Danas je nabavljen džepni baterijski srednjevalni AM prijemnik RP 1280 japanskog proizvođača Sanyo iz 1979. godine.
Radio prijemnik Sanyo RP 1280 proizvodio se u najmanje tri boje: bijeloj, žutoj i narančastoj.
Tvrtku Sanyo Electric Co., Ltd. osnovao je 1949. godine japanski izumitelj i industrijalac Toshio Iue, nakon što je pokrenuo pogon za proizvodnju električnih svjetiljki za bicikle pogonjene dinamom. Već 1952. godine tvrtka Sanyo proizvela je svoj prvi radio prijemnik, a 1954. godine i prvu perilicu rublja. Ime tvrtke na japanskom jeziku znači “tri oceana”, što se odnosi na ambiciju osnivača da svoje proizvode prodaje širom svijeta, preko Atlantskog , Tihog i Indijskog oceana i ta ambicija ostvarena je krajem 1970-tih godina. Do tada je tvrtka već proizvodila različitu potrošačku elektroniku uključujući razne kućne audio, video i RTV uređaje. Početkom 1980-tih godina bilo je pokušaja plasiranja vlastitih PC-kompatibilnih računala (MBC-550). U 1970-tim godinama Sanyo je kupio američkog proizvođača Hi-Fi opreme Fisher Electronics, te je američka podružnica dobila naziv Sanyo Fisher Company. Veliki potres 2004. godine (Chūetsu) izazvao je znatna oštećenja Sanyo pogona za proizvodnju poluvodiča zbog čega je tvrtka pretrpjela velike gubitke. U planu restrukturiranja Sanyo se orijentira na energetsko tržište te masovno proizvodi klima uređaje, solarne panele i sustave, punjive baterije, baterije za hibridne automobile i slično. Također nastavlja proizvodnju aktualne potrošačke elektronike poput kamera, projektora i mobitela. Oporavak tvrtke ipak nije uspio te je do 2010. godine rasprodana drugim korporacijama, najvećim dijelom japanskom Panasonicu koji je robnu marku Sanyo nastavio koristiti na nekim svojim proizvodima.
Za montažu tiskane pločice i kućišta nije upotrijebljen niti jedan vijak. Pravo je čudo da su plastične kopčice i držači na rubovima kućišta izdržale sve ove godine.
Na donjem natpisu tiskane pločice vidi se da ista odgovara u modele PR1250, PR1240 i PR1280, no ni model PR1270 bitno ne odstupa od ove sheme. Razlika između navedenih modela Sanyo prijemnika je tek u tipu ugrađenih poluvodiča i donekle u dizajnu prednje strane kućišta (rešetka zvučnika).
Sanyo RP 1280 je superheterodinski AM prijemnik za opseg 510 – 1650 kHz i bazira se na šest tranzistora od čega su tri u sklopovima prijemnika, a preostala tri u krugu NF audio pojačala. Specifičan je po tome što ima samo dva, umjesto tri MF transformatora, te su stoga dva tranzistora za MF pojačanje su izravno vezana preko RC spoja.
Na shemi se jasno uočava da između tranzistora Q301 i Q302 nema MF transformatora nego su tranzistori izravno vezani u RC spoju i kao takvi čine MF pojačalo. S obzirom da je izbačen jedan MF transformator, selektivnost se mora nadoknaditi negdje drugdje, a to je jedino moguće u prethodnim stupnjevima. Nešto slično vidjeli smo kod AM prijemnika Sokol 403 gdje su nakon prvog (oscilatorskog) MF transformatora dodani kapacitivno vezani selektivni titrajni krugovi identične rezonancije (aperiodski stupanj), no kod prijemnika RP 1280 takvi krugovi izostaju. Ukupnu selektivnost prijemnika ovdje praktički određuju samo dva MF transformatora T301 (žuti) i T302 (crni) što znači da je riječ o prijemniku sa šest tranzistora u svojevrsnom “štednom” spoju bez jednog MF transformatora. Tranzistor Q101 radi standardno kao samooscilirajući mješač, dobivena MF se filtrira preko T301 i pojačava dvostupanjskim RC pojačalom, a pojačani signal se zatim preko MF transformatora T302 vodi na detektorsku diodu. Automatska regulacija pojačanja ostvaruje se preko otpornika R306.
Audio pojačalo je klasičnog transformatorskog protufaznog (push-pull) tipa sa ukupno tri tranzistora. Za izlazni par tranzistora izvedena je temperaturna stabilizacije pomoću diode D701.
Kod ovakvih malih prijemnika dovoljno je izbrojati VF lončiće i NF audio transformatore, te tranzistore i diode, da bi dobili već gotovo potpunu predodžbu o kakvoj shemi prijemnika je riječ. Detektorska dioda je gotovo uvijek blizu zadnjeg MF transformatora koji je najčešće crne boje. Za temperaturnu stabilizaciju kolektorske struje izlaznog para tranzistora audio pojačala u protufaznom spoju najčešće se koristi termistor ili kao u našem slučaju dioda. Kod diode se slično kao kod termistora zapravo samo koristi njena temperaturna karakteristika (istosmjerni otpor diode se s porastom struje smanjuje). Na isti način se umjesto diode može koristiti i PN spoj tranzistora.
Kod radio prijemnika Sanyo RP 1280 sa šest tranzistora uštedjelo se na jednom MF transformatoru što u nekoj mjeri smanjuje selektivnost prijemnika. No, s praktične strane gledano, prosječni kupac ovakvog malog prijemnika ionako ne očekuje više od prijema nekoliko jačih odašiljača u okružju i isti će zapravo teško uočiti razliku između toga prijemnika i nekog drugog prijemnika također sa šest tranzistora koji ima sva tri MF transformatora. Ovakvi mali džepni AM prijemnici su se zapravo stalno prilagođavali aktualnim trendovima, a u 1970/80-tim godinama je bio vrhunac komercijalnog odašiljanja na srednjem valu i što se tiče broja odašiljača i što se tiče snage kojom su odašiljali. Stoga se kod prijemnika (posebno ovakvih malih) nije više morala voditi pretjerana briga glede osjetljivosti i selektivnosti, nego je naglasak bio na konstrukciji što jeftinijeg prijemnika privlačnog dizajna kako bi se istim moglo bolje tržišno konkurirati. Danas, kada srednji val više nije toliko atraktivan, naš zadatak je da polako otkrivamo sve te tajne i trikove kojima su proizvođači služili da izbalansiraju kvalitetu, performanse i cijenu svojih proizvoda, kako bi privukli što širi krug kupaca i izdigli se iznad sveprisutne i nesmiljene konkurencije na tom području proizvodnje 🙂