Danas je mali džepni kolor LCD TV prijemnik TV-1750 japanske tvrtke Citizen Watch iz druge polovice 1980-tih godina.
Robnu marku Citizen prvi put je registrirao švicarski urar Rodolphe Schmid 1918. godine za satove koje je prodavao u Japanu. Tvrtku Citizen Watch Co. osnovali su zatim japanski i švicarski investitori 1930. godine. Iako najpoznatija po proizvodnji satova, tvrtka Citizen je proizvodila i neke manje elektroničke uređaje poput kalkulatora, elektroničkih rokovnika, džepnih televizora, elektroničkih igara i računalnih pisača. Početkom 1990-ih godina Citizen se udružio s Compaq Computer Corporation za izradu prijenosnih računala koja će se prodavati pod imenom Compaq. Početkom 2008. godine Citizen je kupio tvrtku Bulova Watch Company, čime je The Citizen Group postala najveći svjetski proizvođač satova. Godine 2016. Citizen je kupio švicarsku Frédérique Constant Group. Danas se u korporacijskim odjelima Citizena osim primarno satova i satnih mehanizama (uključujući marku Q&Q) proizvode i elektronički uređaji široke potrošnje, poput uredske elektronike (kalkulatori, pisači), mjernih instrumenata, alata (mazalica, tokarilica, staklorezača) te elektroničkih komponenti (keramički filtri, kvarcni oscilatori, LCD displeji i pozadinska osvjetljenja za iste, CCD/CMOS senzori slike).
Color LCD TV prijemnik Citizen TC53 spada u rane generacije ovakvih uređaja (druga polovica 1980-tih godina) koji još nisu imali elektroničku nego ručnu kontrolu frekvencije TV tunera. Opremljen je LCD displejom dijagonale 2,5″ (38×51 mm) i rezolucije 120 x 480 točaka. Vanjske dimenzije su 145 x 85 x 26 mm, a težina 230 grama bez baterija. Riječ je dakle o najstarijem i najvećem od pet takvih uređaja koje smo opisali u posljednjim objavama, no treba reći da je opremljen i najvećim displejom. Usporediv je sa gotovo deset godina mlađim modelom Casio TV-1750 od kojeg je tek malo većih gabarita, no LCD od 2,5″ ugrađen u Casio TV-1750 ima znatno veću rezoluciju od 220 x 540 točaka.
Model Citizen TC53 u Njemačkoj se prodavao pod oznakom Weltblick FF100, u Americi pod imenom Pocketvision 23 (NTSC), u Belgiji kao Pocketvision 200 i u Japanu kao Maruman CTR-200. U Francuskoj se također vrlo sličan model prodavao pod oznakom Citizen TC63 za tamošnji TV standard SECAM L. Neke inačice ovih televizora su bile opremljene utičnicom za ulazni kompozitni video signal tako da je LCD mogao poslužiti kao monitor.
Kao što se vidi i ovaj model LCD televizora bazira se kao i većina njih na dvije pločice. Ugrađeni su isti integrirani krugovi kakve smo vidjeli i kod ostalih modela LCD TV-a.
Mikrokontroler za kontrolu LCD-a je u svojevrsnoj polu-COB (Chip on board) izvedbi bez ikakvih oznaka. No, čak i da oznake postoje, ovaj čip (mikrokontroler) u slučaju kvara nije predviđen za zamjenu nego se mijenja kompletna pločica sa LCD-om.
Kod našeg primjerka Citizena TC53 neispravan je potenciometar (mehanizam potenciometra) za namještanje prijemnog TV kanala, odnosno za kontrolu napona kojim se upravlja varikap diodama VHF/UHF tunera. Ovaj potenciometar sa spregnutim gumbom birača i mehaničkom skalom te VHF/UHF sklopkom smješten je u slijepljeno kućište koje je nemoguće rastvoriti bez da se trajno ne unište plastični spojevi kojima je pločica spojena sa kućištem. Ukoliko to napravimo, kućište će trebati nekako ponovno učvrstiti lijepljenjem što može dati loše rezultate. Osim toga, vrlo vjerojatno bi u unutrašnjosti zatekli potrgane ili izlizane plastične zupčanike koje opet ne možemo popraviti. Moguće da je netko na silu nastavio okretati gumb birača kad je isti već dostigao svoj krajnji položaj i time oštetio mehanizam. Mi ćemo ovdje radije ostaviti ovaj neispravni mehanizam takav kakav je u originalu nego u pokušaju popravke napraviti i neku dodatnu vizualnu štetu.
U donjem desnom kutu LCD displeja uočava se površinsko oštećenje jednog od reflektirajućih slojeva LCD-a. To je specijalni završni sloj tankog poluprozirnog crnog filma koji također nećemo pokušavati popravljati nekim flomasterima, bojama ili sličnim improvizacijama jer opet možemo trenutno stanje samo pogoršati umjesto popraviti. Ovo oštećenje je vjerojatno nastalo prodorom neke agresivne tekućine (otapala) na taj dio površine ekrana.
Razgledali smo pet primjeraka malih džepnih kolor LCD (TN, TFT) TV prijemnika iz različitih razdoblja od sredine 1980-tih do kraja 1990-tih godina kada su takvi televizori bili najpopularniji. Vidjeli smo da se svi baziraju na vrlo sličnim kombinacijama specijaliziranih integriranih krugova, a najveće razlike se zapravo očituju u veličini i rezoluciji ugrađenog LCD-a.
Minijaturni tuneri kod takvih uređaja su svi upravljani naponom preko varikap dioda u njihovim ulaznim RF krugovima i lokalnim oscilatorima. Kod ranijih modela upravljački napon se namještao ručno preko potenciometra za odabir TV kanala, a kod kasnijih modela tu ulogu je preuzeo upravljački mikrokontroler koji je također generirao i elektroničku skalu, obično u obliku vertikalne zelene ili crvene crte koja se kretala po ekranu kao OSD prikaz.
Zajednička MF za sliku i ton iz tunera gotovo uvijek je 38,9 MHz te se koristi kristalni ili keramički SAW filtar za njenu filtraciju prije demodulacije. Kod svih pet TV prijemnika za razdvajanje i demodulaciju slike i zvuka koristi se integrirani krug M51348FP. Demodulirani zvuk se preko integriranog audio pojačala dovodi na zvučnik. Demodulirani video signal pak se vodi na integrirani krug za izdvajanje boje. Izlaz su obično tri signala boje (RGB) koji se koriste za kontrolu RGB segmenata svakog kolor piksela LCD-a.
Analogni RGB signal se zatim digitalizira kako bi se procesuirao za vremenski sinkronizirano slanje na svaki pojedini segment LCD-a. Za ovu funkciju se koriste namjenski dizajnirani i programirani mikrokontroleri koji osim upravljanja LCD-om također imaju funkciju i elektroničkog upravljanja VHF/UHF TV tunerom, a i neke druge funkcije ovisno o mogućnostima pojedinog uređaja.
Što se tiče samog LCD-a, iako se svi na prvi pogled čine slični, zapravo se kvaliteta slike jako razlikovala od modela do modela s obzirom na veličinu, omjer i rezoluciju ugrađenog LCD-a. Najskuplji dio svakog televizora je displej i što je isti veće rezolucije to i TFT matrica mora biti finija i sa više TFT MOSFET-a, a jednako tako su potrebni i kompleksniji upravljački čipovi (Timing Control), čime onda cijena displeja drastično raste. Praktično ste mogli imati puno bolju sliku na manjem displeju veće rezolucije nego obrnuto, no kupcima su svakako bili privlačniji modeli sa što nižom cijenom i što većim LCD-om, te ste vrlo lako mogli nasjesti na marketinški trik sa naglašenom velikom dijagonalom LCD-a i skrivenim podatkom o njegovoj niskoj rezoluciji.
Popravak ovakvih malih LCD TV-a je vrlo ograničen. Najkritičnije je pozadinsko osvjetljenje sa CCFL lampom koja svakako ima najkraći vijek trajanja. Vidjeli smo da su to redovno male valjkaste CCFL cijevi dužine cca 50-70 mm, no nabavka točno određenog tipa zamjenske lampe za pojedini model LCD TV-a svakako nije bilo lako ni u vrijeme proizvodnje tih modela, a posebno ne kasnije kad su takve cijevi počele masovno zamjenjivati LED diode. Ukupna svjetlina slike kontrolira se preko jačine pozadinskog osvjetljenja, te se radni naponi CCFL cijevi na nekim modelima kontroliraju preko namjenskih čipova.
Svi LCD-ovi za kontrolu piksela imaju površinski montirane originalne COF (Chip on Foil) čipove i specijalizirane mikrokontrolere koji su neki put u COB (Chip on board) izvedbi, a i kada imaju neku oznaku gotovo nemoguće je iskopati tvorničke podatke o istima. Generalno gledano LCD displej sa čipovima za kontrolu istog čini jednu cjelinu i u slučaju bilo kakvog kvara mijenja se sve u kompletu jer ne postoji način za radionički popravak te jednom proizvedene kompaktne mikrotehnologije.
Čak i jednostavni mehanički ili elektromehanički kvarovi kod ovakvih minijaturnih uređaja mogu biti problematični jer su komponente redovno specijalne minijaturne izvedbe ili su moduli trajno kompaktno slijepljeni ili oklopljeni te nisu predviđeni za servis.
Nama je ovdje bio primarni cilj upoznati jednu staru tehnologiju popularnu relativno kratko razdoblje prije nego su se kupci navikli na velike ekrane visoke rezolucije koje su masovno počeli pružati mobiteli. Postojalo je naravno u 2000-tim godinama i neko prijelazno razdoblje prenosivih (baterijskih) LCD televizora nešto većih ekrana, rezolucija i nešto naprednijih mogućnosti (TFT kolor LCD TV prijemnik i monitor JINKEDI), međutim do danas smo se već toliko navikli na ekrane vrlo visoke rezolucije koju pružaju sveprisutni moderni televizori i pametni telefoni da će danas svaka kupnja nekog malog TV prijemnika sa TFT ekranom 720 x 576 točaka biti razočaranje, ma koliko god on jeftin bio i na prvi pogled nam privlačno i neodoljivo izgledao 🙂
Casio-TV100CA (1993.), Intervision TV-4300 / Casio TV-430 (1990.), Roadstar LCD-2201 (1998), Casio TV-1750 (1994), Citizen TC53 (1987).