Danas je nabavljeno audio stereo pretpojačalo izrađeno u samogradnji vjerojatno u 1970-tim godinama. Čini se da je isto bilo namijenjeno za spajanje na gramofonsku zvučnicu, magnetofonsku glavu ili na neki drugi slični audio izlaz male snage nekog stereo uređaja.
Pojačalo je ugrađeno u limenu kutiju i od kontrola na prednjoj ploči ima jedan veći preklopnik sa tri pozicije i dvije manje DPDT sklopke. Sa zadnje strane izlaze četiri audio koaksijalna voda, vjerojatno stereo ulazi i izlazi.
Unatoč tome što je čitavo kućište limeno, preklopnik i tiskana pločica u unutrašnjosti dodatno su oklopljena limenim površinama. Sjećam se da se u starim časopisima za elektroničku samogradnju stalno napominjalo kako je sve sklopove pretpojačala potrebno oklopiti od utjecaja stranih elektromagnetskih polja i koristiti koaksijalne signalne vodove. No ovdje se sa oklapanjem možda malo i pretjeralo 🙂 No zgodno je primijetiti kako je na obični pocinčani lim zalijepljena samoljepljiva folija čime se dobio vrlo dobar vanjski izgled kućišta.
Posve je neuobičajeno da se ovakvo prepojačalo napaja preko interno ugrađenih i trajno zalemljenih baterija. Čini se da je namjena istog bila vrlo specifična.
Kad se skinu limeni oklopi vidi se da je pojačalo izvedeno na univerzalnoj tiskanoj pločici.
Ne želimo kritizirati ali ovo je čak i za univerzalnu pločicu malo previše neuredna izvedba spojeva. Boljim rasporedom elemenata moglo se više njih spojiti izravno bez upotrebe žica. No, vidimo da su upotrijebljeni rabljeni elektronički elementi, što znači sa vrlo kratkim izvodima, te je spajanje bez žica vjerojatno bilo nemoguće izvesti.
Na pločici sa elementima jasno se vide dva identična (stereo) kanala, svaki sa po dva tranzistora BC 413. To su silicijski NPN tranzistori (max. 30 V, 100 mA, 250 MHz) primarno razvijeni za niskošumne ulazne stupnjeve pojačala.
Niskofrekvencijska (NF, audio) tranzistorska pojačala malih signala ili kako se obično zovu pretpojačala, najčešće se baziraju na tranzistorima u spoju sa zajedničkim emiterom jer takav spoj pojačava i struju i napon pa mu je i pojačanje snage najveće.
Samo iznimno, ukoliko je izlazni otpor generatora signala koji pojačavamo veoma visok (iznad 500 kΩ kao primjerice kod gramofonskih kristalnih zvučnica) ili veoma nizak (ispod 100 Ω kao primjerice kod dinamičkog mikrofona) može se upotrijebiti spoj sa zajedničkim kolektorom, odnosno sa zajedničkom bazom. No čak i tada se radije pribjegava drugim metodama prilagodbe ulazne impedancije, na primjer transformatorom ili negativnom povratnom spregom.
Jedan stupanj tranzistorskog pojačanja je rijetko dovoljan pa se pojačala sastoje od više takvih stupnjeva. U našem slučaju koriste se dva stupnja tranzistorskog pojačanja, a veza između njih može biti preko transformatora, preko kondenzatora (RC veza) ili izravna. Kada smo pokušali otkriti da li je u našem slučaju veza izravna ili preko kondenzatora, otkrili smo jedan zanimljiv spoj. Čini se da se kod ovog pojačala preklopnikom može odabrati da li će u pojačalu pojedinog stereo kanala raditi samo jedan tranzistor ili oba tranzistora. Otud i toliki broj koaksijalnih vodova od pojačala prema preklopniku. Druga mogućnost bi bila da je ovo izvedba svojevrsne aktivne audio miksete gdje se svaki tranzistor dovodi signal jednog kanala. Moguća je naravno i kombinacija svega ovoga, to ne možemo znati bez potpune elektroničke sheme po kojoj je rađen ovaj sklop.
Pojačalo nadalje može imati i izvedenu negativnu povratnu spregu. Takvo pojačalo u usporedbi sa onim bez negativne povratne sprege ima manje pojačanje ali zato i manja prigušna, harmonička i fazna izobličenja, manje napone smetnji i kao što smo već napomenuli manji ili veći (po potrebi) ulazni i izlazni otpor (impedanciju). S obzirom da su prednosti negativne povratne veze puno veće od tog jednog nedostatka da smanjuje pojačanje (što se lako nadoknadi dodatnim stupnjem pojačanja), ista se često primjenjuje u gotovo svim tipovima audio pretpojačala i pojačala. Negativna povratna veza može biti izvedena na više načina (serijska ili paralelna, na jednom stupnju ili oba stupnja pojačanja itd.) ovisno o samoj primjeni pojačala.
Stoga, da bi mogli opisati naše konkretno pojačalo potrebno je prvo izvesti potpunu elektroničku shemu istog. Dva tranzistora u pojačalu mogu biti vezana na različite načine i svaki spoj nosi svoje specifičnosti. Problem je što je ovo pojačalo izvedeno na univerzalnoj pločici te sve izgleda prilično nagužvano, neuredno i iskrižano tako da bi bilo jako mukotrpno iz ovoga izvesti originalnu shemu, unatoč malom broju elemenata koje čini ovo jednostavno pojačalo. Ostaviti ćemo stoga ovaj uradak u stanju u kakvom smo ga i zatekli te se zadovoljiti barem činjenicom kako smo iz prve ruke mogli vidjeti kako je izgledala jedna praktična amaterska samogradnja od prije pedesetak godina 🙂