Negdje smo pronašli modul za automobilsku dijagnostiku talijanske tvrtke Magneti Marelli sa oznakom MA-2A/IT iz 1990-tih godina. Onaj tko se bavi automobilima zasigurno je čuo za poznatog proizvođača dijelova za automobile Magneti Marelli.
Tvrtka Magneti Marelli SpA osnovana je 1919. godine pod nazivom Fabbrica Italiana Magneti Marelli (FIMM), kao zajedničko ulaganje između Fiata i Ercolea Marellija. To je bila talijanska tvrtka za proizvodnju električne opreme za automobile i u početku su se proizvodili magneti za sustave magnetskog paljenja benzinskih motora za automobilsku i zrakoplovnu industriju (otuda i naziv tvrtke Magneti Marelli). Tijekom 2019. godine tvrtka Magneti Marelli spojila se sa japanskom automobilskom tvrtkom Calsonic Kansei u tvrtku pod nazivom Marelli. Danas tvrtka Marelli proizvodi širok spektar mehaničkih, električnih i elektroničkih dijelova, sustava i komponenti za automobilsku industriju.
Naš modul je zapravo memorijski modul koji sadrži referentne podatke o specifičnom tipu automobila. Takav modul bi se priključivao na uređaj za dijagnostiku kojim bi se onda uspoređivali ti referentni podaci sa podacima dobivenima mjerenjem preko računala, senzora ili drugih mjernih točki na tom određenom tipu automobila.
S obzirom da je riječ o tehnologiji iz 1980/90-tih godina, danas je već teško iskopati za koji konkretni model automobila je predviđen naš modul, no vrlo vjerojatno se radi o nekom tipu automobila marke Alfa Romeo. Dijagnostički uređaj koji prihvaća ovakve module je primjerice Magneti Marelli C.1.0160. Servisi bi imali komplet od nekoliko desetaka takvih modula, svaki sa podacima za određeni tip automobila ili određeni automobilski sustav. Osim za automobile marke Alfa Romeo, ovakvi moduli postojali su i za druge automobile koji su u nekom trenutku postali dio grupacije Fiat (Lancia od 1969. godine, Alfa Romeo od 1986. godine).
Modul sadrži tri memorijska integrirana kruga TMS 27C512-20JL američkog proizvođača Texas Instruments. Riječ je o EPROM memorijama kapaciteta 512 kb koje su se proizvodile negdje u razdoblju od sredine 1980-tih do kraja 1990-tih godina. Naši primjerci su vjerojatno proizvedeni 1991. godine.
EPROM memorija (Erasable Programmable Read-Only Memory) je prepoznatljiva po tome što je sam memorijski čip vidljiv preko transparentnog prozorčića na gornjoj strani kućišta. Ovo je napravljeno jer se takva memorija briše osvjetljavanjem čipa UV zrakama. U tu svrhu su se koristile male UV lampe smještene u prikladno kućište, čime se moglo istovremeno brisati nekoliko EPROM-a osvjetljavanjem od nekoliko minuta. Međutim, ukoliko se prozorčić ostavi nezaštićen, memoriju bi kroz duže vrijeme moglo obrisati i bilo koje drugo UV zračenje, posebice dnevno (sunčevo) svijetlo. Stoga se prozorčić EPROM memorije se nakon programiranja obično prekrije nekom neprozirnom naljepnicom. Programiranje EPROM memorije se vrši elektronički. Već u 1990-tim godinama EPROM memorije su sve više počele zamjenjivati EEPROM memorije (Electrically Erasable Programmable Read-Only Memory) kod koje se memorija i briše i upisuje elektronički (električnim impulsima) što je puno brže, jednostavnije i praktičnije rješenje od brisanja UV lampama.
Na pločici su još dva logička integrirana kruga za prosljeđivanje i upravljanje podacima iz memorije: 7400 koji sadrži četiri NAND vrata sa dva ulaza i 74573 koji sadrži osam D-vrata (Latch).
Tko se nije bavio Fiat-ovom auto-dijagnostikom prije 30-tak godina, kad vidi jedan ovakav modul, vjerojatno po vanjskom izgledu neće prepoznati o kakvom je elektroničkom uređaju je riječ. Standardni računalni 25-pinski konektor (paralelni LPT port) primarno sugerira da je riječ o nekakvom informatičkom komadu hardvera. No odmah je čudno što je dostupan samo jedan LPT priključak bez ikakvih drugih konektora, što bi onda mogao biti jedino nekakav terminalni uređaj ili vanjska memorija.
Zahvaljujući internetu iskopali smo o čemu je tu zapravo riječ i bio je užitak istražiti jedan ovakav posve nepoznati elektronički uređaj. Danas je moguće naići na brojne odbačene elektroničke uređaje i komponente za koje ne možemo znati što su i čemu služe osim ako smo baš stručnjaci za to konkretno područje elektronike i već smo se susretali sa sličnim uređajima. Elektronika se tehnološki razvija (i zastarijeva) velikom brzinom i ukoliko stalno ne usvajamo nova znanja neminovno sve više gubimo pojam o širini primjene ove tehnologije. Jasno je da se jedan čovjek ne može specijalizirati za sva područja primjene elektronike u današnje doba, no lijepo je barem iz znatiželje koji put zagrepsti po površini i neke specifične grane elektronike koja nije nužno vezana uz naš (trenutni) posao, primarni interes ili favoritna područja, pa makar ta elektronika danas već bila i zastarjela 🙂
