Radio kasetofon SUPERSONIC 77

Danas je dobiven na popravak prijenosni stereo radio kasetofon (boombox) oznake SUPERSONIC 77, japanskog proizvođača Supersonic ltd. iz 1977. godine.

O japanskoj tvrtki Supersonic ltd. teško je izvući neke nedvojbene podatke jer je “supersonic” često korišten naziv raznih proizvođača i marki radio uređaja široke potrošnje u razdoblju od 1950-tih godina do danas. Uz oznaku japanskog proizvođača Supersonic ltd. vidimo i broj odobrenja njemačkog Središnjeg tehničkog ureda za telekomunikacije (FTZ – Fernmeldetechnische Zentralamt). Možemo zaključiti da je naš uređaj proizveden krajem 1970-tih godina u Japanu, a zatim uvezen u tadašnju SR Njemačku gdje je vjerojatno kupljen od strane nekog našeg gastarbajtera.

Za Radio kasetofon SUPERSONIC 77 nemamo nikakvih podataka, pa da vidimo što možemo zaključiti sa prednje ploče. Prema skali i sklopkama jasno se uočava kako je riječ o radio prijemniku sa četiri prijemna opsega:

• FM: ultrakratki val 88-108 MHz, FM stereo
• LW: dugi val 150-300 kHz, AM
• SW: kratki val 6-18 MHz, AM
• MW: srednji val 520-1600 kHz, AM

Osim gumba za odabir prijemne frekvencije (radio postaje) ugrađene su još dvije funkcije kontrole radio prijemnika na UKV FM području. To je sklopka za izbor između STEREO i MONO prijema, te sklopka za uključivanja automatske frekvencijske kontrole (AFC).

AFC je česta funkcija na FM prijemnicima iz 1970-tih godina kada lokalni FM UKV odašiljači uglavnom još nisu bili tehnološki visoko razvijeni. Ovo se najviše očitovalo u njihovoj frekvencijskoj nestabilnosti pa bi tijekom odašiljanja noseća frekvencija znala bježati nekoliko (desetaka) kHz, najčešće zbog promjene temperaturnih uvjeta rada odašiljača. Tako je primarna namjena AFC funkcije na prijemniku bila automatsko podešavanje na točnu frekvenciju prijemne radio postaje u slučaju ofseta iste, no ova funkcija također olakšava i precizno ručno ugađanje prijemnih frekvencija. Električki gledano to je obično povratna veza razlike napona iz FM demodulatora (faznog diskriminatora) na varikap diodu u krugu lokalnog oscilatora FM prijemnika.

Ista 3-položajna sklopka koja na FM prijemu ima funkciju uključenja ili isključenja AFC-a (ON/OFF/ON), na AM prijemnim opsezima ima OSC funkciju (./../…). Ovo je funkcija promjene frekvencije bias oscilatora kasetofona. Bias oscilator koristi se za predmagnetiziranje tonske glave i napajanje glave za brisanje prilikom snimanja i obično radi na frekvenciji 40 kHz i više. Problem nastaje kada se preko kasetofona želi snimati radio program sa AM radio područja. Tada viši harmonici uključenog kasetofonskog bias oscilatora mogu upasti u područje rada sklopova tunera AM prijemnika te izazivati neželjene modulacije istog što u konačnici rezultira snažnim smetnjama (pištanje) u demoduliranom i snimljenom audio signalu. Naš kasetofon je stoga opremljen sklopkom kojom se frekvencija bias oscilatora kasetofona može pomaknuti na tri različite frekvencije, odnosno odabrati ona koja neće stvarati smetnje na trenutno odabranoj prijemnoj radijskoj frekvenciji.

Kasetofon je također opremljen funkcijom prilagodbe uvjeta snimanja i reprodukcije na dva najčešća tipa kasetnih traka: NORMAL što se odnosi na standardne željezo-oksidne trake (Type-I ili Fe2O3) te CrO2 što se odnosi na nešto kvalitetnije tzv. “high-bias” krom-oksid trake (Type-II) kojima se postiže manji šum i linearniji frekvencijski odziv na višim audio frekvencijama.

Za snimanje Type-II traka potreban je 2,5 puta veći napon bias-oscilatora od Type-I traka i u praksi je to oko 35V za Type-I kasete i oko 90V za Type-II kasete. Također, svaki tip kasete ima definiranu nešto drugačiju amplitudno-frekvencijsku karakteristiku zapisa kako bi se maksimalno smanjili gubici u pojedinim frekvencijskim područjima i postigao što bolji odnos signal/šum. Stoga je za vjernu reprodukciju potrebno za svaki tip kasete uključiti nešto drugačiji audio filtar (ekvilajzer) kako bi se ta karakteristika linearizirala. Proizvođači su odredili da vremenska konstanta za Type-I kazete iznosi 120 μs, dok je za ostale tipove kaseta postavljena na nižu vrijednost od 70 μs. To znači da će u našem slučaju kod odabira Type-I kaseta bias-napon kod snimanja iznositi 35V, a kod reprodukcije će biti uključen ekvilajzer sa vremenskom konstantom od 120 μs. Isto tako, ako se odabere Type-II kaseta onda će bias-napon kod snimanja iznositi 90V, a kod reprodukcije će biti uključen ekvilajzer sa vremenskom konstantom od 70 μs. Naravno, ove vrijednosti se mogu i malo razlikovati ovisno o vrsti upotrijebljenih magnetskih glava, no za točne podatke morali bi svakako imati i originalnu servisnu dokumentaciju.

Kasetofon je nadalje opremljen ručnom ili automatskom kontrolom razine signala za snimanje (MANUAL/ALC) te sa dva kondenzatorska mikrofona (svaki za jedan stereo kanal) ukoliko želimo na kasetu snimati vanjske zvukove.

Ugrađena su dva višefunkcionalna analogna mjerača/indikatora. Oni mogu raditi kao stereo mjerači jačine audio signala (VU-metri) kod snimanja i reprodukcije, a osim toga na lijevom instrumentu se može očitati napon baterija (BATT) dok se na desnom instrumentu može očitati jačina prijemnog RF signala (TUNING).

Što se tiče izlaznog stereo audio pojačala, vidimo da je opremljeno standardnim VOLUME, TONE i BALANCE potenciometrima. No osim jednostavne kontrole boje tona koju čini potenciometar za izdizanje visokih ili niskih tonova (LOW-HIGH) tu je i sklopka LOUDNESS. Ova sklopka uključuje poseban tonski filtar koji je dizajniran tako da frekvencijsku karakteristiku pojačala pokuša prilagoditi frekvencijskoj karakteristici ljudskog uha. Znamo da ljudsko uho ne reagira na sve čujne frekvencije jednako, odnosno zvukove istih jačina na različitim frekvencijama ne čujemo jednako glasno (Fletcher Munsonova krivulja). Tako se pod nazivom LOUDNESS na Hi-Fi audio uređajima obično podrazumijeva filter koji uzdiže niže i više frekvencije audio opsega kako bi se glasnoća pojedinih frekvencija prilagodila osjetljivosti ljudskog uha na iste.

Sa zadnje strane nalaze se nekada standardne ulazne DIN priključnice za spajanje vanjskog mikrofona, gramofona ili magnetofona te izlazne priključnice za spajanje vanjskih stereo zvučnika. U antenskom dijelu mogu se spojiti vanjske antene za UKV FM i kratkovalno područje, a tu je i sklopka LOCAL/DX za promjenu ulazne osjetljivosti prijemnika (lokalne ili udaljene radio postaje) na kratkovalnom području. Napajanje uređaja može biti mrežno (110/220 V), baterijsko (“D” veličina, 6 x 1,5 V) ili nekim vanjskim izvorom istosmjernog napona od 9 V.

Kod našeg primjerka radio kasetofona SUPERSONIC 77 uočeno je nekoliko kvarova:

• sklopka za uključenje/isključenje radio prijemnika TAPE/RADIO, na poziciji TAPE ne isključuje uređaj, odnosno na toj poziciji se i dalje iz zvučnika čuje ton nekakvog krčanja i osciliranja iako je kasetofon isključen
• kasetofon ne radi i ne reagira na pritisak kontrolnih tipki
• sklopka za odabir radio opsega je blokirana u položaju FM

Očito je prvo potrebno otkloniti ove kvarove da vidimo da li još nešto ne radi kako treba. Pa započnimo sa rastavljanjem kućišta.

Elektronika je kao što se vidi smještena na dvije tiskane pločice: na jednoj pločici su komponente radio prijemnika, a na drugoj pločici su komponente stereo pretpojačala i pojačala, krugovi bias oscilatora kasetofona, pojačala za VU-metre i drugi sklopovi.

Uočava se puno prljavštine u cijeloj unutrašnjosti uređaja kao i tragovi korozije na metalnim dijelovima sklopki, potenciometara i mehanizma kasetofona. Neke kontrole se teško pokreću, a neke su skroz blokirane. Očito da je uređaj dugo vremena stajao zapušten i nezaštićen od taloženja prljavštine i kondenzacije vlage. Već sada je jasno da popravak ovog radio-kasetofona zahtijeva potpunu restauraciju svih pokretnih kontrola i mehanizama. Svaku sklopku i potenciometar potrebno je rastaviti, očistiti, te ponovno podmazati i sastaviti. Isto vrijedi i za kompletan mehanizam kasetofona, uključujući i zamjenu pogonskih gumica.

Prskanje sprejevima koji otapaju hrđu i masnoće (razni kontakt sprejevi, WD-40 i slično) neće imati potpun i trajan učinak. Otapalo ne može prodrijeti na sve kontakte u unutrašnjosti, a ako i u tome uspijemo, otopljena prljavština i stara stvrdnuta maziva i dalje će ostati u unutrašnjosti, električki degradirati kontaktne površine i vrlo brzo se ponovno skoriti na njima.

S praktične strane gledano, odlemljivanje, rastavljanje i čišćenje svake sklopke nije lak ni brz posao, a vrlo lako se može dogoditi mehanički lom ili puknuće nekog dijela sklopke nakon čega se ista više neće moći ponovno dovesti u funkciju. Isto vrijedi i za potenciometre. Višepolne složene sklopke za prebacivanje radio opsega i za prebacivanje načina rada NF pojačala (radio/kasetofon) posebno su komplicirane za rastavljanje i njih je bez prijeke potrebe najbolje ne dirati.

Radio prijemnik

Tiskana pločica radio prijemnika: strana s elementima lijevo i strana s tiskanim vezama desno. Dijagonalno po sredini smještena je višepolna sklopka za prebacivanje prijemnih opsega. Desno od sklopke su elementi AM i FM tunera, a lijevo od sklopke slijede MF pojačala, AM i FM demodulatori te stereo dekoder. Prijemnik svakako sadrži i krugove za AGC, AFC i pojačalo za S-metar no samo promatranjem pločice teško ćemo detektirati gdje su ti krugovi smješteni.

Radio prijemnik sadrži dva integrirana kruga:

• LA3350 – stereo demodulator
• LA1201 – AM i FM međufrekvencijska pojačala

Oba ova integrirana kruga nalazimo ugrađene u različite radio prijemnike uglavnom japanskih i evropskih proizvođača potrošačke elektronike iz razdoblja od 1970-tih do 1990-tih godina. Stereo demodulator LA3350 je PLL tipa, a to je u biti integrirani matrični stereodekoder kod kojeg se regeneriranje pomoćnog nosioca 38 kHz obavlja PLL postupkom. Za dekodiranje stereo signala u prijemniku (razdvajanje na lijevi i desni kanal) koristi se više postupaka (dekoder anvelope, matrični dekoder, dekoder sa sklopkom, PLL dekoder) koji se međusobno razlikuju po načinu dekodiranja (frekvencijski ili vremenski multipleks), no svi koriste pilot frekvenciju od 19 kHz (najčešće udvostručenu na originalnu potisnutu noseću frekvenciju od 38 kHz) kako bi razdvojili prijenosne pojaseve zbroja i razlike dva stereo kanala. Princip rada integriranog matričnog stereodekodera opisali smo u objavi Clarion Compo Car Stereo G-501. Integrirana MF pojačala unutar LA1201 sadrže samo tranzistore tako da im je potrebno dodati vanjske selektivne MF transformatore za AM i FM. MF su vrlo vjerojatno na standardnih 10,7 MHz (FM) i 455 kHz (AM). Nismo zamijetili nikakve dodatne keramičke ili kristalne MF filtre za postizanje bolje selektivnosti MF dijela, no oni su do 1970-tih godina zapravo rijetko ugrađivani u ovakvu klasu radio prijemnika.

Kako je uobičajeno za to razdoblje, AM i FM tuneri su tranzistorski, za FM demodulaciju se koristi neka od izvedbi faznog diskriminatora ili ratio-detektora, a za AM demodulaciju dioda sa filtarskim kondenzatorom.  Na pločici smo izbrojili desetak tranzistora od čega većina vjerojatno otpada na AM i FM tunere sa ulaznim RF pojačalima.

U našem slučaju sam prijemnik je ispravan, no skoreno staro mazivo sklopke za prebacivanje radio opsega potpuno je blokiralo njezin rad. Potrebno je odlemiti desetke vodova i tiskanih lemnih mjesta da bi se ova sklopka uopće izvadila sa pločice, a onda je upitno do koje razine ju je moguće sigurno dalje rastavljati da se pristupi čišćenju samih kliznih kontakata. Mehanički smo uspjeli odlijepiti i malo “razraditi” klizač ove sklopke, te ako se pokaže funkcionalnim nećemo ići u daljnje rastavljanje iste.

Audio stereo pojačalo

Tiskana pločica audio stereo pojačala: strana s elementima lijevo i strana s tiskanim vezama desno.

Na pločici možemo jasno uočiti dva identična pojačala, svako za jedan stereo kanal. Zapravo, svaki kanal se sastoji od tri funkcijska pojačala: pretpojačalo za reprodukciju sa tonske glave, pojačalo za snimanje preko tonske glave i zvučničko audio pojačalo.

Prema upotrijebljenim elementima možemo zaključiti da se zvučničko audio pojačalo sastoji od tri stupnja: pretpojačalo, driver pojačalo i izlazno pojačalo. Ovo je zapravo pojačalo u protufaznom “push-pull” spoju sa transformatorima što je vrlo karakteristično za dizajn pojačala snage na uređajima do kraja 1970-tih godina. Ovakva pojačala već smo u nekoliko navrata opisivali u našim objavama. Lijepo se uočavaju dva nešto veća izlazna transformatora pored kojih su na hladilima montirana dva izlazna tranzistora. Ovi transformatori dvije zasebno pojačane pozitivne i negativne komponente audio signala ponovno spajaju u jedan cjeloviti izmjenični audio signal. Manji pogonski (driver) transformatori imaju ulogu okretanja jedne faze signala kako bi se izbjegla potreba za upotrebom komplementarnih parova izlaznih tranzistora (NPN/PNP) koji su do 1970-tih godina još uvijek bili rijetki. Pretpojačalo osigurava potrebnu razinu signala dobivenog iz radio demodulatora/dekodera, odnosno kasetofonske tonske glave i ovdje je izvedeno potpuno tranzistorski.

Treći par transformatora pak sasvim sigurno pripada pojačalima za snimanje (dovođenje pojačanog audio signala na tonsku glavu tijekom snimanja). Naime, kod jednostavnijih kasetofonskih snimača obično se audio pojačalo koje pojačava zvuk za zvučnih kod reprodukcije, u obrnutom smjeru također koristi i kao pojačalo za snimanje. Kod našeg uređaja to nije moguće jer tijekom snimanja moraju biti aktivna oba pojačala, kako ono za magnetofonsku glavu tako i ono za paralelnu reprodukciju onog što se snima na zvučnike. Pojačala za snimanje obično sadržavaju 3-4 stupnja tranzistorskog pojačanja, a transformator je samo izlazni element za prilagodbu impedancije na tonsku glavu.

Osim opisana dva zasebna para pojačala (za snimanje i za zvučnike), na pločici se sasvim sigurno nalazi i par tranzistorskih pretpojačala za pojačanje signala iz tonske glave prilikom reprodukcije. Također, mali transformator u donjem desnom kutu (sličan MF transformatoru) je u krugu bias-oscilatora.

Dvije dugačke sklopke služe za preklapanje ulaza i izlaza odgovarajućih pojačala, bias-oscilatora te tonskih glava, ovisno o načinu rada uređaja: radio prijem, reprodukcija sa kasetofona, snimanje preko kasetofona, reprodukcija ili snimanje preko vanjskih uređaja. I ove sklopke su već bile slijepljene te ih je bilo potrebno mehanički razraditi.

Vlasnik ovog radio-kasetofona srećom ima realna očekivanja te će biti dovoljno ako dovedemo u funkciju samo rad FM radio prijemnika. Nakon što smo deblokirali sklopke za radio opsege i prebacivanja pojačala, krčanje kod ugašenog uređaja se malo smanjilo no i dalje imamo negdje neželjeni kontakt koji propušta napon na izlazno pojačalo kad bi ono trebalo biti ugašeno.

Najizgledniji problem bi mogao biti u krugu mikrosklopki koje uključuju potrebna napajanja kad se pritisne neka od pogonskih kontrola kasetofona (PLAY/FWD/REW). Na mehanizmu smo našli dvije takve mikrosklopke: jedna koja uključuje rad pogonskog elektromotora i jedna koja uključuje rad kasetofonskih pojačala. Iako je čitav mehanizam kasetofona prašnjav i djelomično korodirao ove dvije sklopke definitivno razdvajaju kontakte kad kazetofon nije uključen. Očito da problem nije u mikrosklopkama kasetofona.

Mikrosklopke na mehanizmu kasetofona: za uključenje pogonskog elektromotora (lijevo) i za ukljkučenje glavnog napajanja pojačala (desno).

Slijedeći krivac može biti sama sklopka TAPE/RADIO. Uobičajeno za većinu sličnih radio-kasetofona iz 1970-tih godina, tiskane pločice međusobno nisu povezane razdvojivim konektorima nego trajno zalemljenim žicama koje su minimalne potrebne dužine i uz to još međusobno uvezane u snopove. Vidimo da pločicu sa sklopkama jedva možemo donekle izokrenuti od šume žica kojima je povezana sa ostalim komponentama uređaja.

Dostup tiskanim vezama i kontaktima sklopke vrlo je ograničen velikim brojem različitih žica koje se sa pinova sklopke granaju na razne sklopove uređaja. Samo za električnu provjeru sklopki potrebno je prilično spretnosti, a za demontažu istih nužno je prvo odlemiti većinu žica sa donje strane pločice.

S obzirom da nemamo nikakvu elektroničku shemu potrebno je puno napora da se u ovakvoj montaži razazna koja žica vodi na koje sklopove. Nakon što smo odlemili neke žice da bi dobili kakav-takav pristup donjoj strani pločice sa tiskanim vezama, odmah se uočila neka nelogičnost u spojevima. Naime, sklopka TAPE/RADIO sastoji se od četiri 3-pinska izmjenična segmenta. Nama je najzanimljiviji gornji lijevi segment (606, 607, 602) koji uključuje glavno napajanje.

Međusobno prelemljeni kontakti 607 i 602 jasni su pokazatelj da je netko već pokušavao popraviti ovaj uređaj jednostavnim kratkim spajanjem neispravnog segmenta sklopke RADIO/TAPE. Ovo je rezultiralo time da se uređaj više nije mogao ugasiti preko te sklopke. Rješenje je osmišljeno stavljanjem mrežne sklopke na sam mrežni kabao.

U položaju RADIO kontakti 607 i 602 su spojeni i sklopovi radio prijemnika dobivaju napajanje. U položaju TAPE spojeni su kontakti 607 i 606, a pošto 606 nije spojen nigdje onda je napajanje isključeno. Međutim, paralelno kontaktima 607 i 602 spojena je mikrosklopka kasetofona, pa čim se aktivira neka pogonska tipka kasetofona uključiti će se i napajanje.

Ono što je vrlo čudno, to je što su kontakti 602 i 607 međusobno prelemljeni. Time je premoštena mikrosklopka kasetofona te će uređaj uvijek dobivati napajanje, kako u položaju RADIO tako i u položaju TAPE. Očito da je netko već pokušao popraviti ovaj uređaj, odnosno neispravni segment sklopke zadužen za preklapanje glavnog napajanja. Vide se i masni tragovi nekog kontakt spreja, pa kad to nije pomoglo kontakti sklopke napajanja su kratko spojeni. Time se radio mogao paliti i gasiti jedino izvlačenjem mrežnog kabla iz utičnice. Sada je jasno zašto smo uz radio-kasetofon dobili mrežni kabao sa ugrađenim prekidačem, pa se radio palio kao kakva stolna svjetiljka.

Ommetrom smo potvrdili da segment sklopke zadužen za preklapanje napajanja ne radi tako da ne preostaje drugo nego pokušaj popravka iste. Originalnu sklopku ovog tipa sasvim sigurno nigdje nećemo naći, a pokušaj ugradnje neke druge slične sklopke sa 4×3 kontakta mogao bi biti vrlo problematičan zbog vrlo malo slobodnog montažnog prostora i velikog broja tiskanih vodova te zasebnih žica koje su lemljene izravno na kontakte. Sklopka u načelu preklapa dvije audio linije (stereo signal) i dvije naponske linije što i nije tako komplicirano, no zbog tijesnog i jako ograničenog prostora bilo kakve improvizacije koje se razlikuju od originala zahtijevaju grube zahvate na postojećoj tiskanoj pločici i dijelu plastičnog kućišta.

Evo kako izgleda naša sklopka izlemljena sa tiskane pločice. Nakon što smo ju rastavili odmah se uočava i problem sa istom. Kontaktni klizač jednog od četiri segmenta je djelomično potrgan i takav klizač svakako ne može ostvariti potrebni kontakt. No osim toga, može se primijetiti i značajno trošenje većine kontakata na bočnim stranama, gdje ih poluga za preklapanje gura na jednu ili drugu stranu. U jednom trenutku, zbog istrošenosti tih bočnih strana klizni kontakti prilikom prebacivanja više neće biti pozicionirani točno na fiksne kontakte što će uzrokovati nove probleme.

Klizni kontakti pod povećalom i pod različitim kontrastom. Jasno se uočava nedostatak jednog kontaktnog para nožica na prvom klizaču zbog čega ovaj segment sklopke nije bio u funkciji. No ako usporedimo bočne strane sva četiri kontakta, onda se jasno primjećuje kako je samo treći klizni kontakt pune širine, dok su preostala tri vidljivo sužena, odnosno potrošena sa bočnih strana. Naravno da se zbog ovoga klizni kontakti unutar sklopke kod preklapanja više ne pozicioniraju točno na fiksne kontakte što može dovesti do novih problema u ispravnom radu sklopke. Ovo je redovno trošenje kontakata kod ovakvih sklopki i obično se najviše troši upravo sklopka za uključenje uređaja jer se ona i najviše koristi. Naravno, sve ovo najčešće prati i korozija kontakata te nataložena i skorena prljavština na njima. Nikakvi sprejevi neće riješiti ove probleme. Sklopku je potrebno zamijeniti ili obnoviti.

Za restauraciju naše sklopke “posudili” smo klizne kontakte sa jedne druge slične sklopke. Na slici se lijepo vidi razlika između novih i starih istrošenih kontakata sklopke.

Sklopka je sklopljena, podmazana, ispitana ommetrom, te ponovno zalemljena na tiskanu pločicu uređaja. Ista je sada u funkciji i sasvim sigurno će sa novim kliznim kontaktima osigurati još puno paljenja i gašenja ovog radio-kasetofona.

Naravno, sad ne bi bilo loše rastaviti i dvostruki potenciometar za glasnoću, koji se također najviše koristi i time najviše troši. No i njegova montaža je toliko tijesna da bi bilo potrebno provesti sate i sate u pažljivom rastavljanju i bilježenju svih odlemljenih žica, a onda kad ga napokon i izvadimo sa šasije uređaja pitanje je koliko je rastavljiv i možemo li uopće izvršiti kakvo čišćenje unutrašnjih kliznih kontaktnih elemenata.

Rad potenciometra za glasnoću nije toliko loš da bi nužno trebala zamjena istog pa se za sada nećemo upuštati u ovu avanturu. Radije smo očistili nataloženu prljavštinu i prašinu na mehanizmu kasetofona i uklonili hrđu sa metalnih dijelova kontrola (koliko je to bilo izvedivo), te smo očistili mikrosklopke i magnetske glave kao i zamijenili pogonske gumice. Time je i kasetofon doveden u uporabno stanje iako ga vlasnik vrlo vjerojatno neće više koristiti.

Ovaj radio-kasetofon star 45 godina i danas je elektronički potpuno ispravan. Općenito gledano, većina ovakvih starih audio uređaja zadrži elektroničku ispravnost dugi niz desetljeća čak i kad nisu bili najbolje paženi, skladišteni ni održavani. No, s druge strane pokretne (elektro)mehaničke komponente poput sklopki, potenciometara, pogonskih mehanizama i slično nisu toliko otporne na zub vremena, nebrigu i neodržavanje. Problem je što gotovo svaki radio/audio uređaj ima i svoj dizajn tih elemenata koji onda sudjeluju u ukupnom unutrašnjem i vanjskom dizajnu kompletnog uređaja te je najčešće jako teško pronaći adekvatnu modernu zamjensku komponentu istih gabarita, a još manje istog dizajna.

Bili bismo puno sretniji i brže gotovi da je u našem slučaju bilo potrebno zamijeniti neki tranzistor, kondenzator ili sličnu komponentu koja se bez obzira na odstupanje u gabaritima lako prilagodi unutrašnjoj ugradnji na pločicu i koja se u konačnici više ne vidi kad se uređaj ponovno sklopi. No sretni smo i ovako radi samog vlasnika ovog vintage radio-kasetofona koji sada opušteno uz radio program može i dodatno uživati u nostalgičnom prisjećanju na dane kad mu je ovaj isti radio svirao neke druge pjesme 🙂