Danas je nabavljen preklopnik za strujne i naponske mjerne opsege prilagođen za spajanje na mjerni instrument raspona 60 mV / 0,3 mA. Preklopnik je dio školskog edukacijskog kompleta (nastavno pomagalo za školske tehničke kabinete), proizvod njemačke tvrtke Gossen koji je prodavan preko njemačke tvrtke Leybold sredinom 1960-tih godina (prezentiran je u Leybold katalogu iz 1964. godine).
Tvornicu električnih mjernih uređaja pod prvotnim nazivom Paul Gossen Co. KG (P. Gossen & Co KG) osnovali su 1919. godine inženjer elektrotehnike Paul Gossen i njegov partner Otto Cohn. Tvornica je proizvodila instrumente za mjerenje struje i napona, a od 1932. godine počela i proizvodnja električnih svjetlomjera. Od 1960-tih godina počinje prodaja i promjena vlasnika tvrtke Gossen. Tako je 1963. godine 70% tvrtke preuzeo Bergmann EW AG, a preostalih 30% Siemens & Halske AG. Dvije godine kasnije Bergmann je otkupio dionice Siemens & Halske. Godine 1970. tvrtka je preimenovana u Gossen GmbH. Početkom 1990-tih tvrtku Gossen GmbH preuzima Gebr Röchling KG i tako postaje dijelom Röchling grupe, jedne od vodećih industrijskih tvrtki u Njemačkoj. Tijekom 1992. godine slijedi spajanje s tvrtkom Metrawatt, koja također pripada Röchling grupi i koja je prije bila jedan od najvažnijih konkurenata Gossenu u industrijskom sektoru. Tvrtka Gossen odustaje od svog sjedišta u Erlangenu i seli se u Nürnberg na lokaciju Metrawatt GmbH te ove spojene tvrtke nastavljaju poslovanje kao Gossen-Metrawatt GmbH. Krajem 1997. godine od tvrtke Gossen-Metrawatt GmbH formira se nova podružnica “Foto und Lichtmesstechnik” koja od tada djeluje kao neovisna tvrtka pod imenom GOSSEN Foto und Lichtmesstechnik GmbH.
Tvrtku Leybold osnovao je 1850. godine špediter i veletrgovac Ernst Leybold za prodaju medicinske, kemijske, fizikalne i farmaceutske opreme. Osim za industrijsku i komercijalnu primjenu oprema se proizvodila i za školske kabinete. Od 1906. godine Leybold postaje aktivna tvrtka u vakuumskoj tehnologiji te sve do danas proizvodi različitu opremu, uređaje i instrumente vezane uz vakuum. Kroz čitavo vrijeme u sklopu tvrtke je postojao i odjel za proizvodnju i prodaju školskih pomagala za kemijske, fizikalne, elektrotehničke i slične kabinete koji je 2000. godine prodan privatnim investitorima kao Leybold Didactic GmbH. Naziv tvrtke kasnije je promijenjen u LD Didactic GmbH te ova tvrtka i danas posluje sa izvozom u više od 80 zemalja. Čini se da su tijekom 1960-tih godina njemačke tvrtke za električnu mjernu opremu poput Gossena i Hartmann & Brauna proizvodile takve instrumente za tvrtku Leybold koja je istu dalje prodavala pod svojim imenom. Ta mjerna oprema je bila prilagođena nastavnim kabinetima i laboratorijima, dakle za edukacijske pokuse i demonstracije. Tako je mjerni instrument sa zakretnim svitkom koji se spajao uz naš multimetar (Zwillings-Mavo 44273) bio izrađen sa prozirnom skalom i sa kućištem koje se moglo umetnuti u postojeće školske filmske i slajd projektore čime je skala bila projicirana na filmsko platno i vidljiva svima u školskom kabinetu. Također su postojali i posebni sustavi lampi i leća koji su projicirali svjetlost preko prozirne skale na filmsko platno.
Pomoću Leybold Gossen preklopnika moguće je mjerenje istosmjernog i izmjeničnog napona do 600 V u sedam mjernih opsega i mjerenje istosmjerne i izmjenične struje do 6 A u šest mjernih opsega. Na prednjoj ploči otisnut je unutrašnji otpor koji preklopnik ima na pojedinim mjernim opsezima. Mjerni instrument koji se koristi u kombinaciji sa preklopnikom mora imati ili biti postavljen na opseg 60 mV kod mjerenja napona, odnosno 0,3 mA kod mjerenja struje, što je i najmanji mjerni opseg na preklopniku.
Preklopnik mjernih opsega opremljen je sa dva tipa paralelno spojenih utičnica za spajanje mjernog instrumenta: banana utičnice i RCA utičnica (cinch). Ispod se vide dvije ispravljačke diode za izmjenične mjerne opsege. Na slici desno je grupa otpornika za naponske mjerne opsege. Dio preciznih mjernih otpornika je standardno izrađen motanjem otporne žice od električki postojanog materijala sa malim temperaturnim koeficijentom, a dio su slojni otpornici na keramičkim tijelima sa prepoznatljivom oznakom njemačke tvrtke Rosenthal.
Tvrtka Rosenthal vuče korijene iz 1879. godine kada su se Philip Rosenthal i njegova supruga Marija u blizini bavarskog Selba počeli baviti oslikavanjem posuđa od bijelog porculana. Dvije godine kasnije Rosenthalovi pokreću vlastitu proizvodnju porculana zbog njegove nestašice na tržištu. Već 1900. godine u suradnji sa tvrtkom AEG Philip Rosenthal je osnovao tzv. Odjel E (elektrotehnologija) za proizvodnju izolatora i drugih keramičkih elemenata za primjenu u elektrici. Godine 1931. tvrtka pokreće serijsku proizvodnju žičanih otpornika i film otpornika za velike nazivne otpore. Od 1940-tih godina Rosenthal već proizvodi širok spektar keramičkih izolacijskih dijelova za primjenu u elektrici (čepovi, prekidači, nosači, kalemi, izolacijske perle itd.), a nakon 2. svjetskog rata započinje i s proizvodnjom raznih električnih grijaćih uređaja na keramičkim tijelima (ploče za kuhanje, glačala, grijači za krevete, upaljači za cigarete itd.). Od 1949. godine tvrtka započinje i proizvodnju keramičkih kondenzatora tako da je sredinom 1950-tih godina bila podijeljena na tri proizvodne cjeline: izolatori, otpornici i kondenzatori. U 1970-tim godinama dolazi do velikih prestrukturiranja pogona tvrtke, većinu dionica kupuje AEG, a od proizvodnih cjelina nastaju tvrtke Rosenthal-Technik GmbH (kasnije Ceramtec) i CRL Electronic Bauelemente GmbH (kasnije Draloric Electronic GmbH, a zatim Corning Glass Works). Od 1987. godine sve ove kao i još neke konkurentne evropske tvrtke počinje preuzimati američki proizvođač elektroničkih komponenti VISHAY INTERTECHNOLOGY Inc. pod čijim imenom i danas rade neki bivši pogoni tvrtke Rosenthal u Njemačkoj. Naravno, osim proizvodnje keramičkih komponenti za elektriku i elektroniku dijelovi tvrtke Rosenthal kroz čitavo razdoblje nastavili su također sa proizvodnjom i oslikavanjem umjetničke keramike angažirajući njemačke, danske, finske i francuske umjetnike, no i ti pogoni su krajem 1990-tih godina rasprodani konkurentskim tvrtkama (Waterford Wedgwood, Hutschenreuther i talijanski Sambonet).
Shuntovi za strujne mjerne opsege. Za dva najveća mjerna opsega koristi se mjerni transformator, a za ostale opsege žičani shuntovi motani na plastična tijela ili samostojeći. Kućište instrumenta je od crnog bakelita, no čini se da su tijela (kalemi) za otpornike kao i tijelo samog preklopnika napravljeni od nekog drugog (modernijeg) tipa bijele plastike.
U 1960-tim godinama, unatoč masovnoj proizvodnji, električni mjerni instrumenti još uvijek su bili skupi, posebice oni za više mjerenja (multimetri). Stoga se težilo njihovoj maksimalnoj iskoristivosti i prilagodljivosti krajnjem korisniku. Tako bi najčešće postojao odvojen osnovni (bazni) uređaj uz kojeg se onda moglo dokupiti različite adaptere, nadogradnje i proširenja ovisno o specifičnim potrebama kupca. Slično su bili koncipirani i Leyboldovi školski kompleti instrumentacija za izvođenje raznih pokusa. Tako se naš preklopnik strujnih i naponskih mjernih opsega Leybold Gossen (kataloški broj 44274) mogao kombinirati i koristiti uz različite setove za električna mjerenja i eksperimente.
Danas čak i najosnovniji multimetri imaju puno, da nekažem sve vrsta mjerenja, funkcija i mjernih opsega koje većina korisnika zapravo nikad neće trebati ni naučiti koristiti. Također smo navikli imati kompaktne instrumente sa izravnim očitanjem vrijednosti mjerene veličine koji uz to automatski računaju i pokazuju i druge mjerne parametre vezane uz tu vrstu mjerenja. Danas nam je sve dostupno i pristupačno, no da li je to potaknulo i veću volju i želju za učenjem. Eh, o tome bi se dalo raspravljati 🙂