Danas je nabavljen instrument za podešavanje, sinkronizaciju, odnosno ujednačavanje rada dvostrukih i višestrukih rasplinjača kod benzinskih (Otto) motora. Oznaka instrumenta je SVT 70 (Modell 70), a proizvod je njemačke tvrtke Hans Korinth iz 1970. godine. Tvrtka Hans Korinth je tijekom 1960-tih i 1970-tih godina prijavila nekoliko patenata mjerača vezanih uz podešavanje benzinskih motora.
SVT 70 je u principu vrlo jednostavna naprava koja se sastoji od dva manometra za mjerenje podtlaka i nema veze s elektronikom. Manometri baždareni na iste vrijednosti mjere jačinu tlaka koje stvaraju usisne grane rasplinjača (karburatora, fergazera) te se princip podešavanja (umjeravanja, sinkronizacije) rada dva rasplinjača svodi na izjednačavanje tih tlakova. U kompletu sa uređajem se inače nalaze i različite metalne kapice preko kojih se SVT 70 tlačno povezuje sa sistemom rasplinjača. Uređaj smo pokupili sa buvljaka jer nam se činio zanimljiv pa kad je već tu onda ga možemo i malo proučiti 🙂
Vidimo da su manometri izvedeni vrlo jednostavno. Unutar zračne komore nalazi se metalni listić (lopatica) povezana sa kazaljkom te na taj način lopatica razdvaja komoru na dva dijela. Kad je tlak na obje strane komore isti kazaljka miruje. Ukoliko se na jednoj strani komore stvara podtlak (izvlači zrak) onda na toj strani dobivamo niži tlak, a na drugoj strani atmosferski tlak predstavlja viši tlak koji onda tlači (gura) lopaticu s kazaljkom na područje nižeg tlaka sve dok se tlakovi ne izjednače.
Konstrukcija je vrlo slična kao kod sistema zračnog prigušivanja kazaljke električnog instrumenta sa zakretnim svitkom (vidi npr. objavu Strujna kliješta Arcos Tong Test). Tamo smo objasnili da spori protok zraka kroz uski zazor između komore i metalnog listića sprječava brze pokrete i njihanja spregnute kazaljke. No i tamo zapravo svaki pomak lopatice između komora stvara razliku tlaka u njima koja se onda teži izjednačiti tako da viši tlak zraka preko uskog zazora prelazi u područje nižeg tlaka zraka na drugoj strani komore.
Lijepo se uočavaju dvije zračne komore odijeljene metalnom lopaticom. Na rubu svake komore nalaze se otvori: jedan za povezivanje na rasplinjač u cilju stvaranja podtlaka i drugi za regulaciju uvođenja atmosferskog tlaka, odnosno za kalibraciju manometra (crveni vijci na prednjoj strani). Viši atmosferski tlak s jedne strane i stvoreni podtlak s druge strane se nastoje izjednačiti te viši tlak pri prelasku u niži sa sobom gura i lopaticu spregnutu sa kazaljkom.
Manometri na našem testeru SVT 70 su prilično osjetljivi i već minimalno povlačenje zraka preko cjevčica pokreće mehanizme sa kazaljkom. Nigdje nismo našli podatak na koje su točno tlakove baždareni ovi manometri no to sad nije ni toliko važno. Upoznali smo se s praktičnom izvedbom jednog svojevrsnog diferencijalnog sistema manometara čije su skale međusobno tako okrenute da se lako očita razlika ili utvrdi identičnost tlakova na dva mjerna sistema. Štoviše, upoznali smo i jedan jednostavan primjer tehnologije stare preko 50 godina, a to je bilo doba kada se isplatilo u privatnoj garaži držati različite alate i instrumente za popravak i podešavanje automobilskih motora, a ne kao danas, kad su garaže uglavnom zatrpane nepotrebnim i zastarjelim uređajima i aparatima koje je šteta baciti jer su još potpuno ispravni, a opet ničem ne služe jer su nakon godinu-dvije već postali (kao) zastarjeli 🙂
