Danas je nabavljen mjerač električnog otpora Omega I proizvod češkog poduzeća R. Sochor Blanz (ER) iz 1930-tih godina.
Godine 1911. inženjer Erich Roučky (Erich Roucka – ER) stigao je u češki grad Blansko i osnovao prvi specijalizirani pogon za proizvodnju električnih mjernih instrumenata. Tako su se prvi voltmetri i ampermetri počeli isporučivani industrijskim tvrtkama diljem Austrougarskog carstva, a uskoro je proizvodni program proširen i na laboratorijske instrumente, ispitivače izolacije te transformatore koji su se prodavali na tržištima zapadne Europe, Rusije, Azije, pa čak i Australije. Vojni ugovori tijekom 1. svjetskog rata također su doprinijeli razvoju i širenju proizvodnje, no nakon rata nastaje kriza pa je tvrtka da bi opstala jedno razdoblje proizvodila i kuhinjske vage. Od 1920-tih godina tvrtka se ponovno oporavlja i širi proizvodnju na zahtjevne i složenije mjerne instrumente, a poseban uspjeh postignut je na mjernim instrumentima i automatskim sustavima upravljanja parnim kotlovima te na mjernim instrumentima koji su se koristili u tvornicama, elektranama, laboratorijima, na brodovima i u sustavima distribucije električne energije. Erich Roučky je tijekom svog života registrirao oko 850 patenata, a neki mjerni instrumenti iz tog razdoblja nose njegove inicijale “ER”. Godine 1934. Roucka je prodao svoju firmu u Blanskom, a novi vlasnik Robert Sochor nastavio je s proizvodnjom mjernih instrumenata koji su se koristili u područjima energetike, industrije, strojarstva, istraživanja i obrazovanja. Nakon 2. svjetskog rata i nacionalizacije 1948. godine osnovano je poduzeće METRA BLANSKO, a uslijedio je vrlo dinamičan tehnički razvoj proizvodnje mjernih instrumenata i opreme, posebno na polju laboratorijskih instrumenata, etalona i instrumenata za mjerenje otpora. Tvrtka Metra Blansko danas posluje u sklopu investicijske grupe Blue Elephant – BEC Investment te i dalje proizvodi različite električne mjerene instrumente i uređaje.
S obzirom na natpise na njemačkom jeziku i oznake “ER” na skali i R. Sochor Blanz na poleđini instrumenta, naš primjerak ommetra Omega I sasvim sigurno datira iz razdoblja do 1945. godine, a moguće i iz razdoblja kad je tvrtka još bila u vlasništvu Ericha Roucke. Instrumenti serije OMEGA (OMEGA I, OMEGA II i OMEGA III) sa nekim modernizacijama u tehnologiji izrade proizvodili su se vjerojatno od 1920-tih godina sve do 1970-tih godina tako da se može pronaći isti tip instrumenta sa razlikom proizvodnje od gotovo 50 godina.
Omega I je mjerač otpora u rasponu 0,05 Ω (0,1×0,5) do 50 kΩ (1000×50) koji se bazira na dobro poznatom Wheatstoneovom mostu. Ovaj jednostavni mjerni most opisali smo u nekoliko naših objava (ISKRA NL 024, ISKRA NL 0120, Omega III) pa se ovdje više nećemo ponavljati. Umjesto toga nacrtali smo električnu shemu instrumenta Omega I gdje se vidi još jedan primjer praktične izvedbe Wheatstoneovog mosta.
Unatoč starosti naš instrument je vizualno sačuvan u dosta dobrom stanju. Međutim, mehanizam sklopke za odabir mjernih područja je bio potpuno blokiran. Ovo se dogodilo zbog nastanka hrđe na željeznoj osovini sklopke koja je tijesno položena u mjedeno ležište. Osigurač osovine također je zahvatila hrđa te je rastavljanje sklopke kako bi se moglo otvoriti kućište instrumenta bilo nemoguće izvesti bez brušenja i upotrebe mehaničke sile, odnosno izbijanja ostataka osigurača i same osovine sklopke iz ležišta. Osim osovine i osigurača hrđa je zahvatila malu oprugu i kuglicu koje čine mehanizam za zadržavanje sklopke na određenoj poziciji te je i ovo bilo potrebno izbiti iz bakelitnog ležišta. Metalni dio baterijske sklopke također je trebalo očistiti od hrđe. Ukupno gledano sve ovo su male naslage hrđe na pojedinim metalnim dijelovima instrumenta no s obzirom da su svi pokretni elementi tijesno montirani u svoja ležišta i to je bilo dovoljno da sklopke za mjerene opsege i uključivanje napajanja ne funkcioniraju.
Nakon što smo izvršili mehaničke popravke pronašli smo da su tri mjerna otpornika u prekidu (45Ω, 450Ω i 4500Ω). Također, klizač nije dobro nasjedao na mjernu žicu, a osim toga spoj klizača unutar mjernog mosta bio je u prekidu. Mjernu žicu smo lako doveli ponovno u funkciju, no ponovno namatanje otpornika znatno bi narušilo originalnost ovog gotovo sto godina starog instrumenta. Danas su lako dobavljivi gotovi precizni slojni otpornici navedenih vrijednosti i možda bi bilo najbolje iste diskretno zalemiti paralelno uz progorene žičane otpornike. Ovi otpornici nisu mogli pregorjeti uz baterijsko napajanje. Moguće je da do prekida došlo zbog zuba vremena, no vjerojatnije je da je netko na baterijske stezaljke spojio neodgovarajući napon iz nekog vanjskog izvora.
Na skali instrumenta nalazimo oznaku prvog vlasnika tvrtke ER (Erich Roučky, 1911-1934), a na poleđini instrumenta je oznaka drugog vlasnika tvrtke R. Sochor Blanz (Robert Sochor, 1934 – 1948).
Galvanometar (instrument sa zakretnim svitkom) kod ovog starog instrumenta još uvijek je potpuno funkcionalan.
U sredini je osovina klizača mjerne žice, a klizač je na mjerni most spojen preko elastičnog namota žice oko osovine. Vidimo i dva mala kalibracijska otpronika preko koje su krajevi mjerne žice spojeni na odgovarajuću granu mjernog mosta. Oko osovine klizača razmješteno je četiri otpornika za mjerne opsege.
Tri od četiri mjerna otpornika nisu u funkciji, odnosno žica je negdje u prekidu. Kako bi se očuvala originalnost instrumenta možda je najbolje moderni otpornik smjestiti (sakriti) u sredinu kalema i povezati ga paralelno na kontakte originalnog otpornika.
Lijevo je otpornik od 15 Ω za ograničenje struje kroz mjerni most, a desno je otpornik 0,5 Ω u mjernoj grani mosta.
Uočava se korozija na vrhu osovine sklopke za mjerne opsege (lijevo) te korodirana opruga i kuglica kao dio mehanizma za stabilizaciju sklopke na određenoj poziciji (desno). Ovi mali tragovi korozije bili su dovoljni da sklopka bude potpuno blokirana i nefunkcionalna.
Mjerni opsezi x0,1 i x1 su sada u funkciji i instrument je na testu pokazao apsolutnu točnost. Korišteni su etalonski otpornici u rasponu 0,5 – 50 Ω i na svima je očitanje bilo bez ikakve tolerancije. Nula galvanometra postiže se samo u jednoj točki mjerne žice, odnosno pomicanje kotača sa skalom mjerne žice za samo djelić milimetra već će značajno odmaknuti kazaljku galvanometra od nule. Time je greška zbog očitanja skale praktično isključena. Kod otporničkih mjernih mostova sa galvanometrom (Wheatstoneov, Thomsonov) preciznost ne ovisi o naponu i struji napajanja već isključivo samo o točnosti ugrađenih mjernih otpornika. Otpornici su redovito žičani, odnosno od materijala koji ima vrlo mali temperaturni koeficijent, koji ne mijenja otpor uslijed mehaničkih naprezanja (trešnje, udarci i sl.) i koji zadržava konstantnost otpora kroz dugo vremensko razdoblje (desetljeća). Stoga ne čudi da bez problema možemo upogoniti neki mjerni most star nekoliko desetljeća i da će isti još uvijek raditi sa istom točnosti kao i kad je izašao iz tvornice 🙂