Danas je nabavljen FM/AM prijemnik SK 1001 sa potpisom mađarskog poduzeća Gelka s kraja 1970-tih godina.
Gelka (Gépipari Elektromos Karbantartó Vállalat) je bilo mađarsko centralizirano poduzeće za obavljanje jamstvenih servisa potrošačkih elektroničkih i električnih uređaja na državnoj razini. Gelka je osnovana 1960. godine umjesto dotadašnjeg Ravela (Rádió Vételtechnikai Vállalat) i drugih zasebnih tvorničkih servisnih centara. Tijekom 1960-tih i 1970.tih godina Gelka je sa svojih 350 ispostava obavljala 80% svih servisa potrošačkih uređaja u Mađarskoj. Početkom 1980-tih godina započinje raspad Gelke, ista je rascjepkana u 80 manjih poduzeća od kojih većina nije više poslovala unutar Gelke. Do kraja 1980-tih godina broj podružnica pada na 50, a profit se u većoj mjeri ostvarivao prodajom dijelova nego uslugama servisa. Promjenom državnog režima početkom 1990-tih godina bilo je neuspješnih pokušaja privatizacije Gelke, dug je uskoro premašio imovinu tvrtke, te je tijekom 1993. godine Gelka likvidirana. Neke tvrtke formirane od Gelke zadržale su pravo na korištenje tog imena za svoje djelatnosti.
Na naljepnici sa zadnje strane nalazi se natpis “LICENC TEC-WIESBADEN/BRD”. Istočnonjemačku tvrtku TEC (Technische Warenfabrikation und Vertriebs GmbH ili Technische Warenservice GmbH) osnovao je Dieter Beer 1960. godine i bila je namijenjena za uvoz i prodaju potrošačke elektronike iz Japana (NEC, AIWA, itd.). Kasnije je tvrtka TEC počela razvijati vlastite uređaje ili je radila kopije japanskih uređaja sa izmijenjenim vanjskim dizajnom koje je distribuirala na evropskom tržištu pod robnom markom TEC sve dok nije prodana 1983. godine.
Moguće da je mađarska Gelka imala licencu za proizvodnju prijemnika SK 1001 dobivenu od njemačke tvrtke TEC, no porijeklo samog uređaja je vjerojatno kinesko (Hong Kong) ili japansko i sve elektroničke komponente ugrađene u prijemnik koje smo uspjeli identificirati su japanskog porijekla. Stoga isti prijemnik nalazimo sa otisnutim raznim nazivima uvoznika. Kineski i japanski (mali i srednji) proizvođači jeftine potrošačke elektronike nisu se previše brinuli oko isticanja svojih proizvođača i robnih marki, važan je bio izvoz i uvoznik njihove robe je mogao po želji stavljati svoje trgovačke marke i slične oznake. Tako gotovo istu shemu i vanjski dizajn kućišta dijeli još na desetke prijemnika koji su se pod različitim trgovačkim markama prodavali u razdoblju od druge polovice 1970-tih do prve polovice 1980-tih godina (Avon, Emerson ADE 2004, Maxell, Eco, Caltronic, Empress, Sano, VDM, Panavox, Jupiter, Gitem, Sakura, Crackerina, Johnnie Walker, Oskar, Neywa-2, Tempest M-688, Advance AD200, Caprice, Stewart, Candle, Browni, Sergeant, Nippon). Od renomiranih proizvođača naš prijemnik je vanjskim izgledom gotovo identičan modelima RP 5040A i RP5050 japanske tvrtke Sanyo. Mala razlika je u električnoj shemi, Sanyo modeli imaju četiri umjesto pet tranzistora u NF pojačalu pa je i raspored elemenata na tiskanoj pločici različit.
Zanimljivo je da u unutrašnjosti prijemnika nalazimo i naljepnicu bivšeg jugoslavenskog standarda JUS i obavezne oznake za sve električne uređaje RSO što znači da uređaj ne emitira radio smetnje. Ovo ukazuje da je naš uređaj odnekud uvezen i kupljen na području exYU.
Za FM/AM radio SK 1001 Gelka nismo uspjeli pronaći apsolutno nikakve podatke. Pregledom tiskane pločice izbrojili smo ukupno 9 tranzistora. Iste su različito označeni i teško ih je identificirati. Na osnovu tipova tranzistora i broja VF lončića zaključili smo da 4 tranzistora radi u VF sklopovima FM/AM prijemnika, a 5 tranzistora je u sklopu NF audio pojačala.
Shematski smo prikazali ono što možemo iščitati iz tiskane pločice. Generalno gledano radi se o superheterodinskom prijemniku sa jednim stupnjem ulaznog antenskog RF pojačanja te dva stupnja MF pojačanja kod FM dijela i jednim stupnjem MF pojačanja kod AM prijema. AM i FM tuneri su samooscilirajući mješači sa jednim tranzistorom koji onda radi i kao lokalni oscilator i kao mješač. Takve samooscilirajuće mješače smo već susretali i opisivali kod mnogih drugih sličnih prijemnika. FM i AM dijelovi prijemnika dakle sadrže minimum MF krugova, nigdje nismo uočili keramičke filtre ili kakvu drugu napredniju tehnologiju, pa možemo reći da je ovdje bio veći naglasak na dobivanju što većeg audio pojačanja na štetu osjetljivosti i selektivnosti samog prijema radio postaja. U NF pojačalu nalazimo izlazni komplementarni par tranzistora 2SB561/2SD467 a preostala tri su vjerojatno u pretpojačalima i pogonskom stupnju. Komplementarni tranzistori su za očekivati kod ovakvog pojačala jer isto ne sadrži transformatore.
Tranzistor 2SC1417 (Hitachi) je inače NPN silicijski tranzistor predviđen za VF pojačala (300 MHz) i ugrađivao se u sve VF stupnjeve AM/FM prijemnika (RF pojačala, oscilatori, MF pojačala). U našem prijemniku se također koristi za sve VF stupnjeve osim za AM mješač/FM MF pojačalo gdje je ugrađen 2SC710 (Mitsubishi). Ovo je tranzistor iste namjene, visokofrekvencijsko pojačalo (200 MHz). Oba spomenuta tranzistora nalazimo u prijemnicima iz razdoblja od sredine 1960-tih do kraja 1990-tih godina.
Za FM/AM radio SK 1001 Gelka teško je odrediti godinu proizvodnje, originalno porijeklo pa čak i izvesti principijelnu shemu. Svakako je riječ o jednom od stotine i tisuće modela sličnih prijemnika koji su se proizvodili tijekom 1970/80-tih godina, no već smo naučili da takvi prijemnici koliko god bili međusobno slični ipak često znaju iznenaditi nekom specifičnosti u svojoj elektroničkoj shemi. Ukoliko nemamo originalnu tvorničku shemu, možemo si pomoći identifikacijom tranzistora, dioda i ugrađenih VF lončića kako bi izveli osnovnu blok shemu, no praćenje tiskanih vodova da bi nacrtali potpunu elektroničku shemu je svakako mukotrpan i zahtjevan posao koji onda eventualno ima smisao samo za dio sklopovlja ukoliko npr. muku mučimo s otkrivanjem kakvog elektroničkog kvara. Što prijemnik sadrži više tranzistora to je moguće više kombinacija njihovog rasporeda, no istini za volju, da baš za svaki uređaj imamo originalnu shemu i tehničku dokumentaciju onda ni elektronika ne bi bila toliko zabavna, barem ne u svojem istraživačko eksperimentalnom smislu 🙂