Radio prijemnik Telefunken Concerto HiFi 101

Danas je nabavljen AM/FM stereo radio difuzni prijemnik oznake Concerto HiFi 101, proizvod njemačke tvrtke Telefunken iz 1969. godine. Prijemnik pokriva pet frekvencijskih područja:

LW > 150 – 330 kHz (AM)
MW2 > 520 – 1420 kHz (AM)
MW1 > 1415 – 1610 kHz (AM)
KW > 5,9 – 15,5 MHz (AM)
UKW > 87,8 – 104 MHz (FM stereo)

Njemačka tvrtka Telefunken osnovana je 1903. godine spajanjem dviju konkurentskih tvrtki: Siemens & Halske GmbH i radiotelegrafskog odjela AEG u jedinstvenu tvrtku punog naziva “Telefunken Gesellschaft für drahtlose Telegraphie mbH” (prev. Telefunken kompanija za bežičnu telegrafiju). Tvrtka je poslovanje započela sa razvojem i proizvodnjom elektroničkih uređaja za žičnu i bežičnu komunikaciju. Od pionirskih pothvata na tom području tvrtka Telefunken je 1928. godine predstavila televizor sa “Karolus-Telefunken” sistemom, 1932. godine razvila je elektronsku cijev heksodu, 1935. godine Telefunken predstavlja prvi magnetofonski snimač zvuka “Magnetophon”, a 1936. godine razvijena je prva elektronička televizijska kamera s kojom su uživo emitirane Ljetne olimpijske igre u Berlinu iste godine. Tijekom i nakon 2. svjetskog rata Telefunken ostaje vodeća kompanija za bežične komunikacije koje uključuju radio, televizijske i radarske tehnologije. Opće prihvaćeni sustav televizijskog prijenosa slike u boji PAL također je izum tvrtke Telefunken (1962. godina). Od 1960-tih godina tvrtka razvija i svoja računala te predstavlja nekoliko svojih standarda za prijenos i pohranu podataka poput audio vizualnog sustava TED (Television Disc) i mehaničkog digitalnog uređaja za pohranu podataka Mini-Disc. Tvrtka Telefunken sa svojim partnerima širom svijeta i danas prisutna na tržištu sa proizvodima na području potrošačke i industrijske elektronike poput televizora i drugih audio video uređaja, malih i velikih kućanskih aparata, raznih pametnih sustava upravljanja, energetskih komponenti i slično.

Radio prijemnik Telefunken Concerto HiFi 101 u mnogočemu je sličan prethodno opisanom Radio prijemniku sa kazetofonom Philips 22RH886. U oba slučaja radi se o potpuno tranzistorskim AM/FM stereo radio prijemnicima predstavljenih pred sam kraj 1960-tih godina. Napraviti ćemo malu usporedbu ova dva modela:

Kao što se vidi iz podataka u tablici Telefunken Concerto HiFi 101 je kvalitetniji radio prijemnik od Philipsa 22RH886, ponajprije zbog većeg broja selektivnih MF pojačala za AM i FM područja, zatim zbog ugađanja FM tunera pomoću varikap-dioda čime je na jednostavniji način omogućen i veći broj memorijskih kanala, te zbog snažnijeg i kvalitetnijeg izlaznog stereo pojačala. U Telefunken je stoga ugrađeno gotovo dvostruko više tranzistora nego u Philips.

Prema vanjskim gabaritima, kontrolama na prednjoj ploči i priključnicama na šasiji oba radio prijemnika su vrlo slična, gotovo identična. Skale su i kod Telefunkena podijeljene na dvije grupe: UKV FM skale lijevo, a SV/KV AM skale desno. Za memoriranje UKV frekvencija koristi se kontrolna skala koju čini voltmetar sa baždarenom frekvencijskom skalom. Upravljački napon za FM tuner sa varikap-diodama iznosi 2,75 – 15,5 V za puni frekvencijski opseg 87,8 – 104 MHz.

Rastavljanje i pristup elektroničkim pločicama kod Telefunkena je riješen puno bolje nego kod Philipsa, te je dovoljno ukloniti nekoliko vijaka čime se skida čitava gornja strana i odmah dobiva pristup svim komponentama.

Osnovno sklopovlje AM/FM prijemnika (do demodulatora) bazira se na ukupno 10 tranzistora što je 3 više nego kod Philipsa. Tri tranzistora rade u FM tuneru (RF pojačalo, oscilator i mješač), a jedan tranzistor radi kao FM MF pojačalo. Glede AM područja, jedan tranzistor radi kao ulazno RF pojačalo, jedan je u oscilatoru za AM, a još jedan je upravljački tranzistor za preklapanje područja. Preostala tri tranzistora su zajednička za AM i FM područja kako slijedi:

BF241 – radi u stupnju mješača za AM ili kao 2. MF pojačalo za FM
BF240 – radi kao 1. MF pojačalo za AM ili kao 3. MF pojačalo za FM
BF254 – radi kao 2. MF pojačalo za AM ili kao 4. MF pojačalo za FM

Vidimo dakle da je principijelna shema vrlo slična kao kod Philipsa, no dodatak jednog stupnja RF pojačanja za AM i jednog stupnja MF pojačanja za FM čini značajnu razliku u osjetljivosti i selektivnosti prijema na svim valnim područjima.

Pločica AM/FM prijemnika i pretpojačala za gramofon.

Bolji pogled na mehanizam birača frekvencija. Za AM područja koristi se dvostruki promjenjivi kondenzator kojim se istovremeno mijenja frekvencija tititrajnih krugova u ulaznom RF krugu i oscilatoru, dok je za FM područje na istoj osovini spregnut potenciometar koji radi kao djelitelj napona za kontrolu FM tunera baziranog na varikap diodama.

Programator FM UKV kanala nije ništa drugo nego djelitelj napona za kontrolu FM tunera baziranog na varikap diodama, koji se sastoji od šest preciznih potenciometara (po jedan za svaki kanal), tranzistorskog stabilizatora napona i drivera za indikacijski instrument (pokazivač frekvencije). Za FM opseg u rasponu 87,8 – 104 MHz potrebno je osigurati upravljački napon u rasponu 2,75 – 15,5 V.

Diodni detektor za AM i ratio-detektor za FM gotovo su identične izvedbe u oba prijemnika i u oba slučaja nalaze se u zajedničkom oklopljenom kućištu sa posljednja dva stupnja MF pojačala. Stereo dekoder je kod Telefunkena (4 tranzistora) nešto jednostavniji nego kod Philipsa (6 tranzistora) te se vrlo vjerojatno radi o dekoderu koji radi na principu razdvajanja envelope, a takvom dekoderu je uvijek potrebna vanjska sklopka za prebacivanje MONO/STEREO jer pri prolazu mono signala kroz takav dekoder nastaju velika nelinearna izobličenja.

Bolji pogled na pločicu stereo dekodera.

Izlazna pojačala uključuju 12 tranzistora po kanalu (za razliku od 5 tranzistora po kanalu kod Philipsa) sa kvazi-komplementarnim izlaznim stupnjem koji čine parovi tranzistora BC142/BD142 i BC143/BD142. Pojačalo dobiva napon od 45 V čime se postiže izlazna muzička snaga od oko 30 W na 4 Ω opterećenja.

Na testu se pokazalo da naš prijemnik Telefunken Concerto HiFi 101 ne radi. Pale se osvjetljenja skale i indikacijskih instrumenata, no ne dobivamo nikakav audio izlaz iz pojačala. Uočili smo da je pregorio jedan od tri osigurača koji štite tri nezavisna naponska izvora sa ispravljača. Također, na pločici ispravljača uočavamo jedan fizički oštećen diodni ispravljački most (Graetz) kao i karakteristična oštećenja (curenja, nadutost) na filtarskim kondenzatorima. Očito da su ove komponente neispravne te smo zamijenili dva diodna mosta, sva tri filtarska elektrolita i osigurač. Originalni diodni mostovi predviđeni su za napone do 60V i struje do 180 mA što je na granici radnih uvjeta, pa smo ih zamijenili jačim mostovima koji podnose veće napone i struje. Uzrok pregaranju osigurača sasvim sigurno je bio neispravan elektrolit koji se na istosmjernom naponu ponašao kao omsko trošilo.

Vizualno se jasno uočava propali elektrolitski kondenzator za filtriranje ispravljenog napona. Iz preventivnog razloga zamijenjena su sva tri elektrolita i dva mosna diodna ispravljača.

Nakon ovih zahvata radio je proradio, prijem na FM-u je dobar čak i bez ikakve antene, a izlazni zvuk iz pojačala je vrlo čist. Ipak, za potpuno siguran rad trebalo bi zamijeniti i sve elektrolite u pojačalu kao i one u prijemniku.

Drugi uočeni nedostatak odnosi se na indikacijske instrumente za pokazivanje frekvencije memoriranih kanala i za pokazivanje jačine prijemnog signala. Naime, kazaljka ni jednog instrumenta se ne pomiče, s time da je kazaljka pokazivača frekvencije blokirana na početnoj poziciji, a kazaljka jačine signala negdje oko sredine.

Nakon što smo rastavili kućišta oba instrumenta sa sigurnošću možemo zaključiti da je uzrok neispravnosti kod oba instrumenta žaruljica za osvjetljenje skale. Naime, žaruljica se tijekom rada zagrijava do te mjere da s vremenom počinje taliti plastiku kućišta i zagrijavati čitav mehanizam instrumenta sa zakretnim svitkom.

Šteta koju je na kućištima indikacijskih instrumenata napravila žaruljica za osvjetljenje skale istih.

Uslijed tog zagrijavanja na instrumentu za prikaz frekvencije rastalila se prednja strana kućišta i odlijepio se magnet sa plastičnog nosača koji se nalazi unutar zakretnog svitka. Na instrumentu za prikaz jačine signala pak se toliko rastalila plastika kućišta da se pozicija žaruljice deformirala prema kazaljki i istu zablokirala. Moguće da je kod novog uređaja plastika kućišta bila otpornija na temperature, a tijekom vremena je promijenila svojstva i počela se taliti. Moguće da je i netko stavio zamjenske žaruljice veće snage u instrumente koje se jače griju. Naravno, moguće je da je ovo i tvornička greška prilikom izrade instrumenata koja se očituje tek nakon dužeg vremena korištenja. Kako god bilo, popravak ovih instrumenata sada neće bili lagan posao.

Kod instrumenta za mjerenje jačine signala mehanizam sa zakretnim svitkom je srećom ostao čitav, tako da je dovoljno bilo samo izvaditi žaruljicu i na njeno mjesto stavili mini LED diodu. No, kod instrumenta za pokazivanje frekvencije potrebno je rastaviti čitav mehanizam, zalijepiti magnet i ponovno sve staviti na svoje mjesto. Ovdje je najveći problem što ne možemo znati točnu orijentaciju polova magneta unutar instrumenta. Naime, polovi magneta moraju biti postavljeni pod točno određenim kutom prema osi zakretnog svitka jer u suprotnom kazaljka instrumenta neće linearno reagirati na porast napona, neće se otklanjati na puni otklon, imati će suprotan otklon glede polariteta napona ili neće imati istu osjetljivost. Jedinu indikaciju koju imamo na magnetu je uzdužni prorez, no nema nikakvih naznaka kako bi taj prorez trebao stajati u odnosu na svitak. Zakretni mehanizam na instrumentu za jačinu signala je potpuno drugačiji, magnet je drugačiji i ne može nam poslužiti za orijentaciju. Rastavljanje ovako osjetljivog instrumenta zahtijeva puno koncentracije, strpljenja, spretnosti i u konačnici sreće te si ne možemo priuštiti metodu pokušaja i promašaja jer jednostavno ne možemo nekoliko puta lijepiti i odljepljivati magnet kao ni rastavljati i sastavljati kompletni mehanizam zato što bi time nastala prevelika oštećenja. Najosjetljiviji dio je odlemljivanje i zalemljivanje vrlo nježnih elastičnih zavojnica koje balansiraju zakretni mehanizam u točnoj poziciji. Prema nekim našim prijašnjim iskustvima prorez bi trebao biti paralelan sa osi zakretnog svitka dok se isti nalazi u središnjem položaju otklona pa smo odlučili zalijepiti magnet na tu poziciju. Ukoliko pogrešno okrenemo polove to neće biti veliki problem, samo će se morati zamijeniti polaritet priključaka instrumenta.

Sastavljanje je uspjelo i instrument radi ispravno. Umjesto žaruljica stavili smo male LED diode no zbog termički jako oštećene bijele plastike ispred skala instrumenata kao i djelomično same skale kod instrumenta za jačinu signala, osvijetljena skala u konačnici izgleda puno lošije od neosvijetljene pa te diode vjerojatno onda nećemo ni spajati. Naravno da bi se mogao pažljivo izrezati rastaljeni dio i nalijepiti komadić zamjenske bijele prozirne plastike, mogla bi se također izraditi i isprintati nova skala, no u ovoj fazi nam je bitan osnovni popravak i nećemo se baviti samom estetikom instrumenata.

Na povećanim slikama unutrašnjosti instrumenta vidi se nježna struktura svih elemenata, posebice spiralnih zavojnica koje su kritični elementi jer stvaraju protusilu za održavanje kazaljke u balansu, a preko njih se također i dovodi napon na sam zakretni svitak. Promjer vanjskog zaštitnog prstena je oko 10 mm.

Za pravilnu orjentaciju magneta na jednoj strani istog urezana je udubina, no nema nikakvih drugih indikacija kako bi ta udubina trebala biti postavljenja. Pretpostavili smo da ona svojom dužinom mora biti paralelno poravnata sa smjerom motanja zakretnog svitka kad se isti nalazi u položaju gdje kazaljka pokazuje na polovicu skale. Pretpostavka se na sreću pokazala točnom.

Tranzistorski radio prijemnici iz 1960/1970-tih godina svojim specifičnim dizajnom zasigurno privlače ljubitelje vintage uređaja, posebice jer isti danas mogu imati svoju kolekcionarsku, estetsku ali i uporabnu funkciju. No da bi se isti doveli u potpuno funkcionalno stanje svakako je potrebno zamijeniti sve elektrolitske kondenzatore kao komponente s najkraćim rokom trajanja, a to često nije ni previše brz ni previše jeftin posao. U našem primjeru zamijenili smo tri elektrolita u krugu filtriranja napona koji su u radu pod najvećim opterećenjem no ne bi bilo loše zamijeniti i preostalih 40 elektrolita u krugovima prijemnika i pojačala. Naravno, nakon ove obavezne zamjene slijedi otklanjanje ostalih nedostataka, a najgori od njih nisu neispravne elektroničke komponente već neispravni dijelovi mehanike, prekidača, potenciometara, pokazivača i ostalih elektro-mehaničkih komponenti gdje je potrebno napraviti rekonstrukcije i popravke tako da barem vizualno budu istovjetne originalu. Na nesreću, upravo ti dijelovi se najviše kvare jer su najviše izloženi manipulacijama na prednjoj ploči te time skloni puknućima, trošenju, koroziji, gomilanju prljavštine i sličnim oštećenjima i neispravnostima koje utječu na njihovu funkciju. Kod našeg radio prijemnika Telefunken Concerto HiFi 101 najlakše je bilo zamijeniti elektrolite i diodne mostove u ispravljaču, no pravi izazov bio je na popravku indikacijskih instrumenata. Iako smo imali sreće vratiti njihovu funkciju neka oštećenja na vidljivom dijelu kućišta je teško sanirati, te je često potrebno donijeti odluku da li zadržati originalne elemente sa nekim oštećenjima ili ići na potpunu rekonstrukciju gdje ćemo napraviti zamjenski dio koji će biti više ili manje sličan originalu. Ponekad imamo sreće nabaviti potpuno očuvan i ispravan stari vintage uređaj, no to stanje možda i neće potrajati ukoliko istog počnemo eksploatirati. Ponekad je dovoljno samo dotaknuti neki dio da se isti raspadne iako je prethodno vizualno izgledao sasvim normalno. Kako god bilo, svakom starom uređaju, u kakvom god stanju ga zatekli, potrebno je posvetiti pažnje, ljubavi i uložiti ponešto sredstava, a to je zapravo temeljni preduvjet uspješnosti i u bilo kojem drugom hobiju i čime god se bavili 🙂