Danas je nabavljena mala elektronička klavijatura naziva Stylophone, proizvod britanske tvrtke Dubreq iz 1970-tih godina.
Stylophone je minijaturni analogni elektronički glazbeni instrument s klavijaturom koja se svira kontaktnom olovkom (stilusom). Izumio ga je Brian Jarvis 1967. godine, a godinu dana kasnije počela ga je proizvoditi britanska tvrtka Dubreq Studios. Stylophone je postigao velik komercijalni uspjeh te je od početka proizvodnje 1968. godine prodano preko 4 milijuna primjeraka tog instrumenta. Prodavan je uglavnom kao dječja igračka, no ponegdje su ga koristili i neki profesionalni glazbenici poput Johna Lennona i Rolfa Harrisa (također zabavljač i glumac). U srpnju 1969. David Bowie izdao je singl “Space Oddity”, inspiriran filmom 2001 Odiseja u svemiru. Bila je to prva pop pjesma koja je sadržavala ton dobiven iz Stylophona.
Stylophone je bio dostupan u tri inačice: standardna, bas i visoka, a standardna je daleko najčešća. Postojala je i veća verzija nazvana 350S sa više nota na tipkovnici, te sa dodanim zvukovima i wah-wah efektom koji se kontrolirao pomicanjem ruke preko foto-senzora. Sredinom 1970-ih pojavio se novi model koji je imao prednju masku u imitaciji drva i dodan potenciometar za kontrolu glasnoće. Stylophone se prestao proizvoditi 1975. godine.
U listopadu 2007. godine sin izvornog izumitelja Ben Jarvis ponovno je osnovao tvrtku Dubreq Ltd te lansirao novi model Stylophona službenog naziva Stylophone S1 koji se proizvodio u Kini. Ovaj model je vanjskim izgledom vrlo sličan originalu iz 1968. godine, osim što ima dodanu kontrolu glasnoće zvuka, te dva nova zvuka. U prosincu 2012. godine Dubreq je izdao Series 2 Stylophone (Stylophone S2) koji je bio britanske proizvodnje. Slijedi model Stylophone Beat Box koji izgledom i mogućnostima prilično odudara od originala, ima okruglo kućište i tipkovnicu, nudi tri banke zvukova, kontrolu tempa, te funkciju snimanja. Zatim je u siječnju 2017. godine predstavljen analogni sintesajzer Stylophone Gen X-1 u koji je ugrađeno više kontrola oblika i modulacije zvuka. Tijekom 2019. godine puštena je ograničena serija od 500 komada analognog Stylophona s metalnim kućištem naziva Stylophone GEN R-8. Ova inačica ima značajke koje se mogu vidjeti na skupljim analognim sintesajzerima i znatno je veća od standardnog modela. Tijekom 2020. godine Dubreq je izdao zamjenu za model S1 iz 2007. godine pod nazivom Stylophone Analog Sound S1 koji je izgledom opet vrlo sličan originalu i temelji se na čipu 555 te je i zvuk vrlo sličan originalima iz 1970-tih godina. Raspoznaje se po tome što ima potenciometar za glasnoću, sklopku za proširenje raspona tonova na tri oktave te priključnicu za audio ulaz. Tijekom 2021. godine Dubreq je lansirao ograničenu inačicu Stylophona Analog S1 (Bowie Limited Edition) kao posvetu pokojnom Davidu Bowieju. Ovaj model ima potpuno bijelu završnu obradu, službeni Bowie logo uliven u kromiranu rešetku te dolazi s knjižicom u boji koja uključuje fotografije, intervjue i tabulature za izbor Bowievih pjesama. Danas tvrtka Dubreq nudi tri inačice Stylophona: S1, Gen X-1 i Bowie. U prodaji su također i kineske kopije Stylophona, a na internetu možete naći i više primjera izrade vlastitog Stylophona.
Prvi primjerci Stylophona bazirali su se na tri tranzistora: jedan je radio kao osnovni tonski oscilator tonova, drugi kao oscilator niske frekvencije (LFO) za vibrato, a treći kao NF pojačalo za zvučnik. Kod nekih inačica tih prvih tranzistorskih Stylophona su u krugu osnovnog oscilatora radila dva tranzistora u Darlingtonovom spoju za postizanje većeg strujnog pojačanja.
Čini se da se u razdoblju 1968 – 1975. godine više puta mijenjala elektronička shema Stylophona. Kod najranijih modela tonski oscilator je bio relaksacijskog tipa (izlazni napon najsličniji pravokutnom valnom obliku) i bazirao se na tzv. PUT (Programmable Uni-junction Transistor) tipu tranzistora. Kod kasnijih inačica umjesto rijetkog PUT tranzistora ugrađivana su dva BJT tranzistora u Darlingtonovom spoju, a sam oscilator je bio Twin-T tipa. U posljednjim inačicama su tranzistorski oscilatori zamijenjeni integriranim krugom 555 koji se na tržištu pojavio 1972. godine od strane proizvođača Signetics. U naš uređaj je ugrađen CA555CG (RCA) što bi ga svrstalo u 1974. ili 1975. godinu. Zbog različitih tipova oscilatora, ti prvi Stylophone uređaji su imali i nešto drugačiji zvuk. Danas audiofili izoštrenog sluha ponekad vole raspravljati o tome koji je od tih Stylophona davao bolji zvuk.
Kod tranzistorskih Stylophona izlazno NF pojačalo je radilo u C-klasi (vrlo neuobičajeno za audio pojačala) gdje je LC titrajni krug (kolektorsko opterećenje) činila zavojnica zvučnika sa paralelno spojenim kondenzatorom. Time se postiglo da pojačalo počinje raditi tek kada se pritisne neka nota što je potpuno isključilo karakteristični šum u pauzama. Pošto je zvučnik bio sastavni dio pojačala, ukapčanje vanjskih slušalica ili pojačala nije isključivalo interni zvučnik.
Za dobivanje fiksne niske modulacijske frekvencije za efekt vibrata kod svih inačica se koristi tranzistorski RC oscilator sa zakretanjem faze. Takav oscilator smo vidjeli već kod mnogih RF generatora signala sa amplitudnom modulacijom, te se i ovdje koristi isti princip samo na nižim frekvencijama. Ovdje frekvencija za amplitudnu modulaciju osnovnog tona svakako mora biti ispod čujnog audio područja, negdje u opsegu 2 – 15 Hz (tipično oko 7 – 8 Hz).
Posljednje inačice Stylophona iz 1970-tih godina, poput ovog našeg, imale su kao oscilator ugrađen integrirani krug 555, a umjesto pojedinačnih otpornika za određivanje frekvencije tonskog oscilatora koriste se gotove (namjenske) otporničke dekade.
Integrirani krug 555 radi u spoju astabilnog multivibratora čime na izlazu (pin 3) generira pravokutni signal frekvencije koju određuje C6 i jedan od odabranih otpornika unutar otporničkih nizova. Izlazni signal iz 555 je dovoljno snažan da se bez dodatnog pojačala čuje iz visokoomskog zvučnika (75 Ω). Sinusni signal iz LFO-a dovodi se na pin 5 (referentni kontrolni napon) čipa 555, čime se vrši pulsna modulacija izlaznog pravokutnog signala. Pri tome frekvencija impulsa u audio opsegu ostaje ista (zadržava se ista visina tona) ali se mijenja njihova širina. Najširi impulsi će biti kod najveće pozitivne vrijednosti, a najuži kod najveće negativne vrijednosti sinusnog napona iz LFO-a. Što su impulsi uži to će srednja vrijednost napona biti manja, a ton tiši i obrnuto. Tako nastaje efekt vibrata.
Zanimljiva je upotreba tranzistora T2. On je u spoju emiterskog slijedila i premošten diodom na spoju BE. Dioda služi za zaštitu tranzistora od reverznog napona na BE spoju koji za tranzistor BC238C može iznositi maksimalno 5 V. Sam tranzistor je ugrađen vjerojatno za kompenzaciju neželjenih (induciranih) napona uslijed prijelaznih otpora koji se mogu pojaviti na otvorenim kontaktima PCB klavijature i samog vrha kontaktne olovke.
Naš Stylophone dakle spada u kasnije inačice prvih originalnih primjerka ovog uređaja iz 1970-tih godina. To se može potvrditi na osnovu upotrijebljenih elektroničkih komponenti te što od funkcija i priključaka ima jedino sklopku za uključenje, sklopku za uključenje vibrato efekta i priključnicu za slušalice. Nije opremljen potenciometrom za glasnoću, sklopkom za proširenje opsega zvuka na tri oktave, te dodatnim zvukovima i zvučnim efektima kao što je to slučaj kod svih kasnijih modela.
Zanimljivo je kako se može stvoriti kult šireg kruga obožavatelja oko jednog ovakvog elektronički i uporabno gledano posve bazičnog uređaja iz kategorije dječjih igračaka. Jedan od razloga vjerojatno leži u tome što je ovo bio prvi elektronički “sintesajzer” koji si je cjenovno mogao priuštiti širi krug ljudi i u 1970-tim godinama ovo je svakako bila zanimljiva igračka ne samo za djecu nego i za odrasle. Drugi razlog popularnosti su svakako i poznate osobe te glazbenici koji su na neki način promovirali i reklamirali Stylophone kao muzički instrument koji se u određenim granicama može upotrijebiti i profesionalno. S obzirom da je još uvijek moguće kupiti nove inačice Stylophona od kojih je jedna gotovo identična prvim originalima, mnogi od milijuna izvornih kupaca sigurno će poželjeti ponovno si kupiti ovu igračku, makar samo iz sentimentalnih ili nostalgičnih razloga.
Gotovo je smiješno čitati internetske rasprave o tome koji Stylophone daje bolji zvuk jer se svi temelje na vrlo jednostavnim, uglavnom relaksacijskim oscilatorima, no pravi audiofili uvijek primijete razliku između pravokutnog signala iz PUT, BJT (siliciskog ili germanijskog), FET ili nedajBože kakvog integriranog kruga 🙂