Ommetar Siemens & Halske Austria

Danas je nabavljen mali prijenosni ommetar proizvođača Siemens & Halske Austria iz 1930-tih godina.

Vijak na zadnjoj strani jedina je kontrola na ommetru Siemens Austria. Njime se mehanički pomiče pomoćni magnet mjernog instrumenta kako bi se kazaljka kalibrirala na nulu (krajnji desni položaj) kod kratkog spoja stezaljki, odnosno da se kompenzira pad napona kod istrošenosti baterije.

Prostor za smještaj baterije odgovara tipu koji je danas standardiziran pod oznakom 3LR12. Takve baterije nazivnog napona 4,5V prvi put su se pojavile 1901. godine i sve do danas su se zadržale u upotrebi. 

Tvrtka Siemens & Halske (S&H) osnovana je 1847. godine u Njemačkoj (Berlin) pod prvotnim imenom “Telegraphen-Bauanstalt von Siemens & Halske” od strane njemačkog elektroinženjera, izumitelja i industrijalca Wernera von Siemensa i njemačkog mehaničara i konstruktora Johanna Georga Halskea. Težište poslovanja tvrtke bilo je vezano uz sustave električnog telegrafa. Svoju prvu podružnicu u Austriji tvrtka S&H otvara već 1858. godine, a 1879. godine (tada već u sklopu tadašnje Austrougarske monarhije) otvora i svoj prvi tehnički ured u Austriji (Beč) pod nazivom “Wiener Technische Büro von Siemens & Halske, Berlin”. Interes tvrtke bilo je na područjima telefonije, elektrifikacije i električne željeznice. Godine 1882. bečka podružnica mijenja naziv u “Siemens & Halske Vienna”. Ubrzo je prerasla u tvornicu za proizvodnju lučnih svjetiljki, dinamo generatora, sklopnih sustava i električnih kablova za potrebe elektrifikacije država Austrougarske monarhije. Jedan od većih projekata bečke podružnice tvrtke S&H bio je dvostruki električni lift za uspon na vrh Mönchsberga u Salzburgu izgrađen 1890. godine, a šest godine kasnije ista bečka tvornica izgradila je podzemnu električnu željeznicu u Budimpešti. Godine 1904. tvrtka S&H u Austriji otvara podružnicu pod imenom” Österreichische Siemens-Schuckertwerke AG (ÖSSW)” sa težištem rada na niskonaponskim instalacijama. Godine 1939. tvornica kablova pretvara se u dioničko društvo pod nazivom “Wiener Kabel und Metallwerke AG (WKM)”. Nakon drugog svjetskog rata i prvotne nacionalizacije uslijedila su još brojna druga prestrukturiranja i reorganizacije pogona i podružnica tvrtke S&H u Austriji koja je i danas tamo prisutna u mnogim velikim nacionalnim projektima vezanim uz elektriku i elektroniku.

Na našem instrumentu nalazimo samo logo tvrtke Siemens & Halske koji je bio aktualan od 1899. do 1928. godine nakon čega uz logo obavezno stoji i ime SIEMENS (Halske se još 1867. godine povukao iz  tvrtke). Glede oznaka otisnutim na bakelitnim dijelovima kućišta “Oe. Ms. ldr. 216, Tz. 1,2,3” (vjerojatno oznake patenata) i na magnetu instrumenta sa zakretnim svitkom “Ƃ CO47” nismo uspjeli pronaći nikakve poveznice. Ovakvi džepni ommetri masovno su se proizvodili za njemačku vojsku u 2. svjetskom ratu (1930/1940-te godine) no jednako tako su ih koristile i civilne službe za vrijeme i nakon rata. Stoga se može naći veliki broj vrlo sličnih inačica ovog uređaja koje se uglavnom razlikuju samo po obliku loga Siemens & Halske, a neki nose i oznaku modela LMP2. Postoje inačice vrlo sličnog ommetra i u drvenom kućištu. Moguće da su prvi primjerci ovog tipa ommetra proizvedeni već krajem 1920-tih godina.

Ommetar Siemens & Halske ima samo jedan mjerni opseg sa rasponom skale do 5 kΩ. Kao takav mogao se koristiti za ispitivanje električnih kablova i spojeva, transformatora, zavojnica, releja, zvučnika i slično, a također i za okvirno mjerenje otpora u rasponu 0-5 kΩ. Napaja se baterijom od 4,5 V (današnja standardna oznaka 3LR12) koja se prvi put pojavila na tržištu još 1901. godine. Tvornički podaci navode potrošnju u kratkom spoju od cca 15 mA i točnost mjerenja od ±15%.

Ommetar ima ugrađena dva žičana otpornika na keramičkim tijelima koji su spojeni serijski sa stezaljkama, baterijom i mjernim instrumentom, a izmjerili smo im vrijednosti od 100Ω i 135Ω. Kao takvi služe za ograničenje maksimalne struje kroz instrument, a prema njima je i kalibrirana skala ommetra. Serijski otpornici pospješuju i temperaturnu kompenzaciju promjene otpora svitka iako je njegov otpor svega 4,4Ω pa razlike u otporu nastale zbog temperaturnih promjena ne utječu značajno na točnost ovog pogonskog ili bolje rečeno indikacijskog instrumenta koji samim time nije ni namijenjen za neko precizno mjerenje otpora. Unutrašnji otpor svitka samog mjernog instrumenta je 4,4Ω što znači da bi uz baterijski napon od 4,5V najveća potrošnja našeg ommetra kod kratko spojenih stezaljki bila oko 18 mA.

Ono što prvi put vidimo kod instrumenata sa zakretnim svitkom to je svojevrsni kalibracijski magnet koji se može pomicati po obrubu permanentnog magneta instrumenta. Pomicanjem tog “pomoćnog” magneta zapravo se na određeni način više ili manje deformira homogeno polje koje stvara “glavni” magnet unutar zakretnog svitka, a to služi za namještanje kazaljke ommetra na nulu (na puni otklon) kod kratkog spoja s obzirom na istrošenost, odnosno pad napona baterije. Pomoćni magnet pomiče se desnom stranom glavnog magneta i tako po potrebi pojačava magnetski tok sa desne strane, čime se kazaljka i kod manjeg napona moći otkloniti do kraja na desnu stranu. Ovaj mehanizam se ponegdje naziva “magnetski shunt”.

Jednostavna električna konstrukcija ommetra uključuje samo serijski spoj ispitnih stezaljki preko dva žičana otpornika sa mjernim instrumentom i kontaktima za baterijsko napajanje.

Oko glavnog magneta instrumenta sa zakretnim svitkom pomoću metalne obujmice moguće je pomicati dodatni pomoćni magnet kako bi se više ili manje pojačalo magnetsko polje na desnoj strani i time omogućio puni otklon kazaljke i kod smanjenog napona djelomično istrošene baterije. Ovakav način regulacije ponegdje se naziva “magnetski shunt”.

Zakretni svitak motan je sa relativno malo zavoja deblje žice te kao takav ima otpor od svega 4,4Ω.

Izvedba žičanog otpornika. U serijskom krugu ommetra nalaze se dva žičana otpornika od 100Ω i 135Ω motana na keramička tijela.

Naš primjerak ommetra Siemens & Halske Austria vrlo je dobro očuvan i u potpunosti je ispravan. Nema se što više reći o ovom malom, jednostavnom i praktičnom džepnom ommetru osim da se zasigurno radilo o vrlo popularnom testnom instrumentu bez suvišnih kontrola kojim se moglo brzo utvrditi stanje (prekid) telefonskih žičanih linija kao i većine strujnih sklopova u stresnim uvjetima tijekom burnog razdoblja 2. svjetskog rata (u kompletu je dolazio sa kožnom futrolom za zaštitu i nošenje). Instrument je toliko lijepo, čvrsto i kompaktno dizajniran (160x70x30 mm, 300 grama bez baterije) da bi ga poželjeli koristiti i danas, naravno ukoliko se nismo previše navikli na sveprisutnu zvučnu indikaciju prilikom testiranja kratkih spojeva 🙂