Danas je nabavljen magnetski stabilizator mrežnog napona STABILOVOLT proizvod tvornice “Tehnika” (Kula, Srbija) iz 1960-tih godina.
Stabilizator napona STABILOVOLT služi za stabilizaciju fluktuacija mrežnih napona od 220 V u rasponu od ±25%. To znači da bi uz sve ulazne napone u rasponu 165-275 V na izlazu iz stabilizatora trebali dobili stabilnih 220V. Snaga trošila priključenih na ovaj stabilizator ne smije biti veća od 200 VA, dakle može pogoniti potrošače koji vuku do cca 1 A struje. Stabilizatori napona sa ovakvim karakteristikama standardno su se izrađivali za stabilizaciju mrežnog napona za napajanje televizora i masovno su bili u upotrebi do kraja 1970-tih godina kada elektrodistribucijska mreža još nije bila razvijena i stabilna te su za mnoga kućanstva mrežni naponi bili puno niži od 220 V.
Princip rada magnetskih stabilizatora napona detaljno smo opisali u objavama Magnetski stabilizator napona Nucleotecnica Nucleostabil i Magnetski stabilizator napona TEVESTA EI. Ovakvi stabilizatori u osnovi se sastoje se od transformatora ili autotransformatora koji je dizajniran tako da najniži ulazni napon (165V) transformira na 220V, a kod svakog većeg ulaznog napona jezgra istog odmah ulazi u zasićenje zbog čega na izlazu i ne može dati napon viši od 220V. Problem je što god zasićenja transformator zapravo “siječe” sinusoidu napona iznad amplitude od 165 V pa na izlazu dobivamo izobličen oblik sinusiode izmjeničnog napona. Da bi se to popravilo, stabilizatoru se dodaju dodatni induktiviteti (kompenzacijski i rezonantni namoti) te kondenzator.
TV stabilizatori sa transformatorom imaju primarni (ulazni mrežni) namotaj transformatora galvanski odvojen od ostatka uređaja, pa samim time ovakvi stabilizatori i galvanski odvajaju priključeno trošilo od mreže. Ovakvi stabilizatori su obično imali jednu zajedničku masivnu željeznu jezgru na koju su bili namotani svi namotaji potrebni za transformaciju i filtriranje izlaznog napona.
TV stabilizatori sa autotransformatorom , kakav je i naš STABILOVOLT, imaju jedan zajednički ulazno izlazni vod te trošilo ne odvajaju galvanski od mreže. Ovakvi stabilizatori obično imaju tri odvojene željezne jezgre, od kojih je jedna za autotransformator, a na preostale dvije su motani kompenzacijski i rezonantni namotaji koji zajedno sa kondenzatorom služe za filtriranje (oblikovanje) izlaznog valnog oblika izmjeničnog napona da bude što sličniji čistom sinusnom.
Autotransformator (lijevo), kompenzacijski namotaji (u sredini), rezonantni namot i namot za kontrolnu žaruljicu (desno).
Na shemi koju smo nacrtali na osnovu spojeva u stabilizatoru STABILOVOLT jasno se uočava autotransformator u sredini. U naravi se zapravo radi o transformatoru koji na zajedničkoj željeznoj jezgri ima odvojen primarni i sekundarni namotaj no u našem slučaju je spojen kao autotransformator. U takvom spoju gornji namotaj postaje zajednički za primar i sekundar, a donji pripada sekundaru. Gornji dio namotaja ima više izvoda (ukupno šest) tako da se može prilagoditi za više raspona ulaznih napona, a to se onda obično prespaja posebnim kratkospojnicima na kućištu stabilizatora. Na stabilizator STABILOVOLT ova opcija nije ugrađena pa se koristi samo jedan izvod za ulazne napone u rasponu 165-275 V.
Desno od autotransformatora uočava se rezonantni namotaj za kondenzatorom koji zajedno čine rezonantni LC krug podešen na 50 Hz kojim se filtriraju nastali viši harmonici koji izobličavaju sinusoidni oblik napona. Lijevo od transformatora su kompenzacijski namotaji kojima se dodatno poboljšava sinusni oblik izlaznog napona.
TV stabilizatori naponi masovno su se proizvodili do kraja 1970-tih godina i gotovo da nije bilo kućnog televizora bez tog stabilizatora. Stoga se danas mogu naći preživjeli primjerci te tehnologije različitih dizajna i proizvođača. Električki gledano to su danas uređaji koji više nemaju neku praktičnu ili uporabnu vrijednost. Da ih i želimo koristiti svakako je potrebno zamijeniti kondenzator te provjeriti stanje izolacije na svim vodovima. No ono po čemu mogu biti najviše zanimljivi to je njihova estetika kućišta. Neki su ugrađivani u obična plastična kućišta, no neki primjerci dolaze u vrlo kvalitetnim i lijepo dizajniranim aluminijskim ili metalnim kućištima koja su pogodna za ugradnju neke druge (potrebnije) elektronike. Mi smo na primjer aluminijsko kućište Magnetskog stabilizatora napona TEVESTA EI iskoristili za ugradnju laboratorijskog izvora napajanja. Kućište stabilizatora STABILOVOLT je izrađeno od lijevanog aluminija sa bočnim perforiranim aluminijskim pločama. Svakako jedno vrlo kvalitetno i lijepo kućište otporno na hrđu, idealno za ugradnju nekog zabavnog elektroničkog uređaja koji će time osim uporabne također dobiti i izraženu dizajnersku vrijednost 🙂