Primopredajnik IRET VRC 517-A

Danas je nabavljen set od dva primopredajnika VRC517-A povezan preko preklopnika SA 78, proizvod talijanske tvrtke IRET iz 1970-tih godina.

Talijanska tvrtka IRET (Industria Radio Elettrica e Telecomunicazioni) poslovala je u razdoblju od 1950-tih godina do kraja 1980-tih godina i bila je veliki proizvođač radio komunikacijske opreme za domaće i strana tržišta. Vojni izvozni program uključivao je uređaje nekompatibilne sa NATO standardom i time namijenjene uglavnom istočnim evropskim zemljama uključujući i bivšu Jugoslaviju i Portugal ali i nekim južnoameričkim i arapskim zemljama (Irak). Tvrtka IRET se tijekom 1980-tih godina povezivala sa aferom preprodaje američkih vojnih primopredajnika zemljama Varšavskog pakta. Također je isporučila veliku količinu VHF primopredajnika iračkoj vojsci tijekom Zaljevskog rata. Vjerojatno je da su neke jugoslavenske elektroničke tvrtke poput RIZ-a i ISKRE, zajedno sa tvrtkama još nekih evropskih zemalja (Švicarska) imale suvlasničke odnose sa tvrtkom IRET. Tijekom 1967. godine formirano je splitsko poduzeće istog akronima  IRET (Industrija za radio elektroniku i telekomunikacije) koje je u suradnji sa talijanskim IRET-om proizvodilo nekoliko tipova mobilnih i portabl radio primopredajnika.

U našem setu imamo dva identična primopredajnika IRET VRC517-A spojena preko upravljačkog preklopnika SA 78. Ovaj preklopnik preklapa napajanje, MTK (mikrofonsko-telefonsku kombinaciju) i antenu na jedan ili drugi uređaj. Preko njega uređaji dakle ne mogu raditi u paru (retranslacija, repetitor, dupleks) već naizmjenično ili jedan ili drugi. To može biti korisno ako se jedan uređaj koristi kao pričuvni u slučaju kvara ili primjerice za proširenje frekvencijskog opsega tako da je jedan uređaj programiran za niži, a drugi za viši 2-metarski opseg. Vjerojatno su moguće i druge praktične primjene.

O primopredajnicima VRC 517-A nemamo nikakvih podataka. Naziv im je definiran po JETDS sistemu (Joint Electronics Type Designation System) što ukazuje na težnju da se isti prilagode za NATO tržište. Prva tri slova VRC tako označavaju radio komunikacijski uređaj za ugradnju u vozila (V – Vehicular, R – Radio, C – Communications), a brojčana oznaka označava sam model gdje se slijedi pravilo da noviji modeli uređaja dobivaju veće brojeve.  Isto tako upravljači preklopnik ima JETDS slovnu oznaku SA (Switching units) i broj modela. S obzirom na navedeno kao i boju kućišta ovi uređaji su vjerojatno bili namijenjeni za vojnu upotrebu.

Kontrole na prednjoj ploči su maksimalno reducirane što je i karakteristika svih primopredajnika za vojnu ili službenu civilnu upotrebu. Previše kontrola na takvim uređajima usložnjava obuku operatera, povećava mogućnost nehotičnog uključenja ili isključenja pojedinih opcija uređaja u stresnim i kriznim situacijama upotrebe, a u konačnici mnoge kontrole primopredajnika nisu potrebne za tehnički točno definiran tip neke službene veze. Tako VRC 517-A ima samo tri preklopnika za odabir radne frekvencije, sklopku za izbor vrste rada (simpleks, semidupleks), potenciometar za jačinu zvuka i još svega tri sklopke: za uključenje/isključenje fiksno namještenog prigušivača šuma (squelch), za uključenje/isključenje vanjskog zvučnika spojenog na konektor ZVUČNIK i za izbor propusnog filtra 50kHz/25kHz. Zanimljivo je da primopredajnik nigdje nema vlastitu sklopku za uključenje/isključenje napajanja te je moguće i dizajniran upravo za rad s upravljačkim preklopnikom SA 78.

Ono što odmah vidimo to je da su VRC 517-A PLL-om kontrolirani FM primopredajnici za 2-metarski opseg pa otkrijmo prvo koji frekvencijski opseg je pokriven na pojedinoj vrsti rada.

Vidimo da su naša dva VRC 517-A podešena na donekle različite frekvencijske opsege, no u oba slučaja je širina pojedinog opsega 9,975 MHz što uz najmanji frekvencijski korak od 25 kHz daje ukupno 400 radnih kanala. To ukazuje da su naši primopredajnici bili u paru vjerojatno zbog proširenja radnog frekvencijskog opsega, odnosno za rad sa nekim drugim 2-metarskim radio sustavima. U semidupleksu (repetitorski rad), razmak između prijemne i predajne frekvencije je standardnih 4,5 MHz.

Predajnik nismo mogli testirati jer je kod oba uređaja isti iz nekog razloga ne radi. Prilikom uključenja predaje čuje se rad releja za TX/RX prebacivanje, PLL također ispravno prebacuje frekvenciju, no na antenskom konektoru nema VF signala. Vidjeti ćemo kasnije da je izlazno VF pojačalo snage 15 W.

MTK IRET MT-10

Mikrofonsko-telefonska kombinacija sa PTT tipkom (MTK) je tipa MT-10, ista kakvu smo vidjeli kod primopredajnika KRKA RIZ. To i ne čudi jer su zagrebački RIZ, slovenska ISKRA te splitski IRET („Elektronski centar“ Split) usko surađivali sa talijanskim IRET-om u proizvodnji nekih tipova primopredajnika.

MT-10 je zapravo samo kombinacija zvučnika (slušalice) i PTT tipke jer se ovdje zvučnik koristi ujedno i kao mikrofon. Zvučnik je impedancije 200 Ω.

PTT tipkalo je japanskog proizvođača Nihon Kaiheki Kogyo Co., Ltd. (NKK). Ova tvrtka osnovana je 1953. godine te je i danas prisutna na tržištu. Proizvodi isključivo različite vrste prekidača, sklopki, preklopnika, tipkala, tipkovnica i slično.

Preklopnik SA 78

Već smo rekli da ovaj preklopnik preklapa napajanje, MTK i antenu na jedan ili drugi primopredajnik. Preklapanje se vrši pomoću releja kojima se upravlja vanjskom sklopkom A / IZKLJ. / B.

Redna stezaljka za spajanje žica za napajanje (12 V) moguće ovdje nije originalna.

Prednja i zadnja ploča se jednostavno rastavljanju preko višepolnog konektora.

Prednja ploča sadrži zvučnik, osigurače za svaku granu napajanja 12 V, priključnicu za MTK i sklopku za odabir aktivnog primopredajnika.

Detalj na sklopku (preklopnik) za isključenje ili uključenje jednog od dva primopredajnika.

Na zadnjoj ploči su releji te priključni konektori za antene, MTK i napajanje. 

Dva veća releja sa dvostrukim kontaktima preklapaju napajanje i MTK (slika desno), a jedan manji specijalni VHF relej preklapa antene (slika lijevo).

Primopredajnik IRET VRC 517-A

VRC 517-A su kontrolama vrlo jednostavni uređaji. Radna frekvencija odabire se preko tri preklopnika i ista se prikazuje na LED displeju. Primopredajnik je programiran na dva frekvencijska opsega međusobno pomaknuta za 4,5 MHz. Tako je moguće odabrati četiri vrste rada:

• T>R: predajne frekvencije na višem opsegu, prijemne frekvencije na nižem opsegu (semidupleksni način rada)
• NOM+: predajne i prijemne frekvencija na višem opsegu (simpleks)
• R>T: predajne frekvencije na nižem opsegu, prijemne frekvencije na višem opsegu (semidupleksni način rada)
• NOM: predajne i prijemne frekvencija na nižem opsegu (simpleks)

Tri jednopolne sklopke imaju slijedeće funkcije:

• 50 kHz / 25 kHz: odabir širine propusnog filtra
• ZVUČNIK / ISKLJ.: uključenje ili isključenje vanjskog zvučnika spojenog na priključnicu ZVUČNIK
• ŠUM / ISKLJ.: uključenje ili isključenje šumnog filtra (predefinirani squelch)

Potenciometar JAČINA je samo za namještanje jačine zvuka na MTK ili zvučniku, a sklopke za uključenje/isključenje (napajanja) primopredajnika nema.

Sa zadnje strane su žice za napajanje 12 V te konektori za spajanje MTK i antene. Dva okrugla elementa su dodatna hladila na mjestu gdje su montirana dva izlazna tranzistora VF pojačala predajnika (BLY87A i BLY 88A).

U unutrašnjosti su jasno odvojena tri bloka uređaja:

• PLL sintetizator frekvencije (SYNTHESIZER FS-5)
• VF izlazni stupanj predajnika (PA-73)
• ostale komponente prijemnika i predajnika (RT-2, RT-4) te pločica napajanja (DC/DC pretvarač napona)

Kao što vidio ova tri bloka se relativno lako razdvajaju i međusobno su povezani razdvojivim konektorima.

Krenimo prvo s glavnim blokom u koji su ugrađene pločice sa elementima prijemnika (RT-4) i predajnika bez izlaznog pojačala (RT-2).

Ispod poklopca A-21 nalaze se podesivi ulazni RF krugovi prijemnika, ispod F-32 je filtar za uvođenje RX frekvencije iz PLL-a na prvi mješač prijemnika, a ispod poklopca LP-11 je filtar za uvođenje TX frekvencije iz PLL-a na daljnje VF pojačanje. Uočavaju se keramički filtri za standardne međufrekvencije od 10,7 MHz i 455 kHz što je jasno ukazuje kako je ovdje riječ o dvostrukom superheterodinskom tipu prijemnika.

Kad smo skinuli bočnu stranicu, uočili smo da ovaj blok zapravo sadrži tri tiskane pločice.

Na trećoj pločici smještenoj u sredini nalaze se elementi stabilizacije napajanja i TX/RX releji za prebacivanje napajanja. U metalnom kućištu vjerojatno je DC/DC pretvarač jer je za neke sklopove primopredajnika potreban napon viši od 12 V (npr. 20 V za PLL).

Prijemnik

Do sada smo zaključili kako je ovdje riječ o PLL-om kontroliranom dvostrukom superheterodinskom tipu prijemnika sa međufrekvencijama na 10,7 MHz i 455 kHz.

Na pločici uočavamo integrirani krug CA 3089E, a on sadrži FM MF pojačala, FM demodulator i audio pojačalo sa šumnim filtrom (squelch), dakle veliki dio sklopova FM prijemnika sadržan je u ovom čipu. Međutim, problem je što su MF pojačala unutar CA 3089E optimizirana za MF od 10,7 MHz, pa je time ovaj čip prikladan za FM VHF prijemnike sa jednim miješanjem i MF 10,7 MHz, dakle primarno za većinu komercijalnih prijemnika za difuzni radio ili TV VHF opseg. Za kvalitetnije prijemnike sa dvostrukim miješanjem, poput ovog našeg, koji ima izlaznu MF na 455 kHz, čip CA 3089E stoga ne bi bio adekvatan izbor za posljednje stupnjeve prijemnika. Vjerojatno CA 3089E radi i sa MF 455 kHz, no na toliko nižoj frekvenciji su MF pojačanje i ostale performanse čipa svakako manje nego na 10,7 MHz pa je malo nelogično da je upotrijebljen upravo ovaj čip. Moguća je kombinacija, tako da se dio s MF pojačalima unutar čipa CA 3089E koristi za pojačanje u krugu MF 10,7 MHz, a demodulator i NF dio čipa se koriste nakon drugog miješanja. CA 3089E (RCA) inače nalazimo u jednostrukim superheterodinskim FM prijemnicima i tunerima za VHF opsege od početka 1970-tih do kraja 1980-tih godina, a u to vrijeme su i mnogi drugi proizvođači imali vrlo slične čipove (CA3189, HA1137, HA12412, TCA3189, TDA1200, UL1200, ULN2289). No svi oni su ugrađivani uglavnom u jednostruke superheterodine sa MF na 10,7 MHz.

Blok shema integriranog kruga CA 3089E. Vidimo da su blokovi MF pojačala 10,7 MHz, te FM kvadraturnog detektora i audio pojačala odvojeni pa je moguće da se odvojeno koriste i u našem prijemnom lancu sklopova. MF pojačala su u krugu nakon prvog miješanja, a detektor i audio sklpovi u krugu nakon drugog miješanja.

Više bi znali da možemo vidjeti koji je drugi integrirani krug ugrađen u prijemnik. Taj drugi čip je prekriven metalnim limom za hlađenje koji je čvrsto zalemljen za tiskanu pločicu i teško ga je odlemiti da se vidi oznaka na čipu. No, već sama činjenica da je čip montiran na hladilo ukazuje da se vjerojatno radi o izlaznom NF audio pojačalu jer čipovi za procesuiranje slabih signala u VF stupnjevima prijemnika obično ne trebaju hladnjake.

Ipak smo uzeli nešto jaču lemilicu i odlemili hladnjak sa drugog čipa. Kako smo i očekivali, riječ je o NF audio pojačalu TAA 611B koje na 12 V napajanja može isporučiti najviše 2,1 W snage (8 Ω). I ovaj čip je ugrađivan u mnoge komercijalne RTV uređaje, te druge audio uređaje i pojačala u razdoblju početka 1960-tih do početka 1980-tih godina.

Slijedeći indikator principijelne sheme prijemnika je kristal na 10,245 MHz. Ovaj kristal je naravno za 2. lokalni oscilator, odnosno dobivanje 2. MF (10700 – 10245 = 455 kHz).

Uočavamo kristalni pojasni filtar (Mistral) za MF 10,7 MHz i keramički filtar (Murata) za 455 kHz što upućuje na dvostruki superheterodinski prijemnik. Kristal frekvencije 10,245 MHz je za 2. lokalni oscilator. Sa integriranim krugom CA 3089E pokriven je značajan dio sklopova prijemnika. NF audio pojačalo bazira se na integriranom krugu TAA 611B.

Predajnik

Na pločici predajnika su 4 tranzistora i jedan integrirani krug 741. 741 je operacijsko pojačalo vjerojatno u krugu mikrofonskog pojačala, limitera i izlaznog audio niskopropusnog filtra. U oklopljenom kućištu sa oznakom LP-11 vjerojatno se nalazi PLL filtar preko kojeg se uvodi TX frekvencija sa VCO-a PLL-a. Nadalje, jasno se uočavaju dva tranzistorska VF stupnja te još dva tranzistora koja možda i nisu u VF krugovima, no bez ikakvih drugih podataka teško je nagađati o čemu je riječ. To mogu biti stupnjevi mješača ili umnoživača frekvencije, stupnjevi za odvajanje ili VF driver pojačala. Ne možemo pouzdano znati koji su to sklopovi jer nemamo podatak koja je TX izlazna frekvencija iz PLL-a što bi nam uvelike pomoglo da eliminiramo određene sklopove. Vidjet ćemo kasnije kod PLL-a da je za VCO upotrijebljen integrirani krug MC1648 (Motorola) koji može raditi do 225MHz tako da se TX frekvencija vjerojatno generira izravno. Onda bi oba VF stupnja bila VF bufer/driver pretpojačala.

Izlazno VF pojačalo

Izlazno VF pojačalo sastoji se od tri stupnja tranzistorskog pojačanja, u posljednja dva stupnja rade tranzistori BLY 87A i BLY 88A. To znači da je izlazna snaga predajnika oko 15 W. Na istom modulu također se nalazi relej za TX/RX prebacivanje antene, te usmjerni sprežnik kao senzor direktne i reflektirane VF snage.

VF pojačalo sastoji se od tri stupnja VF pojačanja. Prvi tranzistor podiže snagu na oko 1 W te pobuđuje drugi tranzistor BLY 87A koji na izlazu daje oko 8 W, a treći trazistor BLY 88A podiže snagu na 15 W.

Antenski niskopropusni filtar za filtriranje viših harmonika koje generira VF pojačalo.

Relej za prebacivanje antenskog konektora na prijemnik ili predajnik.

Usmjerni sprežnik (directional coupler) kao senzor direktne i reflektirane VF snage. Uočava se kako je jedna sprega zaključana na jednom kraju, a druga sprega na drugom kraju. Tako jedna sprega mjeri snagu koja teče od predajnika prema anteni, a druga sprega mjeri snagu koja se reflektira od antene naprag u predajnik.

Usmjerne sprežnike detaljno smo opisali u objavi Mjerenja na antenama – SWR, PWR, FS, Modulation. U našem slučaju imamo dvije sprege sa glavnom linijom kojom se VF signal dovodi na antensku priključnicu. Jedna sprega je zaključana sa otpornikom sa jedne, a druga sa druge strane. Pomoću sprege gdje je dioda bliže ulazu (VF pojačalu), a otpornik bliže antenskoj priključnici mjeri se direktna snaga, odnosno snaga koja je izračena u antenu. Isto tako obrnuto, pomoću sprege gdje je otpornik bliže ulazu (VF pojačalu), a dioda bliže antenskoj priključnici mjeri se reflektirana snaga, odnosno snaga koja je iz antenskog sistema ponovno vraćena u VF pojačalo predajnika. Teži se da izračena snaga bude što veća, a reflektirana snaga što manja.

Signal direktne snage se u našem slučaju ne koristi (žice su dovedene do prednje ploče i nisu nigdje spojene), a signal reflektirane snage se vodi na poseban sklop koji ne možemo izlemiti iz kućišta bez većih zahvata. Vrlo moguće da je riječ o zaštiti izlaznog stupnja predajnika, odnosno ukoliko je reflektirana snaga prevelika (nespojena ili loša antena) ovaj sklop neće uključiti izlazni stupanj predajnika kako ne bi došlo do pregrijavanja i uništenja izlaznih tranzistora.

Sklop za zaštitu izlaznih tranzistora predajnika. Ukoliko je ispravljena struja iz senzora koji detektira reflektiranu snagu prevelika, ovaj sklop će isključiti napajanje izlaznog stupnja predajnika i time ga zaštititi od preopterećenja.  

PLL sintetizator frekvencije

PLL sintetizator frekvencije razmješten je na ukupno osam tiskanih pločica. Pet pločica je preko konektora spojeno na matičnu ploču, a preostale dvije pločice pripadaju VCO-u i njegovom stabiliziranom napajanju. Pogledati ćemo svaku pločicu zasebnu ne bi li što više otkrili o samoj konstrukciji PLL-a.

Prve dvije pločice sadrže LED driver i LED displej te se međusobno spajaju preko konektora. Na LED driveru nalazimo slijedeće čipove:

• SN 7447 (x2) – BCD na 7-segmenata dekoder
• CD 4010 – 6 bufer invertera
• CD 4011 – 4 NAND vrata sa dva ulaza
• HM1-0186-5 – programabilna diodna matrica (PROM)

Slijedeća pločica ima ove čipove:

• CD 4008 (x4) – 4-bitno potpuno zbrajalo (4-bit full Adder)
• CD 4009 (x2) – 6 bufer invertera
• CD 4011 (x4) – 4 NAND vrata sa dva ulaza
• 34023PC (x2) – 3 NAND vrata sa tri ulaza

Ova pločica sa prethodno opisanom vjerojatno je zadužena za prikaz TX/RX frekvencija na LED displeju.

Sada slijede tri pločice koje su dodatno smještene u limeni oklop te pretpostavljam da one sadrže sklopove samog PLL-a. I ovdje ćemo prvo identificirati integrirane krugove:

• CD 4010 (x2) – 6 bufer invertera
• HM1-0186-5 (x4) – programabilna diodna matrica (PROM)
• SN 5486 (x2) – 4 XOR vrata
• SN 7400 (x2) – 4 NAND vrata sa dva ulaza
• SN 5430 – 1 NAND vrata sa osam ulaza
• SN 7470 – JK flip-flop
• 93L10 (x2) – BCD dekadski brojač

Programabilne diodne matrice možemo promatrati kao svojevrsne ROM memorije koje moguće jednokratno programirati na način da se doslovno pregore (spale) mali osigurači koji su vezani serijski uz svaku diodu u matrici. Matrica kad je nova na svim adresama ima logičke nule. One adrese na kojima se osigurači pregore postaju logičke jedinice. Pregaranje (spaljivanje) osigurača se vrši kratkotrajnim (5-20µs) propuštanjem struje jačine 20-50 mA na kontakte koji križaju željenu točku na matrici, a koja predstavlja određenu adresu. Postojali su i posebni programatori za ove memorije koji bi selektivno spaljivali osigurače prema uzorku bitova koji će se pohraniti. Iako je programiranje moguće samo jednokratno nakon čega pohranjene informacije ostaju trajne, kod malih memorija poput ove naše moguće je naknadno „krpanje“ matrice vanjskim diodama i/ili dodatno prženje postojećih dioda. Na taj način su talijanski radioamateri uspjeli preprogramirati ove PROM diodne matrice unutar programskog djelitelja PLL-a kako bi uređaj prilagodili radioamaterskom 2-metarskom opsegu (137,000 – 146,975MHz).

Slika prikazuje 8×6 diodnu matricu koja je sadržana u integriranom krugu HM1-0186-5 (Harris). Kad se takva matrica programira, određene binarne kombinacije na ulazu dati će određene binarne kombinacije na izlazu pa se takve matrice najčešće koriste za različita binarna kodiranja i enkodiranja. Iako je danas takav tip matrice/memorije uglavnom zastario zbog male brzine i nemogućnosti višekratnog programiranja, zbog niske cijene još uvijek se može naći u nekim jednokratno programiranim uređajima. U mnogim novim primopredajnicima nalazimo diodne matrice izvedene zasebnim diodama na tiskanoj pločici (nisu u obliku čipa) te se njihovim izlemljivanjem (ili fizičkim uništavanjem) mogu promijeniti određene funkcije uređaja, a najčešće je to proširenje (otključavanje) ili promjena RX/TX frekvencijskog opsega, povećanje izlazne snage i slično. Sličnu funkciju imali bi i višestruki DIP prekidači. U našem slučaju diodne matrice programiraju (setiraju) brojače/djelitelje u PLL petlji tako da se željeni opseg frekvencija iz VCO-a, a jedna diodna matrica je i za dekodiranje u krugu drivera za LCD displej.

S obzirom na integrirane krugove ovo bi mogla biti pločica programabilnog djelitelja PLL kruga te ukoliko želimo mijenjati izlazne frekvencije VCO-a to ćemo svakako učiniti preko diodnih matrica na ovoj pločici.

Još jedna čista logička pločica:

• SN 5430 – 1 NAND vrata sa osam ulaza
• SN 5486 (x2) – 4 XOR vrata
• CD 4009 – 6 bufer invertera
• SN 7400 (x3) – 4 NAND vrata sa dva ulaza
• SN 5410 – 3 NAND vrata sa tri ulaza
• 93L10 – BCD dekadski brojač
• 93L16 – 4-bitni binarni brojač
• SN 7470 – 1 JK flip-flop
• SN 7474 – 2 D flip-flopa
• CD 4012 – 2 NAND vrata sa četiri ulaza

Na ovoj pločici, kao i na onoj prethodno opisanoj, vjerojatno je također dio programabilnog djelitelja PLL-a. Programabilni djelitelji PLL-a mogu imati dva brojača, N-counter i A-counter (Swallow counter) koji rade u tandemu kako bi se iz preskalera dobila odgovarajuća frekvencija za usporedbu u detektoru faze.

S obzirom na elemente ovo je vjerojatno pločica oscilatora, referentnog djelitelja, detektora faze te niskopropusnog PLL filtra za VCO:

• L123 – precizni regulator napona (2-37 V)
• SN 7400 – 4 NAND vrata sa dva ulaza
• SFF24024AEV – 7-stupanjski binarni brojač
• MC4044 – detektor faze za PLL
• D1-4011A-9 – 4 NAND vrata sa dva ulaza
• kristal 3200 kHz

Modul VCO-a ima pet pločica. Na jednoj je sam VCO, na dvije pločice su bufer pojačala, na jednoj je preskaler i na još jednoj pločici su elementi stabiliziranog napajanja 10 V.

Pločica stabiliziranog napajanja VCO-a.

Pločica VCO-a sa integriranim krugom MC1648 (VCO do 225MHz).

Pločica preskalera sa integriranim krugom 95H90 (1:10/11 preskaler frekvencija do 250 MHz).

Osim preskalera na pločici su još dva logička čipa 9502 (2 x OR/NOR vrata) i 9528 (2X D flip flop). Na sam preskaler pak je montirano hladilo za čije skidanje je potrebno rastaviti cijelu pločicu. Ipak, morali smo ovo učiniti kako bi se uvjerili da se ovdje nalazi preskaler. Naime, svi brojači koje smo detektirali na prethodnim pločicama rade samo do frekvencija 13 MHz (93L10, 93L16), odnosno 79 MHz (4024). Negdje je dakle morao postojati preskaler za VHF frekvencije koji izlaznu frekvenciju sa VCO-a dijeli dovoljno puta da ju mogu dalje obrađivati spomenuti brojači.

Pločice sa bufer pojačalima (pojačalima za odvajanje) ulaznih i izlaznih signala u/iz VCO-a.

Matična ploča za povezivanje pet modula PLL-a.

Pogled na sklopke za odabir frekvencije, odnosno kodiranje PLL-a.

Na osnovu svega viđenog na kraju možemo nacrtati blok shemu primopredajnika IRET VRC 517-A.

Zabavili smo se proučavati ove naše primopredajnike bez ikakve sheme, dokumentacije, podataka, pa čak i bez ikakvog mjerenja na sklopovima. Naravno, bilo bi lijepo kad bi s vremenom ipak nabavili neku dokumentaciju tako da dopunimo ili moguće ispravimo ovu našu blok shemu.

U početku svaki novi uređaj koji otvorimo izgleda komplicirano, sa prenatrpanim pločicama raznih komponenti i obično previše kompaktno i oklopljeno za ugodno rastavljanje. No što se više upoznajemo s nekim novim uređajem to on postaje sve običniji. Prilikom demontaže sve se čini teško rastavljivo i često nepotrebno skinemo neke vijke i dijelove šasije, a onda shvatimo kako su inženjeri zapravo vrlo praktično riješili dostup do pojedinih sklopova, no to se naravno ne može odmah uočiti bez montažne sheme. Isto tako što se tiče elektronike, u početku se sve čini previše komplicirano od stotine i stotine elektroničkih komponenti, no čim detektiramo i identificiramo očekivane ključne komponente vrlo brzo postaje jasno gdje je što smješteno.

Razlike između pojedinih uređaja iste vrste su najčešće u detaljima tehničke izvedbe i količini dodatnih (pomoćnih) sklopova i kontrola koje su ugrađene uz osnovne sklopove. No ipak, ukoliko imamo neki specifični kvar ili je potrebno podešavanje VF krugova i slično, onda originalna elektronička shema i servisna dokumentacija itekako pomažu i često je bez nje vrlo teško ili čak nemoguće popraviti neke kvarove. Svaki primopredajnik, iako principijelno isti, sastoji se od različitih tipova tranzistora, integriranih krugova, filtara i ostalih komponenti te zahtijeva i različite pasivne elemente te strujno naponske izvore za definiranje i stabilizaciju njihovih pogonskih uvjeta. Često može biti problem iščitati oznaku tipa ili vrijednosti na pojedinoj komponenti, a tu je onda elektronička shema od velike koristi. Kod ovako starih uređaja, čak i kad identificiramo komponentu u kvaru, često je problem nabaviti novu jer se odavno ne proizvode. Onda moramo pokušati sa nekom sličnom modernom komponentom, pa nam originalna shema i ovdje može puno pomoći pogotovo ako su ispisani naponi na elektrodama pojedinih aktivnih komponenti.

Općenito gledano originalna elektronička shema uvijek uvelike pomaže za razumijevanje, popravak i servisiranje svakog elektroničkog uređaja, no to svejedno ne znači da se ne možemo sasvim lijepo zabavljati sa dobrom starom elektronikom i bez ikakve dokumentacije 🙂