Danas je nabavljen kratkovalni AM/SSB/CW prijemnik oznake G. 209, talijanskog proizvođača Geloso iz 1958. godine.
Tvrtka Geloso osnovana je 1931. godine i zadržala se na tržištu do početka 1970-tih godina. Tijekom postojanja razvila se u proizvođača širokog spektra elektroničkih uređaja i aparata te elektroničkih komponenti. Tvrtka Geloso proizvodila je radio i TV prijemnike, magnetofone, diktafone, audio pojačala i druge audio komponente, radioamaterske radio uređaje, elektroničke mjerne instrumente, a također i veliki broj elektroničkih komponenti. Tvrtka je izdavala i besplatni tehnički bilten sa praktičkim savjetima, dokumentacijom i shemama za popravak i razvoj elektroničkih uređaja, a također je nudila i elektroničke KIT komplete za sastavljanje. Time je svojevremeno bila jedna od nezaobilaznih točki za ljubitelje elektronike i hobiste.
Prijemnik G. 209 omogućuje prijem AM, SSB (LSB, USB) i CW modulacija na šest kratkovalnih radioamaterskih frekvencijskih područja, uključujući i CB band:
- 3,5 – 4 MHz (80-metarski opseg)
- 7 – 7,3 MHz (40-metarski opseg)
- 14 – 14,4 MHz (20-metarski opseg)
- 21 – 21,5 MHz (15-metarski opseg)
- 26 – 28 MHz (11-metarski opseg)
- 28 – 30 MHz (10-metarski opseg)
Radi se o dvostrukom superheterodinu sa međufrekvencijama na 4600 kHz i 467 kHz koji se bazira na ukupno 12 elektronskih cijevi
- 6BA6 (pentoda) – ulazno RF pojačalo
- 12AU7 (dvostruka trioda) – lokalni oscilator (trioda) i stupanj za odvajanje – buffer (trioda)
- 6BE6 (heptoda) – mješač 4600 kHz
- 6BE6 (heptoda) – mješač 467 kHz
- 12AU7 (dvostruka trioda) – lokalni oscilator 5067 kHz (trioda) i lokalni oscilator 4133 kHz (trioda)
- 6BA6 (pentoda) – MF pojačalo 467 kHz
- 6BA6 (pentoda) – MF pojačalo 467 kHz
- 6T8 (trostruka dioda + trioda) – AM detektor (dioda), AGC detektor (dioda), BFO oscilator (trioda)
- 6BE6 (heptoda) – mješač za SSB (produkt detektor)
- 6AL5 (dvostruka dioda) – šumni filtar
- 12AX7 (dvostruka trioda) – kristalni kalibrator (trioda), NF pojačalo (trioda)
- 6AQ5 (tetroda) – izlazno NF pojačalo
Što se tiče ispravljačkih i stabilizatorskih elemenata napajanja, a ispravljanje anodnih napona koristi se selenski mosni ispravljač B300/C200 koji je u našem slučaju zamijenjen modernim poluvodičkim mosnim ispravljačem. Jednako tako selenska dioda za osiguranje negativnih bias napona 8418 zamijenjena je poluvodičkom diodom. Kritični krugovi prijemnika zahtijevaju stabilizaciju napona i struja za elektronske cijevi. Preko elektronke OA2 stabiliziraju se anodni naponi za cijevi u krugu lokalnog oscilatora tunera (12AT7) te BFO oscilatora (6T8) i mješača, odnosno produkt detektora za SSB (6BE6). Preko elektronke Amperite 6H6 stabilizira (ograničava) se struja za grijanje elektronki u krugu lokalnog oscilatora tunera (12AT7) te u krugovima detektora i BFO oscilatora (6T8).
Elektronku za stabilizaciju struje, odnosno “barretter” ili balast otpornik oznake 6H6 (Amperite) nikako ne treba pomiješati sa elektronkom 6H6 (RCA) koja je zapravo dvostruka dioda i koristi se u krugovima diodnih detektora, ispravljača malih snaga i slično. Elektronke za stabilizaciju struje po konstrukciji su najsličnije žarulji sa žarnom niti i ponašaju se kao PTC otpornici. Više o tome pisali smo u objavi PH METAR MA 5701. U našem slučaju napravljena je upravo ta pogreška te je prethodni vlasnik umjesto stabilizatorke 6H6 umetnuo dvostruku diodu iste oznake 6H6.
Elektronska cijev koju smo zatekli u našem prijemniku ima oznaku 6H6 (RCA) no to je dvostruka signalna dioda, a ne stabilizator struje Amperite 6H6 koji mora biti ugrađen na tom mjestu. Iako zbog ove zamjene neće doći do većeg električnog kvara dvostruka dioda 6H6 (RCA) nikako ne može zamijeniti ulogu stabilizatorske cijevi Amperite 6H6.
Od ostalih zahvata uočavamo da je izlazni audio transformator zamijenjen nekim neoriginalnim tipom što vjerojatno ne predstavlja električni problem, no zbog većih dimenzija loše je montiran na šasiju. Općenito gledano naš primjerak Gelosa G. 209 sasvim sigurno je bio prilično eksploatiran jer je osim spomenutih komponenti zamijenjena i većina elektronskih cijevi, pri čemu nisu vraćeni metalni oklopi istih. Na donjoj strani nedostaje pločica sa uputama za kalibraciju tunera, a na nekim gumbima su polomljene trokutaste kazaljke. Vidi se da su po skali markerom dodavane neke sitne oznake koje se više se mogu u potpunosti izbrisati jer je crni alkoholni flomaster duboko prodro u originalnu bijelu boju podloge skale. Originalne zvučničke priključnice na zadnjoj strani zamijene su modernim tipom utičnica, mrežni kabao je iz nekog razloga odrezan. Naravno, uslijed stalnih rastavljanja, nedostaje i nekoliko originalnih vijaka koji spajaju šasiju sa kućištem uređaja.
Sve ovo se može očekivati od radioamaterskog uređaja starog 60-tak godina koji se sasvim sigurno vrlo aktivno koristio barem pola životnog vijeka, nakon čega je skupljao prašinu po tko zna kakvim zabačenim prostorima. Šasija u unutrašnjosti uređaja bila je prekrivena debelim slojem ukorijenjene prašine te ovaj prijemnik nismo mogli fotografirati prije nego smo ga koliko toliko očistili i doveli u red. Kad god nabavljamo stare elektroničke uređaje preko oglasnika i interneta, bez obzira na optimistične opise prodavatelja i fotografija iz najboljeg kuta, uvijek možemo očekivati ovakve nedostatke, preinake i odstupanja od originalnosti koje ćemo uočiti tek nakon detaljnog pregleda i nakon što uređaj više nije moguće reklamirati vlasniku. Idealna je situacija kada kupujemo uživo uređaj kojeg vrlo dobro poznajemo i kod kojeg odmah znamo što treba gledati. No većinom nas privuku uređaji koje još nemamo u kolekciji, a onda se razočaravajući nedostaci polako sve više otkrivaju detaljnim pregledom.
Za naš prijemnik Geloso G. 209 na internetu se lako može naći servisni priručnik sa električnom shemom i opisom električnih krugova. No, kako to obično biva, sheme su skenirane u lošoj kvaliteti te se ne razaznaju detalji (posebno položaji višestrukih preklopnika), a opis i blok shema su toliko uopćeni da se iz svega zapravo ne otkriva nikakva posebnost samog uređaja. Ono što smo mi našli kao specifičnost koja se rijetko nalazi kod drugih sličnih prijemnika, to je da se za drugo miješanje (spuštanje MF od 4600 kHz na 467 kHz) koristi lokalni oscilator (LO) sa dvije frekvencije kontrolirane kristalom. Jedna frekvencija je 5067 kHz gdje se miješanjem uzima razlika između frekvencije LO i 1. MF (5067 – 4600 kHz) da bi se dobila 2. MF od 467 kHz, a druga frekvencija je 4133 kHz gdje se miješanjem uzima razlika između 1. MF i frekvencije LO (4600 – 4133 kHz) da bi se opet dobila 2. MF od 467 kHz. Nigdje u opisu nije spomenut ovaj dizajn, a prateći shemu te mjerenjem anodnih napona na 12AU7 došli smo do zaključka da LO na 5067 kHz radi kad je prijemnik u AM i USB modu, a LO na 4133 kHz radi kad je prijemnik u LSB modu. Ovaj dizajn vjerojatno je upotrijebljen iz razloga da bi se izbjegla interferencija harmoničkih frekvencija koje nastaju kao neželjeni produkti miješanja neizbježni kod nelinearnih sklopova (špurijus ili image frekvencije) sa frekvencijama RF oscilatora u ostalim krugovima prijemnika (BFO).
Ostatak prijemnika je klasičan, odnosno istovjetan velikom broju drugih dvostrukih superheterodina (AM/SSB) koje smo opisivali u našim objavama. S obzirom da datira s kraja 1950-tih godina Geloso G. 209 nema puno automatskih krugova ni indikacija te je većinu funkcija treba namjestiti ručno na najbolji prijem signala.
Prijemnik je opremljen sklopkom (i konektorom za opcionalnu vanjsku sklopku) kojom se ručno uključuju ili isključuju anodni naponi za sve elektronske cijevi (RECEIVE/STANDBY). Ovo je korisno ako se prijemnik koristi u kombinaciji sa predajnikom kako bi se tijekom odašiljanja isključili osjetljivi krugovi prijemnika. S obzirom da elektronke u STANDBY poziciji stalno dobivaju napon grijanja, čim se uključe anodni naponi (RECEIVE) iste su odmah spremne za rad.
Kvaliteta audio prijema može se poboljšati namještanjem šumnog filtra (NOISE LIMITER) kojim se blokiraju impulsne smetnje u zvuku i koji funkcionira na svim modulacijama. Zanimljiv je dodatak tonskog filtra (TONE-TREBLE), odnosno potenciometra kojim se po potrebi prigušuju više frekvencije audio signala kako bi se namjestio razumljiviji prijem. Ovaj potenciometar je kombiniran sa sklopkom za uključenje kristalnog kalibratora (CALIBRATOR-ON). Oscilator kalibratora radi na 3500 kHz čime se uz pomoć kontrole CALIBRATION RESET može kalibrirati kazaljka na početak frekvencijske skale prijemnika. Pri ovom podešavanju prijemnik mora biti podešen za prijem CW signala, dakle BFO oscilator (PITCH CONTROL) u središnjem položaju (točno na MF od 467 kHz), tako da kad se promjenjivim kondenzatorom CALIBRATION RESET pronađe područje bez zvuka (zero-beat) onda ono odgovara točnoj frekvenciji kalibratora od 3500 kHz.
Kao što se vidi na našoj blok shemi potenciometrom za podešavanje osjetljivosti prijemnika (RF GAIN) kod AM prijema se djeluje samo na ulazno RF pojačalo, dok se kod SSB/CW prijema osim na ulazno RF pojačalo djeluje i na oba MF pojačala prijemnika. U posljednjem slučaju, s obzirom da je S-metar vezan mosno na MF pojačala, isti će ispravno pokazivati jačinu prijemnog signala samo kad je potenciometar RF GAIN postavljen na maksimalno pojačanje. Potenciometar RF GAIN kombiniran je sa mrežnom sklopkom prijemnika (PWR. OFF).
Prijemnik Geloso G. 209 opremljen je kristalnim MF filtrom promjenjive širine propusnosti opsega u četiri koraka (SELECTIVITY). U poziciji “0” kristalni filtar je isključen te prijemnik ima najširi propusni opseg koji je određen samom MF pojačalima. U pozicijama “1-2-3-4” filtar se uključuje, a propusnost se prema većem broju sve više smanjuje. Stoga se pozicije 1 i 2 uglavnom koriste za prijem govora, pozicija 3 je za prijem SSB signala, a pozicija 4 je najpogodnija za CW. Sa kristalnim filtrom moguće je kombinirati i kontrolu PHASING kojom se potiskuje neželjeni interferirajući signal u blizini željenog.
Skala prijemnika Geloso G. 209. Prijašnji vlasnik je dodao nekoliko svojih markera na skale koje sada teško ukloniti no ukupno gledano skala je u dobrom stanju.
Desno od mrežnog transformatora uočava se sklopka za odabir vrste rada (AM, USB, LSB, CW) i ispod nje promjenjivi kondenzator za namještanje frekvencije BFO-a (PITCH CONTROL).
Nekoliko snimaka promjenjivog kondenzatora za odabir radne frekvencije (TUNING). Sastoji se od 3 x 2 sekcije vezane na zajedničkoj osovini.
Pogled unutar oklopa MF transformatora 467 kHz i LC kruga BFO oscilatora.
Pogled na sekciju MF kristalnog filtra 467 kHz (CRYSTAL FILTER) sa pripadajućom sklopkom SELECTIVITY za promjenu propusnosti i promjenjivim kondenzatorom PHASING kontrole.
Na bočnoj ploči gore uočavaju se moderni poluvodički mosni ispravljač (Graetz) za pozitivne anodne napone i poluvodička dioda za negativne bias napone kojima su zamijenjeni originalni selenski (suhi) ispravljački elementi. Već na osnovu vizualnog izgleda jasno je da je potrebno zamijeniti i dotrajale papirnate elektrolitske kondenzatore kako bi prijemnik bio siguran za upotrebu.
Tuner prijemnika napravljen je kao tvornički sklopljena cjelina koju nije jednostavno rastaviti. Svi LC elementi za kalibraciju mjernih opsega dostupni su s prednje strane, no ukoliko želimo očistiti kontakte sklopki ili zamijeniti elemente u krugovima elektronskih cijevi potrebno je izvršiti rasklapanje tunera što uključuje odlemljivanje više spojeva.
Naš primjerak prijemnika Geloso G. 209 ne možemo testirati prije zamjene stabilizatorske elektronke Amperite 6H6. Ista je dizajnirana za rad u naponskom području od 5 – 8,3 V gdje serijski spojena u električni krug ograničava struju kroz isti na vrijednost cca 650-700 mA. Kao takva je pogodna za stabilizaciju struje u krugovima grijanja elektronskih cijevi na naponu 6,3 V. U našem slučaju stabilizira struju grijanja cijevi 12AT7 (6,3V/300mA) i 6T8 (6,3V/450mA) koje rade u krugovima oscilatora visoke stabilnosti (lokalni oscilator tunera i BFO oscilator za SSB/CW). Za ove cijevi također su stabilizirani i anodni naponi preko naponske stabilizatorske cijevi OA2.
Amperite 6H6 ima jednako podnožje kao i dvostruka dioda RCA 6H6 (standardno oktalno podnožje), a zanimljivo je da su izvodi žarne niti Amperite 6H6 na istim pinovima kao i izvodi za žarenje RCA 6H6 (2. i 7. pin). Također, u našem slučaju je preko 5. i 6. pina iz praktičnih montažnih razloga izveden spoj anodne naponske grane, a to odgovara i anodi cijevi RCA 6H6. Na taj način neće doći do velikih električnih posljedica kod zamjene ove dvije cijevi (kratki spoj i slično) no karakteristika žarne niti RCA 6H6 nije ista kao i karakteristika žarne niti kod Amperite 6H6. Žarna nit RCA 6H6 u serijskom krugu napajanja paralelno spojenih grijača elektronki 12AT7 i 6T8 ima preveliki otpor i na njoj nastaje preveliki pad napona tako da elektronke umjesto 6,3 V dobivaju svega 2,37 V napona.
Potrošnja paralelno spojenih grijača obje cijevi iznosi 750mA, pa se stabilizacija postiže tako da se maksimalna struja ograniči na 700mA čime onda ista ostaje konstantna kod varijacija napona napajanja u opsegu cca 5 – 8,3 V. No ovdje nije lako izvesti jednostavnu računicu jer žarne niti u hladnom stanju imaju manji otpor, a kako se zagrijavaju tako im otpor raste. Ova pojava se u konačnici i koristi za stabilizaciju struje kod Amperite 6H6, no da bi to funkcioniralo u zadanim granicama onda žarna nit mora biti dizajnirana točno za tražene karakteristike tako da ovdje ne možemo ubaciti bilo kakvu drugu žarnu nit za napon 6,3 V. Da stvar bude složenija, napon iz transformatora je oko 12 VAC, jer je uračunat pad napona na Amperite 6H6, a u krug su dodani i drugi serijski otpornici. Najbolji način da se utvrdi barem vrijednost fiksnog otpornika koji bi mogao zamijeniti Amperite 6H6 je pokusom na živom strujnom krugu. Utaknuli smo obje elektronke u podnožja, spojili voltmetar na izvode grijača na samoj cijevi, a u krug napajanja serijski smo spojili ampermetar i reostat koji može podnijeti struje 1 A. Tako smo došli do rezultata da na napajanju od 220 V, otpornik vrijednosti 8,2 Ω stvara pad napona na kojem grijači elektronki dobivaju napon od ugodnih 6,1 V pri čemu kroz krug teče ukupna struja od 650 mA.
Na prvom testu prijemnika sve elektronke su se zažarile, a iz zvučnika se dobiva neka tiha kombinacija šuma i bruma. Već i vizualnim pregledom može se zaključiti da je na ovom prijemniku prvo potrebno zamijeniti sve dotrajale papirnate kondenzatore, te provjeriti ostale vizualno sumnjive komponente prije nego krenemo na daljnje popravke. Ne bi nikako bilo dobro da nam uslijed testiranja, kad je prijemnik spojen na skupe mjerne instrumente, dođe do kakvog proboja ili eksplozije neke dotrajale komponente. Također, s obzirom da je prijemnik dugo vremena skupljao prašinu, koliko god je to moguće potrebno je očistiti i sve kontakte sklopki i potenciometara. Na kraju se sve svodi na potpunu restauraciju prijemnika, a to naravno traži vrijeme, trud i novac. Vrijeme i trud nije nam bilo teško uložiti da bi detaljno upoznali tehnologiju koja se krije iza ovog radio uređaja, a ukoliko se jednom bude mogla izdvojiti i određena količina novaca neće nam biti teško uložiti još malo vremena i truda u kompletni popravak ovog primjerka dobre stare tehnologije 🙂