Danas je dobiven na razmatranje i kozmetički popravak (zahvala gospodinu Vuku, ekspertu za cijevna pojačala i kolekcionaru Iskrinih vintage uređaja) mali baterijski AM/FM radio prijemnik koji se prodavao pod oznakom modela 20-1 ili Tristar TR-4280. Proizvođač ovog radija je kineska (Hong Kong) tvrtka naziva “Isis Electronics Limited” koja je osnovana 1973. godine i bavi se izvoznom proizvodnjom različitih komercijalnih elektroničkih uređaja i plastičnih predmeta široke potrošnje. Naš primjerak je uvezen preko njemačke distributerske tvrtke Kaufhalle GmbH Köln. Ovi prijemnici prodavali su se pod oznakama Model 20-1 ISIS, Isis Avon ili Tristar TR-4280, a proizvodili su se vjerojatno tijekom 1980-tih godina. Negdje se mogu naći podaci da ovaj model prijemnika datira iz 1975. godine, no kasnije ćemo vidjeti da upotrijebljeni elementi i općenito tehnologija izrade više odgovara kasnijem razdoblju. Dizajnirani su za “Pop Art” kulturu popularnu u 1980-tim godinama te su bili dostupni u različitim bojama i grafikama.
Naš primjerak je u svjetlo zelenoj boji i vidljiva su dva tipična oštećenja kućišta. Jedno se odnosi na prostor za baterije gdje nedostaje poklopac i zamijenjen je originalni držač za četiri AA baterije koji ne sjeda baš najbolje u predviđeni prostor. Drugo oštećenje se odnosi na teleskopsku izvlačivu antenu koja je zamijenjena komadom žice. Također se uočava potrgani držač kraja antene u sklopljenom stanju, potrgani rubni dio kućišta oko potenciometra za glasnoću te neka manja termička oštećenja na kućištu. Sve ovo su vrlo tipična oštećenja kod baterijskih prijemnika u plastičnim kućištima. Oko baterija, antene i kontrola se stalno manipulira te na tim mjestima očekivano i najprije dolazi do mehaničkih oštećenja.
Oznaku modela kod ovog našeg prijemnika nalazimo jedino na tiskanoj pločici.
Prijemnik Model 20-1 bazira se na deset tranzistora. Na našoj blok shemi nacrtali smo kako su isti raspoređeni. Vidimo da u našem slučaju AM tuner ima vlastiti tranzistor, no ponekad se isti tranzistor u AM modu koristi za samooscilirajući mješač, a u FM modu za 1. MF pojačalo. Time se uštedi jedan tranzistor ili se isti prebaci u NF pojačalo.
Upotrijebljeni su kineski tranzistori opće namjene:
- S9018 – NPN tranzistor za UHF frekvencije, ugrađeni u FM tuner
- S 9011, S 9013 – NPN tranzistori opće namjene za niže frekvencije
- S 9012 – PNP tranzistor komplementaran sa S9013 za izlazni protufazni (push-pull) NF audio stupanj
Nemamo što specijalno napisati za ovaj prijemnik. Riječ je o klasičnom superheterodinu sa tri stupnja MF pojačanja u FM modu i dva stupnja MF pojačanja u AM modu, kako je i bio standard za ogroman broj sličnih radio prijemnika iz tog razdoblja. Nisu ugrađeni nikakvi keramički filtri, odnosno selekcija se postiže samo MF pojačalima sa transformatorima. AM diodni detektor i FM ratio-detektor također su izvedeni na najjednostavniji (najjeftiniji) mogući način. S obzirom na tipske tranzistore u plastičnim TO-92 kućištima i s obzirom da je NF pojačalo izvedeno bez transformatora, ovaj prijemnik bi prije svrstali na početak 1980-tih, nego sredinu 1970-tih godina.
Prvo što potražimo na tiskanoj pločici svakog tranzistorskog prijemnika to su karakteristične dvije diode pored transformatora FM ratio-detektora i jedna AM detektorska dioda pored posljednjeg u lancu (crnog) AM MF transformatora. Nakon toga se pobroje i identificiraju MF transformatori. Ovime već puno saznamo o konstrukciji prijemnika. Desno na slici je detalj vrlo jednostavnog (direktnog) mehanizma birača postaja sa skalom.
Skala birača postaja je toliko minijaturna, skrivena i prekrivena da praktično nema nikakvu funkciju.
Prijemnik je sam po sebi ispravan, no imamo zadatak ugraditi nedostajuću antenu i kućište za baterije što sličnije originalu.
Ovako bi trebala originalno izgledati montaža FM antene i kućište za smještaj četiri AA baterije.
Antena bi trebala biti dužine oko 15 cm, promjera oko 5 mm i sa pet razina izvlačenja. Na slici se jasno vidi da mora završavati “viljuškom”. Kućište za baterije je od tanke plastike i vrlo reducirano, vidimo da nosivi element prolazi samo između baterija čime se željela postići minimalna širina ukupnog paketa kako bi se mogao ugurati u uski prostor “slova R”.
Krenimo od antene. U čitavom našem arsenalu prikupljenih radio antena ni jedna u potpunosti ne odgovara ovom prijemniku. Morati ćemo smisliti neko konstruktivno rješenje.
Pronašli smo dvije antene kao najbolje kandidate za naš prijemnik. Gornja odgovara dužinom, no za milimetar je predebela i završava ušicom. Donja odgovara debljinom i završava viljuškom, no malo je predugačka.
Na dijelu predviđenom za montažu antene uočavaju se tragovi prethodnih pokušaja popravka. Sam nosivi dio plastike prilično je oštećen. Nedostaje nam i nosivi metalni dio sa ušicom, nigdje nismo pronašli nešto odgovarajuće.
Gornji dio plastike je ionako previše oštećen pa smo ga uklonili. Time smo stvorili uvjete za montažu nosača kakvih imamo na lageru. Ugraditi ćemo antenu koja završava ušicom jer dimenzijama bolje odgovara originalu.
Zbog vrlo uskog otvora u plastici montažni završetak nosača antene bilo je potrebno maksimalno stanjiti.
Ovo je najbolje što smo mogli napraviti sa dostupnim materijalom. Postoje naravno dodatne mogućnosti učvršćenja podnožja antene na višoj točki nekim obujmicama, vezicama i slično, no za to treba dodatno bušiti (uništavati) kućište. Antena je za sada dovoljno čvrsta i na ovom jednom vijku.
Sa druge strane osigurali smo dobar električni kontakt sa antenom.
Zamjenski držač za baterije koji vidimo na slici najsličniji je onom originalnom. Potrebno je bilo stanjiti rubove držača kako bi ušao u uski otvor unutrašnjosti kućišta. Također su žice prebačene s bočne na zadnju stranu držača kako bi isti mogao sjesti u kućište sa kraće strane tako da ne viri izvan kućišta. Kad se stave baterije, paket tijesno ulazi u kućište, no ipak ulazi. Zapravo bi morali rezati dijelove zadnje strane gdje baterije dodiruju kućište (kako je to napravljeno i na originalnom nosaču) ali to doista nema smisla jer se baterije ionako vjerojatno i neće koristiti. Prijemnik ima sa zadnje strane utičnicu za vanjsko napajanje DC 6 V.
Kod prijemnika Model 20-1 ISIS naglasak je bio na “Pop Art” dizajnu vanjskog kućišta, a kvaliteta prijemnika i praktičnost rukovanja stavljeni su u drugi plan. Dovoljno se samo osvrnuti na minijaturnu skalu prijemnika koja ovdje gotovo da i nemaju neku funkciju, a direktni pogon birača postaja (bez redukcije prijenosa) svakako ne osigurava lako i fino podešavanje na željenu frekvenciju. No, ovo je ipak dizajnerski radio, a kod takvog uređaja je funkcionalnost uvijek u drugom planu.
U uputama za rukovanje radio prijemnikom trebalo bi stajati upozorenje da antena na radiju ne služi kao ručka za nošenje istog ili kao štap za češkanje leđa, vješanje ukrasa, dohvaćanje predmeta koji su pali iza ormara ili kreveta, za zabavu razvlačenja i uvlačenja, podbadanja i slične poslove. Ok, prijemnik Model 20-1 ISIS je doista lagan i dugačka razvučena antena svakako prijeti njegovom nenamjernom prevrtanju ili padu, no FM tuner je jednostavan i bez dobre, dovoljno duge antene neće dobro hvatati postaje.
Što se tiče baterijskih kućišta, nosača i držača, gotovo je nemoguće naći rabljeni stari uređaj bez oštećenja na tom dijelu. Najveću štetu svakako nanose zaboravljene baterije iz kojih s vremenom iscuri agresivan elektrolit, no često je praksa, kad su baterije već pri kraju, da se okretanjem, zagrijavanjem, udaranjem i sličnim mehaničkim utjecajima na baterije u kućištu pošto-poto pokušava iz njih izvući još nešto snage, bez obzira što je ista već nepovratno potrošena. Također, kad prijem oslabi, svaki dobri korisnik radio uređaja obavezno će prvo pomisliti na loš kontakt pa slijedi navlačenje, stiskanje, lupanje i slične metode rješavanja problema koje se uvijek čine jeftinije od kupnje novih baterija.
Najgore što može zadesiti jednog elektroničara to je kad dobije na popravak elektronički uređaj sa isključivo mehaničkim oštećenjima. Svaki tip uređaja ima sebi svojstven dizajn kućišta i prema tome jedinstvene i sve dijelove istog. Kad se nešto polomi ili izgubi nema univerzalnog rješenja za taj problem. Još kad je uz to taj uređaj i dizajnerski, zahtjevi dodatno porastu. No, iz starog se ne može napraviti novo, niti se iz uništenog može ponovno stvoriti original. Dobro, možda se i može, ali to onda svakako nije posao za elektroničara 🙂 Kako god bilo, ovaj primjerak retro radio uređaja sada možda izgleda i mrvicu bolje nego prije (ipak ima antenu), potrošili nismo ništa drugo osim vremena, a samim time je onda i smisao cijele ove priče ispunjen 🙂
PS: Gospodin Vuk s početka priče nije kriv za ovakvo stanje opisanog dizajnerskog prijemnika. On ga je jednostavno pronašao u takvom stanju i sažalio se nad njegovom sudbinom 🙂