Danas je nabavljen džepni srednjevalni prijemnik 90 AL 071/00L nizozemske tvrtke Philips iz 1977. godine.
Tvrtka Philips osnovana je 1891. godine te je do danas prerasla u jednu od vodećih svjetskih kompanija za proizvodnju elektronike. Poslovanje je započela proizvodnjom električnih žarulja, a 1916. godine Philips je proizveo i svoju prvu rendgensku cijev. Od 1927. godine Philips započinje proizvodnju radio aparata, a zatim i elektronskih cijevi. U 1930-tim godinama tvrtka već proizvodi medicinsku rendgensku opremu, predstavlja svoj prvi TV prijemnik te pionirski električni aparat za brijanje sa rotirajućim noževima (Philishave). 1963. godine Philips uvodi standard za snimanje zvuka na audio kazetu – Compact Audio Cassette, koji postaje globalni prihvaćen, a 1970-te godine obilježio je inovacijama poput štednih žarulja, optičkih telekomunikacijskih sustava, optičkog diska LaserVision i vrlo uspješnog Compact Disc (CD) sustava razvijenog u suradnji sa tvrtkom Sony. Sa istom tvrtkom je krajem 1990-tih godina razvijen i DVD sustav, a oba standarda doživjela su globalni uspjeh i najbrže rastući proizvod za kućnu elektroniku u povijesti. Philips danas proizvodi širok i raznolik spektar komercijalnih i profesionalnih elektroničkih uređaja i komponenti.
Prijemnik Philips 90 AL 071 baziran je na istoj shemi i na istoj tiskanoj pločici kao i prethodno opisan prijemnik Philips SX 1047 te je razlika između ova dva prijemnika samo u dizajnu kućišta. U utrci za tržištem malih džepnih prijemnika i komercijalnih prijemnika uopće tijekom 1960/70-tih godina ogromnu ulogu igrao je vanjski dizajn kućišta. Proizvođači su stalno osmišljavali nove kupcima privlačne izglede prijemnika, a isti model se često proizvodio u nekoliko boja. Tako i ovaj naš Philips 90 AL 071 možemo naći u barem četiri različite boje.
Prijemnik 90 AL 071 se bazira na svega 6 tranzistora i 2 diode što i nije neki veliki broj s obzirom na kraj 1970-tih godina. Naime, u 1960-tim godinama na prijemniku bi često bio naznačen broj ugrađenih tranzistora jer su tranzistori tada još bili rijetki i donekle egzotični elementi za prosječnog kupca. Kod cijevnih prijemnika, svi su navikli da je bolji onaj prijemnik koji sadrži više elektronskih cijevi pa su proizvođači paralelno tome kod tranzistorskih prijemnika rado naglašavali broj ugrađenih tranzistora po modelu “više tranzistora – bolji prijemnik”. No krajem 1970-tih godina tranzistori su već bili široko u upotrebi, komercijalni prijemnici su već sadržavali na desetke tranzistora često i u kombinaciji sa integriranim krugovima, tako da prijemnik sa (samo) 6 tranzistora nije više bilo nešto što bi trebalo marketinški naglašavati.
U ovom prijemniku našli smo manje oštećenu shemu pa možemo vidjeti koji tranzistori su mogli biti ugrađeni za pojedinu funkciju.
U krug samooscilirajućeg mješača ugrađen je tranzistor ED 1502 koji može biti C, D ili E razreda pojačanja. Razredi pojačanja (hFE) za ovaj tranzistor su slijedeći:
- B: 48-75
- C: 66-100
- D: 84-127
- E: 105-210
Podaci vrijede za CE napon 10 V i kolektorsku struju 7 mA, dok tranzistor može maksimalno podnijeti CE napon od 20 V i kolektorsku struju od 25 mA. Tranzitna frekvencija za ovaj tranzistor je relativno visoka, između 361 i 825 MHz te je primarno namijenjen za mješače i oscilatore. Već iz ovih podataka vidimo kolika je zapravo mogla biti razlika između dva tranzistora istog tipa tako da je tvornička klasifikacija nakon završnog testiranja i ispitivanja zapravo određivala gdje se tranzistor može najbolje primijeniti. Danas je tehnologija proizvodnje tranzistora daleko napredovala te su tolerancije između dva tranzistora istog tipa puno manje, no tržište je zasuto različitim (lošim) kopijama i jeftinim zamjenama pa tu opet lako dolazi do velikih odstupanja od originalnih karakteristika.
Dva stupnja MF pojačanja (452 kHz) izvedena su sa tranzistorima ED 1402 D, odnosno ED 1402 C. Ovi tranzistori su dizajnirani za niže frekvencije (tranzitna frekvencija 100 MHz) ali veća pojačanja i veće kolektorske struje od ED 1502. Tako su razredi pojačanja (hFE) za tranzistor ED 1402 slijedeći:
- B: 150-225
- C: 202-318
- D: 290-450
- E: 410-810
Podaci vrijede za CE napon 5 V i kolektorsku struju 2 mA, dok tranzistor može maksimalno podnijeti CE napon od 20 V i kolektorsku struju od 200 mA. Vidimo da ovi tranzistori imaju četiri puta veće pojačanje i podnose osam puta jače struje od ED 1502 te su kao takvi prikladni za MF i NF pojačala. Na shemi vidimo da za MF pojačalo 455 kHz mogu biti upotrijebljeni tranzistori razreda pojačanja C ili D, u našem slučaju u prvom MF pojačalu je ED 1402 D, a u drugom ED 1402 C.
Slijedi AM detektorska dioda CDG 00 te protutaktno transformatorsko NF audio pojačalo sa tri tranzistora. U pretpojačalu radi opet ED 1402 D, a u izlaznom push-pull stupnju su dva tranzistora ED 1802 L. Ovi tranzistori su dizajnirani opet za niže frekvencije (tranzitna frekvencija 80 MHz) ali veća pojačanja i veće kolektorske struje od ED 1402. Tako su razredi pojačanja (hFE) za tranzistor ED 1802 slijedeći:
- K: 106-150
- L: 132-189
- M: 170-223
- N: 213-300
- P: 333-476
Podaci vrijede za CE napon 1 V i kolektorsku struju 100 mA, dok tranzistor može maksimalno podnijeti CE napon od 25 V i kolektorsku struju od 500 mA. Vidimo da ovi tranzistori imaju otprilike isto pojačanje kao ED 1402 no podnose više nego dvostruko jaču kolektorsku struju te su kao takvi prikladni za izlazne stupnjeve NF pojačala do stotinjak mW i za druge općenite primjene. U push-pull stupnju kod prijemnika Philips SX 1047 ugrađeni su tranzistori ED 1802 K, dok su u ovaj Philips 90 AL 071 ugrađeni nešto bolji ED 1802 L, no to se vjerojatno gotovo i ne osjeti u maksimalnoj jačini zvuka. Na shemi vidimo da mogu biti ugrađeni ED 1802 tranzistori razreda K, L ili M, no i neki drugi tipovi ekvivalentni tipovi tranzistora poput NR 601E ili CS 9012.
Općenito gledano, radna frekvencija i pojačanje (snaga) tranzistora u obrnutom su razmjeru što se tiče troškova i složenosti postupka njegove proizvodnje. Što tranzistor mora raditi na višoj frekvenciji to je teže postići njegovo veliko pojačanje i snagu na toj frekvenciji. Stoga ćemo kod radio prijemnika u RF krugovima i tuneru uglavnom sretati tranzistore za visoke frekvencije, srednjeg pojačanja i male snage, a onda za MF i NF pojačala imamo tranzistore za sve niže granične frekvencije ali većeg pojačanja i veće snage. Izlazni tranzistori snage za visoke frekvencije, kakvi se koriste u izlaznim stupnjevima predajnika, najskuplji su za proizvodnju.
Prijemnik Philips 90 AL 071 ima nešto robusniji te detaljima i bojom bogatiji vanjski dizajn od Philipsa SX 1047 te je zbog toga moguće postigao i bolji tržišni uspjeh. Moguće je da se Philips 90 AL 071 počeo proizvoditi odmah nakon SX 1047 kako bi se iskoristile zalihe tiskanih pločica, a opet stvorio naoko novi proizvod privlačniji kupcima. Kako god bilo, da se baš moram odlučiti, i sam bi vjerojatno prije izabrao 90 AL 071 u nekoj od četiri boja nego relativno ravan i jednobojan SX 1047 bez obzira što je zapravo riječ o prijemnicima potpuno istih karakteristika 🙂
Prijemnici Philips SX 1047, Philips 90 AL 071 i Philips 90 RL 051. Iako potpuno različitog vanjskog dizajna, tiskane pločice sa elektroničkim komponentama u unutrašnjosti su potpuno identične.