Danas je nabavljen dekoder za gledanje kodiranih kabelskih televizijskih programa DV100P/S, proizvod britanske tvrtke Technetix (Dalvi) iz 2000. godine.
DALVI Technology je tvrtka sa sjedištem u Velikoj Britaniji osnovana 1996. godine koja se bavi ugradnjom tzv. Pay-TV sustava, odnosno sustava distribucije televizijskih programa koje je potrebno platiti da bi se mogli gledati. Technetix je također britanska tvrtka koja proizvodi opremu, uređaje i komponente za kablovske TV sustave. Pay-TV tehnike se oslanjaju na sustave kodiranja/šifriranja slike i zvuka TV programa, a korisnik pomoću uređaja za dešifriranje može gledati samo one TV programe za koje je platio pretplatu i dobio valjane ključeve (kodove, šifre).
O našem uređaju nemamo nikakve podatke, no s obzirom na SCART priključke bio je namijenjen za dekodiranje analognih TV programa. Osim SCART ulaznih i izlaznih priključnica, na zadnjoj strani je još jedna priključnica slična telefonskoj i jedna koja izgleda kao standardna audio priključnica 3,5 mm. Prva priključnica je vjerojatno za spajanje napajanja i/ili modema kojim je preko telefonske linije moguće komunicirati sa pružateljem usluge kako bi se platio i dobio određeni video na zahtjev (Pay Per View). Druga priključnica je moguće servisna jer je montirana dublje u kućište.
Od kad je krenulo sa sistemima kodiranja TV programa (u prvom redu satelitskih i kablovskih) svaki pružatelj usluga je razvio vlastiti algoritam za kodiranje/šifriranje i sustav upravljanja ključevima. To znači da je u vrijeme analogne televizije (a jednako tako i danas) u upotrebi uvijek bilo više različitih sustava. U analognoj televiziji najčešće su se koristili EuroCrypt, VideoCipher, VideoCrypt i CGMS-A sustavi koji su također imali i više svojih inačica.
Sistemi kodiranja slike uglavnom se baziraju na dvije osnovne metode. Znamo da se televizijska slika sastoji od 625 redaka koji se stalno po redu ispisuju po ekranu. Tako se prva metoda kodiranje slike temelji na principu rezanja redaka slike (tzv. “line cut-and-rotate” sistem). Svaka od 625 linija retka od koje se sastoji raster (slika) reže se na jednoj točki. Moguće su 256 točke rezanja, a dobivena dva dijela se zatim pomiču na neku udaljenost od točke rezanja čime se gubi kontinuitet ispisa slike i ona postaje neprepoznatljiva. Drugi način kodiranja slike ne sječe retke slike nego samo miješa njihov redoslijed pojavljivanja na ekranu čime se opet dobiva neprepoznatljiva slika.
Oba načina kodiranja mogu se vršiti u nekoliko razina (obično do četiri). Na nižim razinama slika je još uvijek donekle prepoznatljiva i ta slabija kodiranja bi se koristila za privlačenje potencijalnih novih kupaca TV programa. Na najvišoj razini kodiranja slika bi bila potpuno neprepoznatljiva.
Kod koji je određivao gdje će se linija retka presjeći ili kako će se redovi međusobno miješati bio je spremljen na memorijsku karticu i pomoću njega bi dekoder ponovno posložio ispravnu TV sliku. Kako bi se spriječilo piratsko kopiranje kartica sa kodovima iste su bile opremljene rutinom koja bi dokazala dekoderu da je umetnuta kartica doista originalna kartica (tzv. Fiat Shamir Zero Knowledge Test). Princip provjere se sastojao u tome da bi dekoder kartici predstavio paket podataka (pitanje ili izazov) koje bi kartica obradila i učinkovito vratila rezultat (odgovor) dekoderu dokazujući da se radi o originalnoj kartici bez otkrivanja kritičnih informacija.
Što se tiče tona, neki sistemi uopće nisu kodirali ton, a neki su ga kodirali tako da se prvo digitalizirao, a zatim kodirao određenim digitalnim algoritmima.
Bez obzira na ugrađene zaštite i stalno razvijane novih naprednijih inačica sistema kodiranja TV slike hakeri su uspjeli naći nedostatke i s vremenom dekodirati gotovo sve sisteme kodiranja analogne TV slike. Tako su u 1990-tim godinama postojale piratske kartice za gotovo sve TV programe na satelitskim i kablovskim sustavima plaćene televizije.
DALVI je nešto noviji i napredniji sistem kodiranja analogne TV slike i interakcije sa krajnjim korisnikom. Temelji se na posebnoj tehnici kodiranja koja koristi 64-bitni algoritam i koji pruža veću sigurnost od prethodnih, već hakiranih sustava kodiranja na principu miješanja sinkronizacije ispisa redaka slike. Također je posebna pažnja posvećena nemogućnosti hakiranja ovog sustava gdje su se analizirali i otklonili svi nedostaci prethodnih sustava kodiranja koji su omogućavali hakiranje.
Kod sustava DALVI više se ne koriste kartice sa ključevima (koje se kad-tad hakiraju), nego se sve informacije, uključujući ažuriranje ključa, šalju korisničkim dekoderima preko TV slike, odnosno u vremenima trajanja sinkronizacijskih impulsa kad je slika zatamnjena. Ti podaci se mogu slati bilo kada prema nahođenju operatera i potpuno su šifrirani jedinstvenim 64-bitnim ključem za svaki pojedinačni dekoder. To znači da je ključeve teško presresti, praktično nemoguće dekodirati, a čak i da se to uspije isti vrijede samo za taj jedan dekoder i samo u vremenu do ponovnog ažuriranja kojih može biti i do 80 000 po satu.
Ključevi naravno mogu biti ranjivi za hakiranje i kopiranje i kad su jednom uspješno učitani u memoriju dekodera. Stoga je Technetix za sustav Dalvi razvio svoje specijalizirane integrirane krugove sa flash-memorijama koji onemogućuju bilo kakav vanjski elektronički pristup za iščitavane sadržaja tih memorija. Budući da se radi o čipu vlastite proizvodnje, hakeri nemaju gdje dobiti tehničke podatke o istom. Čak ni sami dizajneri čipa, koji poznaju unutrašnju strukturu, ne mogu doći do koda i podataka pohranjenih na čipu.
U unutrašnjosti našeg dekodera nalazimo slijedeće integrirane krugove:
- DALVI Encryption-B (Technetix) 199903101 0108KK002
- DALVI IC10061
- TDA8702T – 8-bitni video digitalni na analogni konverter (DAC)
- TDA8709AT – ulazno sučelje za analogni video signal (selektor, pojačalo i ADC)
- TEA2114 – preklopnik za dva video signala
- 74HC4052D – 8-kanalni analogni multipreksor/demultipleksor
- CD4051BM – 8-kanalni analogni multipreksor/demultipleksor sa pretvorbom logičkih naponskih nivoa
- CD74HCT4046AM – PLL sa VCO
Očito da su prva dva čipa specijalno dizajnirana za DALVI dekodere i u njima se čuvaju učitani ključevi za dekodiranje i druge informacije. Hakiranje ovih čipova je praktično neizvedivo, a i bilo kakvi tehnički podaci o njima su poslovna tajna Technetixa.
Ostali integrirani krugovi su očekivano za procesuiranje video signala što uključuje i njihovu analognu/digitalnu konverziju u svrhu dekodiranja. Vrlo vjerojatno sustav DALVI koristi vlastitu digitalnu obradu video signala koja jamči maksimalnu zaštitu, kvalitetu slike i fleksibilnu rekonfiguraciju.
Pay-TV sustav kablovske televizije DALVI vjerojatno predstavlja vrhunac tehnologije za kodiranje analogne TV slike. Pružatelji Pay-TV usluga su do kraja 1990-tih godina sasvim sigurno trpjeli ogromne gubitke zbog hakiranja i kopiranja njihovih kartica sa ključevima kojima su se mogli gledati kodirani TV programi. Stoga je bilo neizbježno razviti sigurniji sustav koji osim što nije bilo moguće hakirati, isti je omogućavao bolju kontrolu i praćenje svakog pojedinog pretplatničkog dekodera, koji se bez zahtjeva i znanja korisnika mogao bilo kada reprogramirati glede novih ključeva ili glede novih komercijalnih ponuda ciljano odabranih za svakog individualnog korisnika (slanje potencijalno zanimljivih TV programa u nižoj razini kodiranja). Svi mi smo danas svjedoci dokle je to praćenje, analiziranje i bombardiranje ciljanim reklamama svakog korisnika nekog mrežnog sustava do danas doguralo 🙂