Danas je mali džepni kolor LCD TV prijemnik TV-100CA, proizvod japanske tvrtke Casio iz 1993. godine.
Tvrtka Casio vuče korijene iz 1946. godine kada je tokar Tadao Kashio osnovao vlastiti obrt za izradu mehaničkih dijelova mikroskopa pod nazivom Kashio Seisakujo, u Mitaka, Tokio. Tokarska radionica ostvarila je prvu veću dobit izumom držača cigareta postavljenog na prsten kako bi radnik mogao pušiti i dok je radio svoj posao. Kapital ostvaren ovim malim proizvodom od sredine 1950-tih godina je usmjeren za razvoj nove vrste kalkulatora. Cilj je bio unaprijediti postojeće mehaničke i električne kalkulatore tako da se umjesto sistema zupčanika koji su se pogonili ručno ili preko elektromotora koriste elektromagneti (solenoidi, releji). Prvi takav uspješan kalkulator Tadao Kashio dovršio je 1954. godine i to je bio prvi japanski elektromehanički kalkulator. Tijekom 1957. godine konstruiran je model 14-A, prvi potpuno električni kompaktni kalkulator na svijetu koji se temeljio na tehnologiji releja te je u lipnju te godine osnovan Casio Computer Co., Ltd. Tijekom 1974. godine Casio je proizveo svoj prvi ručni sat sa funkcijom automatskog kalendara Casiotron. U 1980-tim godinama Casio je počeo proizvoditi jeftine elektroničke klavijature (sintesajzere) i džepne LCD TV prijemnike, a od 1995. godine digitalne fotoaparate, mobitele, džepna računala i drugo. Tvrtka Casio danas proizvodi širok raspon potrošačke elektronike što uključuje satove, kalkulatore, elektroničke klavijature, digitalne kamere, registar blagajne, prijenosna i mini računala te PDA i databank uređaje, mobilne telefone, elektroničke rječnike, elektroničke igre, računalne pisače, prijenosne televizore i slično.
Prvi prijenosni crno-bijeli LCD televizor Casio je predstavio 1983. godine (TV-10) i to je tada bio najmanji džepni TV prijemnik na svijetu. Tijekom 1992. godine Casio je predstavio i svoj prvi kolor džepni LCD TV prijemnik CV-1 koji je tada opet bio najmanji najlakši kolor TV prijemnik na svijetu. Imao je TFT LCD displej dijagonale 1,4″ (35 mm), vanjske dimenzije 60x70x24 mm i težinu od svega 90 grama bez baterija. Međutim, nije imao ugrađenu antenu i zvučnik.
Casio TV-100 se prodavao u dvije boje kućišta (sivo i žuto) te u više inačica ovisno o podržanim TV kanalima, odnosno prilagođenim standardima TV frekvencija za pojedine zemlje/regije:
- model B: 2.-13. VHF kanal i 14.-69. UHF kanal
- model C: 2.-12. VHF kanal i 21.-69. UHF kanal
- model D: 1.-11. VHF kanal i 21.-68. UHF kanal
- model M: 28.-69. UHF kanal
U TV-100 je ugrađen kolor TN (TFT) LCD displej dijagonale 1,6″ (40 mm), vanjske dimenzije su 73x118x34 mm, a težina 190 grama bez baterija. Prodavao se i pod nazivom Memorex Pocket Vision 29 (Radio Shack).
Iako nemamo nikakve servisne podatke kao ni elektroničku shemu, TV-100 se kao i svi drugi slični džepni LCD televizori iz 1990-tih godina bazira na “single-chip” rješenjima. Ugrađeni su slijedeći integrirani krugovi:
- M51348FP (Mitsubishi) – TV prijemnik (MF pojačala te video i audio demodulatori)
- M51289FP (Mitsubishi) – PAL dekoder sa RGB izlazom
- MSM6625-02 (OKI Semiconductor) – A/D pretvornik RGB signala, upravljački sklopovi za kontrolu tunera TV prijemnika, OSD prikaz vertikalne linije za indikaciju prijemne frekvencije, LCD driver
- MSC1169 (OKI Semiconductor) – generator upravljačkog napona za kontrolu frekvencije i prijemnog opsega VHF/UHF tunera
- NJM2070 (JRC) – audio pojačalo
Vidimo da se koristi isti TV čip kao i kod LCD TV prijemnika i monitora Roadstar LCD-2201. Na osnovu upotrijebljenih elemenata blok shema našeg Casio TV-100 pak izgleda ovako.
Blok shema gotovo predstavlja i cijelu elektroničku shemu uređaja jer se svaki blok bazira na jednom specijaliziranom integriranom krugu kojemu je potrebno vrlo malo vanjskih pasivnih komponenti za punu funkcionalnost. Blok sheme svih ovih malih LCD televizora iz razdoblja njihove popularnosti od kraja 1980-tih do početka 2000-tih godina zapravo su gotovo identične i jedine razlike predstavljaju varijacije pojedinih integriranih krugova u kojima je sadržan pojedini blok uređaja. Kod radio prijemnika takvi specijalizirani integrirani krugovi razvijali su se kroz duže razdoblje i trebalo je puno vremena da se od različitih čipova koji sadrže svega nekoliko sklopova prijemnika na kraju dođe do jednog integriranog kruga koji sadrži praktički čitav radio prijemnik. Mali džepni LCD televizori pak se nisu mogli početi proizvoditi prije nego su do kraja razvijeni kompleksni integrirani krugovi specijalno za te uređaje kojima je omogućena njihova minijaturizacija. S obzirom da je porijeklo svih tih uređaja bilo uglavnom japansko, onda su unutrašnje sheme, odnosno tehnologije izrade svih takvih LCD televizora bile kod svih modela vrlo slične.
Ovo su svi elementi TV prijemnika bez LCD-a. Uključuju jednostavni kompkatni VHF/UHF tuner elektronički kontroliran varikap diodama, pet specijaliziranih integriranih krugova, nekoliko keramičkih i kristalnih filtara za nosioc tona i FM demodulator (5,5 MHz) te nosioc boje (4,43 MHz). Uz to je potreban još relativno mali broj drugih komponenti koje su krugovima regulacije napona, RF ili bufer pojačala te pasivne vanjske komponente za integrirane krugove.
Pogled na komponente VHF/UHF tunera ispod metalnog oklopa (lijevo) i čip PAL dekoder boje preko kojeg je montiran kristal za frekvenciju nosioca boje 4,43 MHz.
Ravna cjevasta CCFL lampa postavljena po sredini ekrana karakteristična je za sve džepne LCD televizore sa malim ekranima. Visokonaponski inverter za pogon CCFL lampe zapravo je mali transformator čiji primar je pogonjen jednostavnim tranzistorskim oscilatorom. Ovaj sklop je gotovo uvijek zaštićen metalnim oklopom. Ispod metalnog oklopa nalaze se i Timing Control čipovi u COF izvedbi tako da displej na kraju ima svega 22 kontakta prema upravljačkom mikrokontroleru, odnosno LCD driveru.
LCD sa dijagonalom od 1,6″ (40 mm) je jedan od najmanjih koji su ugrađivani u ovakve džepne TV prijemnike. Nismo našli podatak o rezoluciji (broju piksela) no vjerojatno je to 320×240 piksela, u svakom slučaju puno manje od one koju je podržavao tadašnji analogni televizijski prijenos (PAL TV standard 576×520 piksela).
TV-100 bio jedan od najprodavanijih modela džepnih LCD televizora u Evropi sredinom 1990-tih godina iako je zbog malog displeja niske rezolucije imao je jedan od najlošijih prikaza TV slike među TV prijemnicima općenito. U to vrijeme je svaki CRT ekran sasvim sigurno pružao bolju TV sliku od LCD televizora, no vrlo praktična kompaktnost džepnih LCD TV-a sa slikom u (kakvoj takvoj) boji našla je put do mnogih kupaca. Proći će još 15 godina razvoja prije nego što LCD ekrani napokon dostignu kvalitetu prikaza CRT ekrana (oko 2007. godine), a zatim još nekoliko godina da LCD ekrani postanu i cijenom konkurentni CRT ekranima.
Posljednji CRT ekrani proizvedeni su oko 2015. godine. Zanimljivo je da su ti posljednji CRT ekrani zapravo bili crno-bijeli ekrani namijenjeni za male prijenosne televizore. Tada je već većina zemalja prešla na digitalno emitiranje TV programa pa ti televizori gotovo i nisu imali uporabnu vrijednost, no bili su toliko jeftini da su ih ljudi kupovali iz nostalgičnih razloga ili kao neke pomoćne televizore za vikendice i slično. Neki su imali ulaze za kompozitni video signal pa su mogli poslužiti kao bebi-monitori ili općenito monitori za neki video nadzor, igraće konzole i slično. Čak i danas se takvi CRT televizori mogu kupiti preko nekih internetskih dućana.
Da za kraj napravimo jednu prigodnu usporedbu, takvi mali crno-bijeli CRT televizori koji se nude danas djeluju na kupce jednako kao što su i mali kolor LCD televizori djelovali na kupce u 1990-tim godinama. Iako su po prikazu slike najlošiji od svih ostalih tipova televizora, svejedno su nekima zanimljivi upravo zato jer su drugačiji, posebniji i nekako izvan svog vremena 🙂
PS: Ovaj naš primjerak TV prijemnika Casio TV-100 na testu se pokazao ispravnim.
Casio-TV100CA (1993.), Intervision TV-4300 / Casio TV-430 (1990.), Roadstar LCD-2201 (1998), Casio TV-1750 (1994), Citizen TC53 (1987).