karakterističan vrlo visoki ton (cviljenje) i osjeća se intenzivan miris ozona iz VN dijela. Ovo ukazuje na propalu visokonaponsku izolaciju te dotrajala ljepila kojima je sastavljen horizontalni oscilator i koji radi na frekvenciji 15,625 kHz što spada u visoke tonove čujnog audio opsega.
Kod OIRT standarda razmak između nosioca slike i tona iznosi 6,5 MHz, a kod CCIR standarda (koji je bio prihvaćen kod nas) ta razlika je 5,5 MHz. To znači da OIRT televizorom kod nas ne bi mogli hvatati istovremeno sliku i ton, a pošto je u našem slučaju tuner kanalni, a ne kontinuirani, to u praksi znači da ne bi mogli hvatati ništa jer se noseće frekvencije pojedinih TV kanala ne podudaraju kod ova dva sistema ni u slici ni u tonu. Time bi prvo bilo potrebno zamijeniti tuner (ili ako je moguće ugoditi postojeći na nove frekvencije), a zatim ugoditi tonske MF filtre na 5,5 MHz.
Generalno gledano, bez zamjene dotrajalih elektrolitskih kondenzatora na ovom uređaju se ne mogu vršiti nikakva duža mjerenja niti traženje drugih eventualnih kvarova. No, kad sve originalne ruske elektrolitske kondenzatore zamijenimo modernim ekvivalentima već ćemo poprilično narušiti originalni izgled unutrašnjosti televizora. Još veća šteta će biti ako nakon toga moramo zamijeniti i koji neispravan tranzistor ili diodu jer su one oblikom kućišta vrlo specifične upravo za rusku elektroniku. Pogledajte samo kako neoriginalno izgleda onaj gore mrežni adapter gdje je netko ruske diode zamijenio Iskrinim. Popravkom ovog televizora nećemo mu vratiti neku uporabnu vrijednost, a samo ćemo izgubiti ovu sada povijesnu originalnost. Cilj ovih mojih objava je opisati kako funkcioniraju pojedini elektronički sklopovi ali jednako tako mi je cilj i sačuvati, makar na slikama, kako je nekad izgledala elektronika, kako je išao njen povijesni razvoj i kako smo sve to šarenilo elektroničkih komponenti danas uspjeli svesti tek na bezlične crne pravokutne pločice, nekad jedva vidljive golim okom 🙂