Osciloskop Philips GM 3155

Danas je nabavljen katodni osciloskop GM 3155, proizvod nizozemske tvrtke Philips iz 1940-tih godina.

Tvrtka Philips osnovana je 1891. godine te je do danas prerasla u jednu od vodećih svjetskih kompanija za proizvodnju elektronike. Poslovanje je započela proizvodnjom električnih žarulja, a 1916. godine Philips je proizveo i svoju prvu rendgensku cijev. Od 1927. godine Philips započinje proizvodnju radio aparata, a zatim i elektronskih cijevi. U 1930-tim godinama tvrtka već proizvodi medicinsku rendgensku opremu, predstavlja svoj prvi TV prijemnik te pionirski električni aparat za brijanje sa rotirajućim noževima (Philishave). 1963. godine Philips uvodi standard za snimanje zvuka na audio kazetu – Compact Audio Cassette, koji postaje globalni prihvaćen, a 1970-te godine obilježio je inovacijama poput štednih žarulja, optičkih telekomunikacijskih sustava, optičkog diska LaserVision i vrlo uspješnog Compact Disc (CD) sustava razvijenog u suradnji sa tvrtkom Sony. Sa istom tvrtkom je krajem 1990-tih godina razvijen i DVD sustav, a oba standarda doživjela su globalni uspjeh i najbrže rastući proizvod za kućnu elektroniku u povijesti. Philips danas proizvodi širok i raznolik spektar komercijalnih i profesionalnih elektroničkih uređaja i komponenti.

Philips GM 3155 je jednokanalni katodni osciloskop za prikaz signala frekvencije do 20 kHz i sa najvećom ulaznom osjetljivosti od 125 mVef/cm. Katodna cijev (CRT) je tipa DN 7-2 (Philips) sa promjerom ekrana od 7 cm. Bazira se na pet elektronskih cijevi:

• 4673 – pentoda (hoziontalno pojačalo)
• 4673 – pentoda (vertikalno pojačalo)
• 4690 – trioda – tiratron (relaksacijski oscilator, generator pilastog napona)
• 1876 – visokonaponska ispravljačica (za anodne napone)
• 1876 – visokonaponska ispravljačica (za CRT)

Na ovoj strani uočavaju se tri elektronske cijevi: 4673 (pentoda u vertikalnom pojačalu), 4690 (trioda u oscilatoru pilastog napona) i 1876 (VN ispravljačica za CRT).

Na ovoj strani uočavaju se dvije elektronske cijevi: 1876 (VN ispravljačica za anodne napone) i 4673 (pentoda u horizontalnom pojačalu).

Markantni elektrolitski kondenzator od 8µF/500V u crvenom papirnatom omotu proizvod je talijanskog proizvođača elektroničkih komponenti Ducati (osnovana 1926. godine) i jedina je neoriginalna komponenta koju smo zatekli u ovom osciloskopu iako je i ovdje riječ o vintage komponenti. Kondenzator se nalazi u krugu druge rešetke pentode 4673 za vertikalno pojačalo.

Vidimo da je riječ o klasičnom jednostavnom cijevnom osciloskopu za niske (audio) frekvencije, no koji na prvi pogled ima vizualno prilično opremljenu prednju ploču:

• EIN AUS NETZSCHALTER / HELLIGKEIT – mrežna sklopka i intenzitet (svjetlina)
• BILDSCHÄRFE – fokus (oštrina)
• HORIZONTALE VERSTÄRKUNG – horizontalno pojačalo (širina signala)
• VERTIKALE VERSTÄRKUNG – vertikalno pojačalo (amplituda signala)
• HORINZONTALE ABL. PLATTEN – ulazni napon sa priključnica EINGANG se izravno dovodi na horizontalne otklonske pločice osciloskopske cijevi. Ulazni otpor na priključnicama je 2,2 MΩ, osjetljivost je 30 Vef/cm, a maksimalni dozvoljeni napon je 250 V. Potenciometar za horizontalni otklon je isključen te se širina prikaza može regulirati samo korekcijom ulaznog napona.
• VERST. – ulazni napon sa priključnica HOR. EINGANG se na horizontalne otklonske pločice osciloskopske cijevi dovodi preko pojačala. Ulazni otpor na priključnicama je 0,5 MΩ,  osjetljivost je 800 mVef/cm, a maksimalni dozvoljeni napon je 150 V. Pojačalo je linearno u frekvencijskom opsegu 20 – 20 000 Hz.
• LINEARE ZEITABLENKUNG – grubo podešavanje vremenske baze osciloskopa:
  • Položaj “1” za frekvencije 20 Hz – 180 Hz
  • Položaj “2” za frekvencije 110 Hz – 1000 Hz
  • Položaj “3” za frekvencije 750 Hz – 6500 Hz
  • Položaj “4” za frekvencije 2300 Hz – 20000 Hz
• ZEITABLENKUNG FREQUENZ FEINREGELUNG – potenciometar za fino podešavanje frekvencije vremenske baze osciloskopa
• VERTIKALE ABL. PLATTEN – ulazni napon sa priključnica VERIKALE EINGANG se izravno dovodi na vertikalne otklonske pločice osciloskopske cijevi. Ulazni otpor na priključnicama je 1,36 MΩ, osjetljivost je 20 Vef/cm, a maksimalni dozvoljeni napon je 250 V. Potenciometar za vertikalni otklon je isključen te se širina prikaza može regulirati samo korekcijom ulaznog napona.
• VERSTÄRKUNG 1 – ulazni napon sa priključnica VERIKALE EINGANG se na vertikalne otklonske pločice osciloskopske cijevi dovodi preko pojačala. Ulazni otpor na priključnicama je 10 kΩ no ukoliko se potenciometar VERTIKALE VERSTÄRKUNG postavi u položaj HOHE IMPED. (sklopka) onda je ulazni otpor 1,6 MΩ. Osjetljivost je 830 mVef/cm, a maksimalni dozvoljeni napon je 45 V. Pojačalo je linearno u frekvencijskom opsegu 25 – 100 000 Hz.
• VERSTÄRKUNG 2 – smanjenje negativne povratne veze vertikalnog pojačala čime se osjetljivost povećava na 350 mVef/cm, ostalo vrijedi kao i za VERSTÄRKUNG 1.
• VERSTÄRKUNG 3 – smanjenje negativne povratne veze vertikalnog pojačala čime se osjetljivost povećava na 125 mVef/cm, ostalo vrijedi kao i za VERSTÄRKUNG 1.
• EINGANG – horizontalni ulaz osciloskopa. Prva utičnica je masa, a druga je signal.
• SYNCHRONISIERUNG – odabir signala za sinkronizaciju vremenske baze sa ulaznim signalom.
• SYNCHRONISIERUNG 50 ̴– sinkronizacija sa frekvencijom gradske mreže 50 Hz (kratkospojnikom spojena srednja utičnica sa utičnicom 50  ̴)
• SYNCHRONISIERUNG INT. – sinkronizacija sa promatranim ulaznim signalom na vertikalnom ulazu (kratkospojnikom spojena srednja utičnica sa utičnicom )
• Sinkronizacija vremenske baze nekim vanjskim signalom (5 V) moguća je preko srednje utičnice SYNCHRONISIERUNG i jedne od dvije utičnice označene simbolom mase. Unutarnji otpor između ovih utičnica je oko 0,5 MΩ.
• VERIKALE EINGANG – vertikalni ulaz osciloskopa. Između prve utičnice i mase unutarnji otpor je 10 kΩ, a između druge utičnice i mase unutarnji otpor je 1,6 MΩ i ova utičnica se koristi kad je potenciometar VERTIKALE VERSTÄRKUNG postavljen u položaj HOHE IMPED.
• Priključnice na zadnjoj strani služe za dovođenje signala za periodično gašenje snopa elektrona u CRT cijevi (negativni napon na prvoj rešetki) tijekom iscrtavanja signala. Takav signal se uobičajeno koristi samo za sinkronizirano gašenje (zatamnjivanje) povratnog traga elektronskog snopa koji ne treba biti vidljiv. No preko ovih priključnica postoji mogućnost sinkroniziranog zatamnjivanja i korisnih dijelova prikaza signala. Time nećemo vidjeti kontinuirani trag ulaznog signala (npr. sinusoidu) nego isprekidani trag, a u krajnjem slučaju (ukoliko su frekvencije promatranog signala i signala za gašenje dobro sinkronizirane) vidjeti će se samo dvije točke na određenom razmaku. Pomoću takvog prikaza signala može se lakše pratiti promjena frekvencije signala u vremenskoj domeni.

Ovime smo praktički opisali čitav osciloskop. Najviše je poseban po tome što su u njega ugrađene rane Philipsove elektronske cijevi iz 1930-tih godina, a najveću primjenu je sasvim sigurno imao u ratnim 1940-tim godinama.

Što se tiče komponenti u unutrašnjosti, uočavaju se određene napukline na kondenzatorima što je sasvim uobičajeno za tako stare komponente, dok sve drugo vizualno izgleda u dobrom stanju. Pa ipak, kad radimo sa ovako starim uređajem sa elektronskim cijevima uključivanje u mrežni napon bez prethodne provjere barem kritičnih komponenti (transformator te filtarski i drugi visokonaponski kondenzatori) nikako nije preporučljivo. Sada imamo uređaj u izvornom stanju (doduše zamijenjen je jedan kondenzator), no kod brzopletog uključivanja lako može doći do pregrijavanje, zapaljenja ili čak eksplozije više komponenti, a onda smo u najmanju ruku napravili nepotrebnu dodatnu štetu. Naravno, izvornost će se narušiti i ako idemo mijenjati neispravne i dotrajale komponente modernima. Vjerojatno je najbolje osciloskop iz 1940-tih godina sačuvati u što je moguće više izvornom obliku jer sasvim sigurno ima veću povijesnu i kolekcionarsku vrijednost nego uporabnu. Čak i da kod uključivanja pokaže neke znakove života, potpuno dovođenje u funkcionalnost bi svakako zahtijevalo kompletnu unutarnju restauraciju, a ni tada ga sasvim sigurno ne bi koristili za duži rad jer je šteta trošiti ove njegove sada već vrlo rijetke elektronske cijevi. Za dobru staru elektroniku ponekad puno više vrijedi njezina kompletnost i izvornost nego uporabna funkcionalnost, iako moramo priznati da je često teško odoljeti izazovu da nešto isprobamo i onda po potrebi popravimo, ako zbog ničeg drugog onda zbog onog posebnog osjećaja kada se nekom starom elektroničkom sklopu ponovno udahne šansa za život 🙂