Danas je nabavljen jedan japanski ručni CB primopredajnik oznake Belson BS-850 iz prve polovice 1970-tih godina. Belson nije marka proizvođača već uvoznika različite potrošačke elektronike sa sjedištem u Belgiji i podružnicama u mnogim evropskim zemljama (Njemačka, Francuska, Engleska i dugdje). Na osnovu oznaka vidljivih na našem uređaju ne može se utvrditi gdje su isti točno proizvodili u Japanu. S obzirom da je sa zadnje strane uređaja naljepnica sa brojem odobrenja (vjerojatno francuskog) moguće da su ovi primopredajnici bili namijenjeni za opremanje državnih javnih službi.
Kao što se vidi sa fotografija Belson BS-850 je 2-kanalni kristalom kontrolirani CB primopredajnik izlazne snage 2 W. Opremljen je potenciometrima za glasnoću i squelch, te priključnicama za spajanje vanjskog mikrofona, slušalica i istosmjernog napajanja 12 V. Antena se spaja na standardni UHF SO-239 konektor. Sa strane se nalazi tipkalo za svojevrsni tonski poziv, a zapravo se ovime uključuje pozitivna povratna veza za NF pojačalo koje se time dovodi u samoosciliranje te generira audio ton frekvencije cca 1 kHz. Tu je naravno i standardni mali indikacijski instrument za provjeru stanja baterija (8 x 1,5 V).
U unutrašnjosti uređaja izbrojili smo ukupno 13 tranzistora i odmah se vidi da je riječ o još jednoj inačici od stotine sličnih CB primopredajnika kakvi su se masovno proizvodili u razdoblju od kraja 1960-tih do početka 1980-tih godina. Vrlo sličan primopredajnik već smo opisali u objavi CB AM Sommerkamp TS-1605G. Prema rasporedu tranzistora mogli bismo zaključiti da 4 rade u NF pojačalu, 4 u predajniku i 5 u superheterodinskom prijemniku koji je opremljen MF filtrom 455 kHz i squelch kontrolom.
Zatekli smo kristale za samo jedan kanal i to TX na 27,275 MHz i RX očekivano za 455 kHZ niže na 26,820 MHz. Primopredajnik dakle radi na 27. CB kanalu.
Testiranjem smo utvrdili da naš primopredajnik radi. Osjetljivost prijemnika je sasvim zadovoljavajućih -115 dB, no izlaznu snagu nismo uspjeli postići veću od 0,5 W. To i nije nešto neočekivano kod 45 godina starog uređaja. Problem može “mehanički” u dotrajalim lemnim spojevima ili u samoj višepolnoj TX/RX sklopki koja loše preklapa sklopove prijemnika i predajnika, a jednako tako kvar može biti i elektronički u dotrajalim kondenzatorima ili neispravnim tranzistorima.
Kako god bilo, traženje kvara na ovakvim uređajima je vrlo nespretno jer je sve isprepleteno kratkim poveznim vodovima i lako se dogodi da popravimo spoj na jednom mjestu, a istovremeno se napravi prekid na nekom drugom mjestu kojeg je teško odmah uočiti. Čak i samo mjerenje na komponentama zahtijeva stalno okretanje i manipulaciju pločicom čime se nehotice lako stvaraju nove greške. Najbolje je ovakve uređaje sačuvati u svom izvornom obliku jer popravkom i zamjenom dijelova ionako nećemo dobiti neki uporabni uređaj, a uništiti ćemo autentičnost i izvornost jednog primjerka dobre stare elektronike.
Pozdrav
Evo opet mene starog CB-aša 🙂 , uređaj je vjerovatno ispravan. Svi ti ručni primopredajnici sa izlaznim tranzistorima u TO-39 (mislim da se tak zove) kućištu imaju izlaznu snagu 0,3-0,5W
80-ih godina jedini snažniji VF tranzistor koji se mogao kupiti u trgovini je bio 2N3866 , isto metalno kućište i snaga mu je bila čak 0,7-0.8W na 145Mhz (bio je RIZ ili Ei) , a original (mislim RCA) je oko 0,5W. Jači tranazistor u tom kućištu je jedino bio MRF-237 , ali on ima EMITER na masi , na kućištu , za razliku od svih drugih koji na kućištu imaju KOLEKTOR.
To je vjerovatno zbog manjeg zračenja unutar uređaja, a i hlađenje je moguće djelotvornije izvesti (u nekim tvorničkim uređajima je zalemljen na lim kućišta uređaja zbog odvođenja topline. Ovo što piše da je snaga 2W možda se misli na INPUT (to bi bila potrošnja struje cca. 200mA) ili je to preteča današnjeg “marketinga” koji počiva samo na ISTINI :))
Za potenciometre koji “krče i šume” i preklopnike , koristim dosta djelotvorno WD-40 (KONTAKT sprej malo to poboljša, ali već nakon dan-dva je isto) i ako nije baš mehaničko oštećenje nakon “tretiranja” WD-om to traje godinama. Imao sam nedavno jetan TS-520 na popravku i pored ostalog , i zbog potenciometra za glasnoću i RF-gain , bio je gotovo neupotrebljiv. Našprica se dosta u potenciometar ili preklopnik i onda ide “razgibavanje” 10-20 puta , pa opet špricanje i to je to.
Inače, evo čime se zabavljam zadnjih par godina ( moram se pohvaliti da je sve ručni rad INVERTER, BMS, PUNJAČ … itd , a sve pločice rađene flomasterom 🙂 ) pa je radio-elektronika malo u zastoju
https://www.youtube.com/watch?v=_OtC-Yjp8t4
Apsolutno ste u pravu! Već sam se prije sreo s tim famoznim pojmom INPUT POWER, čak mislim da sam ga i opisao u nekoj svojoj objavi ali sam sad eto to totalno smetnuo s uma 🙂 Input power je zapravo snaga istosmjernog napajanja koja se troši na izlazni stupanj predajnika. Kod malih CB primopredajnika često se navodio taj “input power” jer je naravno snaga od 2W uvijek marketinški bolje zvučalo nego snaga od 0,5W. Ponegdje su se koristili podaci poput CARRIER POWER što bi bila RF izlazna snaga predajnika bez modulacije (samo noseća frekvencija) ili ERP (Effective Radiated Power) što je stvarna RF snaga izračena iz antene, no INPUT POWER uvijek zvuči bolje i to se najčešće isticalo na natpisima uređaja 🙂
Potenciometri su uvijek problem kod starih uređaja. Najgora je ona mast kojom je namazana osovina da se bolje okreće u kućištu jer s godinama pomiješa s prljavštinom, iscuri na grafitni film ili se stvrdne i pretvori u ljepilo. Ja potenciometre uvijek otvaram i čistim WD-om, a onda podmažem “mokrim” kontakt sprejem. Vrlo rijetko se desi da je istrošen grafitni sloj, najčešće je problem prljavština i staro degradirano mazivo. WD ponekad dovoljno dobro otopi skorene naslage prljavštine pa nekad funkcionira i ako se samo našprica unutar potenciometra. Ipak, prljavština ostane unutra i problem se može brzo vratiti. Najbolje je sve rastaviti (ukoliko je rastavljivo) očistiti, podmazati i natrag sklopiti. Mogu se pri tome i malo svinuti kontakti klizača tako da bolje pritišću kontaktni sloj jer s vremenom popuste i elastična svojstva klizača.
Baš ovih dana se na Viasat Exploreru vrti serija Električni klasici gdje lik oldtimer benzinske aute i motore pretvara u električne. Naravno, uvijek najveći problem predstavljaju baterije radi dimenzija, težine i cijene. Nerijetko je prerađeni auto zbog baterija teži od originala i nema više nikakvog slobodnog prtljažnog prostora (ako se želi postići autonomija od barem 200-300 km). Elektromotor uvijek vežu preko gertibe, kao i kod tebe, ne zato jer gertiba elektromotoru treba nego zato jer je jednostavnija montaža. S obzirom da elektromotor ima jači zakretni moment nekad je treba staviti i jače kočnice, a nekad i jaču getribu, naravno ako se želi iskoristiti to ubrzanje koje daje elektromotor. Ideja za prepraviti auto na električni pogon je uvijek privlačna, no to na žalost nije jeftin hobi. Svaka čast da se baviš time i samo naprijed 🙂
Koliko se sjećam , sve radiostanice (ili voki-toki) koje su imale 2-3W pa do 5W (ili u SSB varijanti 10-15W) u izlazu su imale tranzistore TO-220 kućište
(2SC1969, 2SC1306, 2SC20xx ili 10-15W … 2SC1307). Istina, imam negdje neku stanicu (mislim NASA sa kristlima koje miksa) koja ima neki tranzistor kao oni nekada AD161/162
, metalno kućište sa vijcima, ali to je neka stara stanica (još nema PLL iako izgleda standardno samo bez displeja)
Što se tiče radio-tehnike zanimljivi su i “oldtimer” bežični telefoni.
70-ih i 80-ih je bilo stvarno svega , od malih dometa 50 metara pa do 10-ak km . Vidim da to nemate zastupljeno, a
isto su primopredajnici slični ovom voki-tokiju , samo su bili na FM-u .
Frekvencije su bile obično 49Mhz jedna(TX slušalica), a 46 MHz(TX baza) , zatim kod većih dometa 70MHz (TX slušalica) i 49 MHz (TX-baza) , pa čak je bilo sa jednom frekvencijom na srednjem valu, a kao TX-antena od baze se koristio vod od 220V. 🙂
A elektro auto je jedna duga (i druga) priča
Prvo sam preradio Daewoo Tico i kada je sve bilo uglavnom gotovo , skužio sam je potpuno trul 🙂 dvije godine je stajao na travi , jer je to trajalo
Onda sam preko oglasnika u Splitu kupio Citroen Saxo (dovezli su mi ga povoljno ovi “šverceri” jer natrag prema Zg idu uglavnom prazni)
Htio sam da bude sa mora , tako da lim bude zdrav, ali opet greška 🙂 , Saxo je pocinčan i ni jedan nije trul (ako nije razbijan pa rađen)
tak da sam ga mogao jeftino i u Zg kupiti 🙂
Baterije su LiFePo4 22kom. i koštaju oko 50€ komad, auto sam platio 300€, atest u V. Gorici u CVH košta 2300kn,
Motor je “Končar” trofazni 112M , 6polni , premotan na 40-ak volti (na Njuškalu 500kn , a viklanje 1000kn )
Svu elektroniku sam radio sam i moja je konstrukcija, Frekventni pretvornik je sa FET-ovima (IRFP4468 – 18 komada, po 3 u paraleli), procesor je Atmega8 , a program je u assembleru (ja sam stara škola 🙂 ), čak sam i punjač sam radio od 550W ispravljača za PC
(kuhao sam trafo , da ga mogu rastaviti , jer u svakom drugom slučaju pukne feritna jezgra) .. itd … itd
Više je to bilo demonstracija “znanja” 🙂 , nego potreba … (takav ispravljač-punjač se može na Njuškalu sastaviti od LED ispravljača (par komada u seriju) za 500kn 🙂
I tako … što bi rekla strara Retkovečka … “dokoni um je vražje igralište” 😉
Imam oko stotinjak različitih tipova tih ručnih CB radio primopredajnika i još nekoliko desetaka mobilnih/stacionarnih. No kad ih proučiš 20-tak komada shvatiš da su elektronički svi ti primopredajnici jako slični, zapravo je najveća razlika u dizajnu vanjskog kućišta ili kako sami pišete koji tipovi tranzistora su upotrijebljeni u pojedinim stupnjevima, a posebno za izlazni VF stupanj gdje su se stalno dizjanirali sve jači RF tranzistori (zato često u svojim blok shemama napišem koji su tranzistori u izlaznim VF stupnjavima ukoliko je oznaka čitljiva). U ovoj prvoj fazi idem samo do neke osnovne blok sheme svakog uređaja, a onda kad prođem tako svu svoju kolekciju stare elektronike (kroz nekoliko godina, nadam se) onda ako bude volje i vremena napraviti ću mjerenja, testiranja i usporedbe. U svakom slučaju komentari poput vašeg inspiracija su mi da idem detaljnije proučavati te uređaje 🙂
Rastavio sam 50-tak bežičnih telefona, oni naravno imaju full-duplex primopredajnike, radili su na 2 banda (prvi modeli i kasniji jeftini modeli na 43–50 MHz, čuveni Panasonic modeli na 902–928 MHz), a noviji digitalni rade na 2,4 – 2,45 MHz i 5,8 GHz. Poslikao sam to u objavi Žični telefonski aparati:
https://www.crowave.com/blog/2021/04/06/zicni-telefonski-aparati/
Prvi bežični telefoni su imali klasično napravljene kristalne prijemnike i predajnike (43-50 MHz), mogli su se razlučiti pojedini stupnjevi sklopova (izgledali su slično kao CB), no vrlo brzo se to počelo raditi kao zatvoreni RF moduli sa specijaliziranim čipovima u neprepoznatljivoj SMD tehnologiji. Zadnji modeli se baziraju doslovno na dva čipa, jedan za primopredajnik i drugi za sve ostalo. Za takve telefone je danas gotovo nemoguće naći bilo kakve sheme, bilo ih je tisuće i tisuće modela, iako opet kao CB, svi različiti, a zapravo svi jako slični. Imam nekoliko i onih jačih bežičnih telefona većeg dometa za automobile ili za nošenje poput starih vojnih RUP-ovki, njih ću posebno rastaviti 🙂
Što se tiče elektroautomobila samo tako naprijed 🙂 Ja sam rekao da ako ću ikad opet mijenjati svoj auto, onda će to biti zamjena za električni! Samo da se više nešto pomakne s tim baterijama. Ja sam se dugo bavio RC modelima aviona, prvo su to bili s benzinskim motorima, sada su svi sa elektromotorima. Baterije su u 90% slučaja LiPo. Najjače od 44,4V/22Ah ili 22,8V/40Ah koštaju oko 700 eura. LiFe su po mnogočemu bolje baterije od LiPo, ali najveći je problem što su teže od LiPo pa su onda ipak LiPo popularnije za avione, helikoptere i slično.
Da , LiPo je za tu namjenu nenadmašan. Lagane, a struja koju mogu dati je enormna. Inače za auto-baterije je potreba u što većem broju ciklusa, pošto se skoro svakodnevno puni. Problem dometa nije u baterijama (ako je i bio, više nije) , problem je u potrošnji. To sve troši previše. Ako imamo baterije cca. 40kWh za domet oko 300km, nije nikakav problem staviti još jedan paket i povećati domet na upotrebljivu razinu , ALI problem postaje punjenje. Da bi se napunilo 80kWh , potrebno je na kućnom priključku puniti automobil cca. 20-ak sati i to snagom od 5kW !!!! Ako bi željeli napuniti 80% za 15 minuta (kao što se reklamiraju neki (i domaći) lažljivci) potrebno je imati priključak snage cca. 200kW !!!!
Jasno, na 220V to je 1000A 🙂 (kabel za 1000A je težak oko 70kg 7,5m za startanje aviona ) , znači morale bi punionice ići na visoki napon (par kV) , a onda opet u slučaju neke kiše, bilo bi uvijek par mrtvih oko punionice 🙂 🙂 🙂 (Inače Rimac se jedno vrijeme hvalio da će njegov bolid imati bat. 200kWh i puniti se za 20min) 🙂
Vratimo se mi našem hobiju
Uvijek kada kolegama pokažem Vaš blog (one prostorije sa kolekcijom) , vidim da svi ostanu bez teksta, a sada kad sam vidio ove telefone , sada sam se ja “zanjihao”
Moram priznati da sam se najviše bežičnim telefonima bavio u drugoj polovini 80-ih i to je meni (a bio sam klinac) bio “zlatni rudnik” ,
nitko ih nije u exYu servisirao osim mene 🙂
A 99% grešaka su bile udar groma (tada su vodovi bili zračni) ili baterije. Kasnije kada su se pojavili Free-shop trgovine , to je bio bum , ali je i cijena (i uređaja, a i servisa) pala.
Kada su počeli ovi na GHz , više to nisam radio, zadnje mi je bilo panasonic 9050 i 9080 (mislim da su se tak zvali) , a dosta ih je bilo vezanih i za one 099-mobitele.
Dobro , da više ne dosađujem … sada imam nekih problema , ali ako sve dobro prođe morali bi se vidjeti … brzo ćemo zdrobiti koji sat na ovaj naš “hi-tech” 🙂
Slažem se, bit će mi drago ako me posjetite, razgledate kolekciju, pa da na miru prođemo sve zajedničke teme 🙂 Možemo razmjeniti podatke na mom e-mailu:
elektronika@crowave.com