Danas je nabavljen baterijski FM/MW/LW prijemnik ICF-400 proizvod japanske tvrtke Sony iz 1983. godine.
Oznake na prednjoj strani prijemnika su izbrisane: iznad zvučnika stajao je natpis SONY, a ispod zvučnika FM/MW/LW 3 BAND RECEIVER ICF-400. Pored crvene indikacijske LED stoji oznaka TUNING, a sklopka označena kao BAND SELECT ima tri položaja: FM–MW–LW.
Tvrtka Sony vuče korijene s kraja 1945. godine kao privatna radionica za popravak radio uređaja. Godinu dana kasnije iz ove radionice formira se tvrtka naziva Tokyo Tsushin Kogyo K.K. (Tokijska tvrtka za telekomunikacijski inženjering) koja kao svoj prvi proizvod izrađuje snimač na vrpcu pod nazivom Type-G. Tijekom 1955. godine tvrtka izrađuje prvi japanski tranzistorski radio prijemnik namijenjen komercijalnom tržištu Sony TR-55, a 1959. i prvi na svijetu tranzistorski televizor TV8-301 čime je postala prva tvrtka u svijetu koja je tranzistore počela koristiti za komercijalne uređaje široke potrošnje. Tijekom 1958. godine ime tvrtke Tokyo Tsushin Kogyo promijenjeno u Sony. Ubrzo slijede novi modeli tranzistorskih audio i video uređaja, a tvrtka Sony proizvodnju u velikoj mjeri usmjerava na izvoz, posebice u SAD.
Uz tvrtku Sony vežu se video formati U-matic, Betamax, Betacam, Handycam, Video8 i Hi-band Hi8. Što se tiče televizora i monitora to su Sony Trinitron (CRT), Triluminos Display (LED), Crystal LED Display i BRAVIA (OLED televizori). Glede audia tu je prvi prijenosni kasetni glazbeni player na svijetu Walkman (kasnije je za CD-ove predstavljen Discman), zatim formati MiniDisc i Hi-MD te tehnologija kompresije zvuka pod markom ATRAC. Sony je nadalje unaprijedio Dolby Digital 5.1 format surround zvuka 7.1 sistemom naziva SDDS (Sony Dynamic Digital Sound), te u suradnji sa Philipsom razvio format digitalnog sučelja S/PDIF i audi sustav visoke vjernosti SACD. Sa Philipsom je također predstavljan prvi Compact Disc (CD), a u suradnji sa tom i drugim tvrtkama Sony je razvijao mnoge druge medije za pohranu podataka kao što su Floppy Disc, Blu-ray Disc, MultiMedia Compact Disc (MMCD) Memory Stick i DVD. Kad govorimo o fotoaparatima i kamerama poznate su tehnologije Cyber-shot, Alpha, CineAlta, Sony Mavice i NEX. U svijet računala Sony je ušao u 1980-tim godinama sa MSX kućnim računalima i NEWS radnim stanicama. U 1990-tim godinama Sony je predstavio svoja računala VAIO (Video Audio Integrated Operation), a 2011. lansirala svoju Sony Tablet liniju Android tableta te kasnije pametne telefone pod nazivom Xperia. Glede mobitela, 2001. godine Sony je ušao u zajedničko ulaganje sa švedskom telekomunikacijskom tvrtkom Ericsson formirajući Sony Ericsson Mobile Communications. Što se tiče robotike poznati su Sony roboti u obliku psa AIBO, zatim robot za sviranje glazbe Rolly te humanoidni robot QRIO. Prije nekoliko godina Sony se uključio i u razvoj dronova (Airpeak). Iz svijeta zabave nezaobilazno je spomenuti PlayStation serije igraćih konzola.
Danas je Sony Corporation japanski konglomerat multinacionalnih korporacija i jedan od najvećih medijskih konglomerata na svijetu. Bavi se proizvodnjom raznih vidova elektronike, informacijskih, komunikacijskih i video tehnologija za komercijalno ili profesionalno tržište. Također je vodeća tvrtka u industriji zabave (igraće konzole, filmovi i glazba) te pruža usluge iz financijskog poslovanja.
Radio prijemnik Sony ICF-400 omogućuje prijem radiodifuznog programa na tri valna područja:
- FM: 88 – 108 MHz
- MW: 530-1600 kHz
- LW: 150 – 250 kHz
Osim standardnih kontrola za biranje valnih područja, frekvencije i podešavanje jačine zvuka, prijemnik je opremljen priključkom za slušalice i LED indikacijom podešenosti prijemnika na najbolji signal. Gledano izvana Sony ICF-400 nije ni po čemu poseban prijemnik u usporedbi s drugim sličnim uređajima s početka 1980-tih godina. Dizajn kućišta je relativno jednostavan, opremljen je samo osnovnim kontrolama i indikacijama, a i po vanjskim gabaritima spada u prosječne prijemnike te vrste. Ističe se tek dodatak dugovalnog radiodifuznog područja 150 – 250 kHz.
S obzirom da plastični nosač mehanizma za biranje postaja prekriva većinu komponenti na pločici, odlučili smo ga rastaviti. Kod rastavljanja ovih mehanizama treba biti vrlo oprezan jer ih je često teško ponovno ispravno sastaviti.
Kad pogledamo unutrašnju konstrukciju prijemnika Sony ICF-400 vidimo kako je ovdje zapravo riječ o vrlo naprednom i kvalitetnom prijemniku ako ga uspoređujemo s ostalom ponudom ovakvih malih džepnih baterijskih prijemnika na početku 1980-tih godina.
Integrirani krug µPC 1018C (AM tuner, AM/FM MF pojačala) smješten je ispod limenog oklopa desno od crvenog transformatora AM oscilatora.
FM tuner se bazira na tri tranzistora (RF pojačalo, lokalni oscilator i mješač) dok se veliki broj drugih prijemnika te vrste bazira na dva ili svega jednom tranzistoru. Također, ugrađen je antenski pojasni keramički filtar (88-108 MHz) što ćemo vidjeti kod rijetko kojeg prijemnika. Kompaktni blok promjenjivih kondenzatora AM/FM tunera sadrži četiri sekcije ploča sa četiri trimer kondenzatora za fino ugađanje. Ovo je postao standard od početka 1980-tih godina i ovakvi kombinirani kondenzatori uvelike pojednostavljuju sklopku za prebacivanje frekvencijskih područja i montažnu shemu prijemnika općenito. Također je reducirana mogućnost pojave smetnji, šumova te nestabilnosti rada tunera zbog potrebe preklapanja kritičnih elemenata titrajnih krugova. Kod starijih AM/FM tranzistorskih prijemnika promjenjivi kondenzatori bi imali samo dvije sekcije, koje je kod promjene opsega trebalo prebacivati jer su bile zajedničke za AM i FM. Također, trimer kondenzatori za fino ugađanje tunera bili bi u obliku zasebnih komponenti.
U FM MF dijelu se koriste dva keramička MF filtra dok ćemo kod većine drugih sličnih prijemnika naći samo MF transformatore ili eventualno kombinaciju istih sa jednim keramičkim filtrom. MF pojačala su integrirana unutar čipa µPC 1018C (NEC). Ovaj čip se pojavio krajem 1970-tih godina i sadrži kompletni AM tuner, te AM i FM MF pojačala. Već smo ga sreli ugrađenog u Mini RTV prijemnik Sanyo TPM 2170. AM MF lanac pojačala također sadrži keramički filter.
Audio pojačalo je tranzistorsko sa tri stupnja pojačanja, gdje se u zadnjem stupnju nalazi komplementarni par tranzistora (push-pull). Zahvaljujući komplementarnim tranzistorima (PNP/NPN) ovo protufazno (protutaktno ili push-pull) pojačalo ne treba transformatore ni za okretanje faze ni za ponovno spajanje dva pojačana protufazna dijela signala. Od 1980-tih godina, kad se tehnologija proizvodnje tranzistora već prilično razvila, sve više prijemnika ima ovakva pojačala sa komplementarnim (eventualno kvazi-komplementarnim) izlaznim parom tranzistora. Vidjeli smo u prethodnim objava, npr. Philips MW Pocket Radio 90 AL 071/00L iz kraja 1970-tih godina, kako su još i tada tranzistori istog tipa mogli imati međusobno vrlo različite električne karakteristike, od tranzitnih frekvencija do pojačanja. Stoga je u to vrijeme bilo vrlo zahtjevno proizvesti ili mjerenjem naći par komplementarnih tranzistora, dakle NPN i PNP tranzistor istih ili barem gotovo istih električnih karakteristika.
Bolji pogled na integrirani krug µPC 1018C (AM tuner, AM/FM MF pojačala) i FM MF keramičke filtre za 10,7 MHz (zeleni elementi kvadratičastog oblika).
Na slici lijevo vidi se zadnji AM MF transformator (crno) i elementi AM diodnog detektora te FM ratio-detektor (narančasti i plavi VF lončić), a na slici lijevo su elementi NF audio pojačala. Čitavo NF pojačalo sa komplementarnim tranzistorima zauzima na pločici površinu cca 3×3 cm, dok bi isto takvo pojačalo sa transformatorima zauzimalo dva do tri puta više mjesta.
Iako se radi o renomiranom proizvođaču, naš primjerak radio prijemnika Sony ICF-400 ni po čemu nas nije privukao na prvi pogled. No vrlo ugodno nas je iznenadio svojom električnom shemom i definitivno ga možemo svrstati u red najkvalitetnijih malih baterijskih prijemnika s početka 1980-tih godina.
Od zanimljivih dodataka moramo opet spomenuti tu famoznu LED indikaciju podešenosti prijemnika na najbolji signal ili indikaciju jačine prijemnog signala. Svakako bi ova funkcija imala većeg smisla da je umjesto LED ugrađen kakav mali instrument sa zakretnim svitkom (kao npr. kod prijemnika Grand Prix GP-803). Ovako su utrošene dvije diode (ispravljač), tranzistor (pojačalo) i još nekoliko otpornika i kondenzatora samo da bi LED zasvijetlila pri dobrom prijemu signala. Na kraju krajeva, onaj tko traži neku radio postaju ionako će po zvuku jasno čuti kada se dovoljno dobro podesio na točnu frekvenciju. Čini se da je ovaj dodatak ipak imao dobar marketinški odziv pa su ih proizvođači ugrađivali u svoje modele prijemnika. Kasnije su se raširili razni LED VU-metri, te razne LED i LCD indikacije i displeji koji također u najvećem broju slučaja za krajnjeg korisnika nisu puno poboljšavali ni upravljanje uređajem ni kontrolu parametara ni performanse uređaja, no atraktivno su ukrašavali prednje ploče i svakako ostavljali dojam moćnijeg i sofisticiranijeg uređaja nego je on to u stvari bio 🙂