Danas je nabavljen ručni primopredajnik za VHF (144 MHz) i UHF (430 MHz) opsege oznake C500, japanskog proizvođača Standard (Marantz) iz 1988. godine.
Tvrtka Standard Radio Corporation (SR) osnovana je 1953. godine u Tokiju, Japan. U početku je proizvodila male baterijske radio prijemnike, a kasnije i veće prijemnike te primopredajnike. Već 1966. godine tvrtka Standard ušla je u partnerski odnos sa tvrtkom Marantz (osnovana 1953. u New Yorku, SAD, kasnije preseljena u Japan) koja je proizvodila visokokvalitetne audio uređaje, da bi 1975. godine Standard Radio Corporation promijenio ime u Marantz Japan, Inc. U 1980-tim godinama Standard/Marantz je proizveo serije svojih vrlo popularnih STANDARD primopredajnika poput C500, C5200, C55 i C-528 te se razvoj sve boljih i kvalitetnijih primopredajnika nastavio i u 1990-tim godinama. Tijekom 1998. godine tvrtku Standard kupuje Yaesu, a Yaesu kasnije kupuje Motorola. Danas je robna marka Standard još uvijek zadržana u označavanju nekih tipova primopredajnika kao nasljeđe tvrtki Yaesu i Motorola (Vertex Standard).
Primopredajnik Standard C500 omogućuje FM (±5 kHz) komunikaciju na slijedećim frekvencijskim opsezima:
- VHF: 144 – 147,995 MHz (TX/RX)
- VHF: 130 – 169,995 MHz (RX)
- UHF: 438 – 449,995 MHz (TX/RX)
- UHF: 418 – 469,995 MHz (RX)
Prema tvorničkim specifikacijama prijemnik je osjetljivosti 0,15 µV (12 dB SINAD), a predajnik postiže izlaznu snagu od 3-5 W ovisno o upotrijebljenoj bateriji/napajanju (9-16V). Naš uređaj ima ugrađeno kućište za smještaj šest standardnih AA baterija od 1,5 V (ukupno 9 V), a najniži napon na kojem će još uvijek raditi funkcije primopredajnika je 5,5 V. Najveća potrošnja struje je oko 1,3 A kod odašiljanja na punoj izlaznoj snazi. Sve u svemu Standard C500 po performansama, mogućnostima i funkcijama može parirati bilo kojem modernom ručnom primopredajniku za 144/444 MHz s time da ima jednu posebnost: osim standardnog simpleksa i semidupleksa, omogućuje rad i full-dupleksom (radio-telefon) na način da je jedna frekvencija na VHF, a druga na UHF opsegu.
Najbolje je za početak pogledati blok shemu primopredajnika Standard C500. Kao primjer full-dupleksnog rada zelenom bojom smo istaknuli osnovne sklopove prijemnika na VHF opsegu i osnovne sklopove predajnika na UHF opsegu (može biti i obrnuto, prijemnik na UHF, a predajnik na VHF). Vidimo da je u tim slučajevima jedini zajednički element prijemnika i predajnika PLL kristal 6,4 MHz, a mikrokontroler procesuira svega tri zajedničke dodirne točke prijemnika i predajnika: upravljanje dvjema zasebnim PLL petljama za kontrolu TX/RX radne frekvencije i upravljanje prikazom S-metra za RX ili izlazne snage za TX. Mikrokontroler naravno povezuje i sve zajedničke vanjske funkcijske kontrole te displej sa krugovima prijemnika i predajnika (označeno žuto) te upravlja elektroničkim sklopkama za uključivanje pojedinih sklopova ovisno o trenutnom načinu rada. No, jasno se vidi da su prijemnik i predajnik dva posve odvojena kruga, svaki sa svojom PLL petljom, čime je uz antenski duplekser i odgovarajuću elektroničku kontrolu istovremenog rada prijemnika i predajnika omogućen full-dupleksni način rada.
PLL krugovi (VHF i UHF) za kontrolu frekvencije u načinu rada se ne razlikuju od PLL krugova koje smo već opisivali kod drugih PLL-om kontroliranih primopredajnika. Tako se naši PLL-ovi kao i svaki drugi sastoje od kristalom kontroliranih referentnih oscilatora (6,4 MHz), programabilnih referentnih djelitelja i VCO-a (odvojeni za RX/TX za VHF i UHF). Da ne ponavljamo priču, koga zanima kako radi PLL može pročitati npr. u objavi Ručni VHF FM primopredajnici CT-1600. Možemo samo istaknuti da kod primopredajnika Standard C500 njegovi VCO-i daju gotove radne TX/RX frekvencije, s tim da se RX VCO frekvencije za iznos MF od 55,05 MHz razlikuju od radnih frekvencija (kod VHF-a za +55,05 MHz, a kod UHF-a za -55,05 MHz). Preskaleri dijele izlazne frekvencije VCO-a (:64/65 za VHF i :128/129 za UHF) za povratnu usporedbu u PLL-u.
Prijemnik je dvostruki superheterodin sa MF na 55,05 MHz i 455 kHz. Ulazni signal se prvo dovodi na duplekser koji se sastoji od nisko-propusnog filtra za VHF i pojasnog filtra za UHF. Zadaća dupleksera je omogućavanje istovremenog rada prijemnika i predajnika preko jedne zajedničke antene što je temelj full-dupleksnog rada. Nakon dupleksera slijede stupnjevi prijemnika kao i kod svakog drugog dvostrukog heterodina. Kao neku specifičnost možemo primijetiti da je 1. MF od 55,05 MHz filtrirana dvostrukim uparenim kristalnim filtrom, a za drugo miješanje i demodulaciju se koristi specijalizirani integrirani krug TK 10420 koji uz to sadrži i izlaz za S-metar i NF squelch kontrolu. Ovom integriranom krugu je za miješanje dodan kristalni oscilator 54,595 MHz te keramički filtar za dobivenu 2. MF na 455 kHz. Izlazni NF signal dalje se vodi na de-emphasis filtar i muting krugove i u konačnici na audio pretpojačala i izlazno pojačalo. Sve ovo je uobičajeno i kod većine drugih sličnih izvedbi FM prijemnika kakve smo sretali u našim objavama.
Mikrofonski signal za modulaciju VCO-a predajnika standardno je pripremljen pojačalima sa pre-emphasis filtrom radi boljeg FM prijenosa audio-frekvencijskog opsega i limiterom kako devijacija ne bi prelazila maksimalnih ±5 kHz. VF pojačala zasebna su za UHF i VHF, a izlazni moduli su S-AV12 za VHF i S-AU14 za UHF (Toshiba).
Zbog zamašćenih i zaprljanih kontakata tipkovnice većina tipki nije radila. Na sreću, vodljivi filmovi na gumenim tipkama nisu oštećeni tako da je bilo dovoljno očistiti kontakte na pločici.
Opcionalno, u primopredajnik Standard C500 mogu se ugraditi moduli za DTMF (tonsko biranje) i CTCSS (tonski squelch). Zanimljivo je da nigdje na kućištu uređaja nije posebno istaknuta full-dupleks mogućnost rada koja je rijetko podržana kod sličnih FM dual-band radio primopredajnika. Malo je zbunjujuća i oznaka W-BANDER umjesto uobičajene Dual Bander ili slično. Slovo W se ovdje vjerojatno odnosi na “wide”, moguće na prošireni prijemni opseg frekvencija, no svakako ne na standardni W-Band koji zauzima milimetarsko valno područje 75 – 110 GHz.
Naš primjerak primopredajnika Standard C500 ostao je relativno dobro sačuvan. Problem koji smo odmah primijetili je nefunkcioniranje pojedinih tipki tastature. Na slikama se jasno mogu uočiti prljavi i masni pojedini kontakti tipki na tiskanoj pločici jer se moguće kroz otvore na kućištu za gumenu tipkovnicu provukla kakva prljava tekućina. Nakon temeljitog čišćenja kontakata tipkovnica je u potpunosti proradila. Veći problem bi bio da se istrošio ili uslijed prodora agresivnih tekućina isprao/otopio vodljivi kontaktni film nanesen na gumene tipke tipkovnice. Iako postoji puno trikova kako obnoviti taj kontaktni spoj (vodljive boje, tekuće srebro, mješavine grafita i ljepila i slično) najčešće se ne dobije kvalitetno i trajno rješenje kao kod originalnog tvorničkog postupka.
Primopredajnik Standard C500 montiran je na tri dvostrane tiskane pločice. Na prvoj je mikrokontroler, LCD i tipkovnica, na drugoj pločici su komponente prijemnika nakon prvog mješanja te mikrofonska pojačala i modulator predajnika, a na trećoj pločici je duplekser, PLL krugovi, VF krugovi predajnika i ulazni krugovi prijemnika uključujući prvi mješač. Naravno, uz ove osnovne krugove kroz sve tri pločice se protežu elektroničke sklopke pomoću kojih mikrokontroler upravlja radom pojedinih RX i TX sklopova ovisno o odabranom modu rada.
Ručni primopredajnik Standard C500 i više je nego uporaban radioamaterski uređaj i za današnja mjerila. U vrijeme kad se pojavio na tržištu krajem 1980-tih godina cijena mu je u Engleskoj bila 360 funti što bi bila vrijednost ekvivalentna današnjih preko 900 funti. To i ne čudi jer je riječ o primopredajniku u koji su već tada bile ugrađene sve moderne funkcije, mikrokontrolersko upravljanje, full-dupleksni način rada, nije se štedjelo na kvaliteti sklopova prijemnika i predajnika te je u konačnici izgrađen u tada najvišem dosegu tehnologije SMD minijaturizacije. Da radioamaterizam nije toliko pokleknuo pred modernim komercijalnim internet komunikacijskim tehnologijama primopredajnik Standard C500 bi sasvim sigurno i dalje bio u upotrebi, makar samo kao pomoćni mobilni uređaj nekog naprednijeg radioamatera 🙂