Danas je nabavljen brojač telefonskih impulsa na žičanim telefonskim linijama oznake VorsGbAnz 86, njemačke tvrtke Hagenuk iz 1989. godine.
Tvrtka Hagenuk ima temelj u danskoj tvrtki “Neufeldt und Kuhnke” osnovane 1899. godine i 1936. godine preimenovane u “Hanseatische Apparatebau-Gesellschaft – ehemals Neufeldt und Kuhnke”. Osnivači ove tvrtke Hans Neufeldt i Karl Kuhnke bili su pioniri telefonije i bežične telegrafije, te se tvrtka Hagenuk tijekom čitavog svojeg postojanja bavila proizvodnjom telefonske i telekomunikacijske opreme te džepnih elektroničkih video igara. Sredinom 1990-tih godina Hagenuk je prodan njemačkoj tvrtki za proizvodnju zrakoplova DASA. Današnja tvrtka Hagenuk Marinekommunikation GmbH pripada Atlas Elektronik grupi koja je internacionalni dobavljač pomorske elektronike, sa sjedištem u Bremenu, Njemačka i s podružnicama diljem svijeta.
U doba fiksnih analognih telefonskih linija, telefonski promet se naplaćivao na osnovu potrošenih “impulsa”. Ti impulsi su imali neku svoju pojedinačnu cijenu, a odbrojavali bi se brže ili sporije tijekom telefonskog razgovora, ovisno o tarifnom razredu što je pak ovisilo da li je poziv lokalni, međužupanijski, međunarodni, internet i slično). S vremenom su telefonske centrale dobile mogućnost odašiljanja signala tih impulsa prema korisniku, tako da je isti na posebnom uređaju mogao pratiti broj potrošenih impulsa u realnom vremenu tijekom trajanja razgovora. Po standardu, taj signal je bio kratkotrajni sinusni impuls frekvencije 16 kHz. U početku je za slanje toga (kontrolnog) impulsa korisnik morao zatražiti odobrenje od pružatelja usluga za svoj pretplatnički broj i obično se ta usluga naplaćivala. Neke starije centrale nisu podržavale tu uslugu, odnosno nisu bile nadograđene takvim modemima. Razvojem telefonije, a posebno ISDN-a ta usluga je postepeno postala dostupna svim pretplatnicima i često je bila besplatna ili se dobivala u nekim telefonskim paketima zajedno sa uređajima za očitanje potrošenih impulsa, očitanjem telefonskog broja pozivatelja i slično. Iako su ti brojači impulsa uglavnom bili pouzdani, u slučaju loše linije (stare centrale, loši vodovi, velika udaljenost od centrale i slično) taj impuls 16 kHz je mogao toliko oslabiti da ga brojač ne detektira. Stoga se na mjestima gdje je praćenje potrošnje bilo bitno (npr. naplata razgovora na javnim i poštanskim telefonima) najčešće nije oslanjalo na impulse od 16 kHz, nego se cijena za naplatu računala na osnovu biranog broja (tarifna zona) i vremena trajanja razgovora.
Brojači utrošenih impulsa spajali su se na telefonsku liniju paralelno telefonu i imali su samo neki ulazni filtar (transformator) za izdvajanje frekvencije 16 kHz, te ispravljač i tranzistorsku sklopku koja bi okidala neki elektromehanički brojač. Naš digitalni brojač je nešto kompleksniji i ima mogućnost memoriranja ukupne potrošnje te izračun i prikaz cijene razgovora na osnovu broja utrošenih impulsa. Napaja se iz telefonske linije.
Vidimo da je riječ o mikroprocesorskom uređaju, tako da na pločici jedino možemo razlučiti ulazni naponski dio sa izdvajanjem frekvencije 16 kHz i pet integriranih krugova (Philips):
- PCD3315T/510 – mikroprocesor i pripadajući kristal 3276,800 kHz
- HML069D – EEPROM memorija
- HEF4104BT – konverter logičkih naponskih nivoa (niži na viši)
- HEF4070BT – četiri XOR vrata sa dva ulaza
- PCF2111T – LCD driver
Posve je jasno da memorija HML069D služi čuvanje upisa cijene koštanja jednog impulsa i čuvanje zbroja ukupno potrošenih impulsa. Mikroprocesor PCD3315T/510 upravlja svim izračunima i funkcijama od digitalnog brojača do programiranja ROM memorije i prikaza na LCD displeju preko LCD drivera PCF2111T. Konverter logičkih naponskih nivoa HEF4104BT usklađuje razine za logičku jedinicu (3,3 / 5 V) između mikroprocesora i pojedinih logičkih čipova koji rade na naponu nižem od 5 V. Memorija HML069D radi na naponu 13 V, a za programiranje (upisivanje) je potreban napon od 25 V i ovi naponi se vjerojatno također dobivaju preko telefonske linije. Uređaj svakako iz telefonske linije na kojoj je napon oko 48 V DC sa spuštenom slušalicom, oko 10 V DC sa podignutom slušalicom i oko 90 V AC u trenutku poziva (zvona) mora regulirati i stabilizirati napone od 5, 13 i 25 V potrebne za rad elektroničkih sklopova, kao i izdvojiti AC signal od 16 kHz za brojanje impulsa. Vjerojatno je većina zavojnica sa feritnim lončićima upravo u tim krugovima. Čak i da imamo shemu ovog sklopa, teško da bismo iz nje saznali nešto više. Program mikroprocesora upravlja najvećim brojem funkcija pa detaljna hardverska analiza ovog uređaja i nema nekog smisla.
Danas već rijetko tko ima analognu liniju ili fiksnu telefonsku liniju uopće. Telefonija se preselila na mobitele, tako da velik broj telefonskih žica sada služi samo za digitalne signale interneta i internetske televizije. Sve više počinju zamjene telefonskih žica optičkim kabelima sve do krajnjeg korisnika. Mi smo naš brojač impulsa spojili na jednu staru analognu telefonsku centralu čisto da dobije napajanje i da vidimo da li pokazuje neke znakove života.
Na prva dva displeja je podešavanje (memoriranje) cijene jednog impulsa, na trećem displeju (Betrag – iznos) je prikaz cijene razgovora izračunat na temelju utrošenog broja impulsa i cijene jednog impulsa, posljednja dva displeja (Einheiten – obračunske jedinice, impulsi) prikazuju broj utrošenih impulsa na zadnjem razgovoru i ukupan broj potrošenih impulsa svih razgovora (Summe – ukupno). Resetiranje ovog posljednjeg brojača vrši se kratkim spajanjem jednog otpornika na pločici uređaja.
Kao što vidimo, uređaj je vjerojatno ispravan, no danas više nema uporabne vrijednosti. Čak i sa elektroničke strane gledano tiskana pločica ne sadrži neke komponente iskoristive u samogradnji, osim ako kome ne zatrebaju induktiviteti ulaznog transformatora i pojasnog filtara za 16 kHz ili pak kristal za 3276,800 kHz. Rijetko se nalaze stari uređaji sa električnim bravicama, a da su sačuvana oba ključa, tako da je možda ova bravica zapravo najperspektivniji kandidat za neku buduću elektroničku samogradnju 🙂