Danas je nabavljen magnetofon G. 257 talijanskog proizvođača Geloso iz 1964. godine (prvi modeli izašli su 1961. godine). Radi se o malom kompaktnom cijevnom magnetofonu koji može snimati i reproducirati audio zapise na dva mono traga standardne magnetofonske vrpce brzinom od 4,75 cm/sekundi. Prihvaća kolute trake promjera 8 cm.
Kristalni mikrofon ili piezo-mikrofon često se susreće kao dodatak magnetofonima do 1970-tih godina kada su ih u velikoj mjeri istisnuli keramički mikrofoni. Oba ova tipa mikrofona koriste piezoelektrični efekt, dakle djelovanjem vibracija zvučnog tlaka na određene materijale, na površinama istih nastaje električni napon. Kod kristalnih mikrofona koriste se uglavnom kristali kvarca ili kristali Rochelle-ove soli koji imaju tisuću puta veći piezoelektrični efekt nego kvarc, a kod keramičkih mikrofona to su razne vrste umjetno stvorenih keramika. S obzirom da se koristi relativno mala površina kristala, za povećanje osjetljivosti spaja se više kristala (serijski ili paralelno) ili se na površinu kristala dodaje membrana koja fokusira zvučni tlak. Kristalni mikrofoni su jednostavni i jeftini, imaju kružnu karakteristiku usmjerenosti, ne zahtijevaju nikakav transformator ni izvor napajanja, te se kao takvi mogu izravno spajati na pojačala. Nedostatak im je osjetljivost na temperaturu i vlagu.
Talijanska tvrtka Geloso osnovana je 1931. godine i zadržala se na tržištu do početka 1970-tih godina. Tijekom postojanja razvila se u proizvođača širokog spektra elektroničkih uređaja i aparata te elektroničkih komponenti. Tvrtka Geloso proizvodila je radio i TV prijemnike, magnetofone, diktafone, audio pojačala i druge audio komponente, radioamaterske radio uređaje, elektroničke mjerne instrumente, a također i veliki broj elektroničkih komponenti. Tvrtka je izdavala i besplatni tehnički bilten sa praktičkim savjetima, dokumentacijom i shemama za popravak i razvoj elektroničkih uređaja, a također je nudila i elektroničke KIT komplete za sastavljanje. Time je svojevremeno bila jedna od nezaobilaznih točki za ljubitelje elektronike i hobiste.
Geloso G. 257 je zamišljen kao kućni univerzalni snimač i reproduktor audio zapisa. Zahvaljujući ulaznim i izlaznim konektorima mogao se lako spojiti sa mikrofonom, slušalicama, pojačalom, a također i sa bilo kojim drugim kućnim audio uređajem. Tako su se mogli snimati audio zapisi izravno sa radio ili TV prijemnika, vršiti presnimavanja sa drugih audio uređaja ili snimanja uživo preko mikrofona. Ovo se danas možda čini kao ništa posebno, no probajte se staviti u 1960-te godine kada muzike nije bilo na svakom koraku i kada je uhvatiti i snimiti neku popularnu pjesmu sa radija ili TV-a za kasnije preslušavanje doista predstavljalo uspjeh koji si je rijetko tko mogao priuštiti.
U magnetofon Geloso G. 257 ugrađena je kombinirana magnetofonska glava koja se sastoji od glave za snimanje i reprodukciju (dvije zavojnice na istoj jezgri) i od glave za brisanje i predmagnetizaciju (zavojnica na zasebnoj jezgri). Ove dvije grupe glava međusobno su razmaknute 10 mm i nalaze u zajedničkom kompaktnom kućištu. Moguće je mehaničko podešavanje nagiba proreza glava prema traci tako da su iste postavljene točno 90° u odnosu na dužinu trake.
U magnetofon Geloso G. 257 ugrađene su tri elektronske cijevi:
- 6AQ5 (EL95) – power beam, beam teroda ili mlazna tetroda. Ovo je posebna izvedba tetrode za izlazne stupnjeve audio pojačala gdje su elektrode raspoređene i poravnate tako da na poseban način fokusiraju mlaz elektrona kroz cijev čime se postiže bolje upravljanje strujom kroz cijev i smanjenje negativnih efekata emisije. Beam tetroda 6AQ5 može isporučiti 4,5 W snage kod maksimalnog anodnog napona 250 V, odnosno 2 W snage kod anodnog napona 180 V kako je podešeno kod magnetofona Geloso G. 257.
- ECC83 (12AX7) – dvostruka trioda za visokim stupnjem naponskog pojačanja.
- DM70 (1M3) – indikacijska elektronska cijev.
Prilikom snimanja ECC83 radi kao mikrofonsko pojačalo, elektronka 6AQ5 služi kao visokofrekvencijski oscilator za brisanje i predmagnetiziranje trake, a indikacijska elektronka DM70 pokazuje nivo signala prilikom snimanja. Prilikom reprodukcije ECC83 radi kao pretpojačalo, a 6AQ5 kao pojačalo audio signala dok indikacijska elektronka DM70 pokazuje nivo audio signala prilikom reprodukcije. Kombinacija da se izlazne elektronske cijevi (power beam) prilikom reprodukcije koriste kao izlazni audio stupanj, a prilikom snimanja kao VF generator za brisanje ili predmagnetiziranje trake, uobičajena je kod većine magnetofona.
Tvrtka Geloso proizvodila je gotovo sve elektroničke komponente pa tako i elektronske cijevi. U uređajima Geloso većina ugrađenih elektroničkih komponenti je proizvod iste tvrtke.
Frekvencija struje za predmagnetiziranje ili brisanje trake obično je u rasponu 20-100 kHz, a izlazna snaga oscilatora kreće se do 3 W. Naime, traku je prije snimanja novog zapisa potrebno predmagnetizirati, odnosno stvoriti na njoj homogen magnetski zapis kako nova magnetizacija trake audio signalom ne bi bila izobličena prethodnim različitim magnetiziranjima trake. U početku se koristilo premanentno magnetsko polje za predmagnetiziranje trake jednostavnom upotrebom permanentnog (stalnog) magneta stavljenog u glavu za snimanje. Najveći nedostatak ovakvog predmagnetiziranja očitovao se u suženom dinamičkom opsegu audio zapisa, a osim toga ovaj način nije doprinosio smanjenju šuma i unosio je istosmjernu komponentu u induciranu elektromotornu silu. Također su nastajala i neka nelinearna izobličenja zbog efekta širine proreza glave za snimanje. S vremenom se u potpunosti prešlo na visokofrekvencijsko predmagnetiziranje gdje se VF struja superponira sa signalom koji se snima i pri čemu onda ta kombinirana struja stvara magnetsko polje istog oblika kao izvorni audio signal. Amplituda i frekvencija VF struje za predmagnetiziranje mora biti dobro odabrana kako bi se dobilo maksimalno pojačanje, a minimalan šum i nelinearna izobličenja. Neki bolji magnetofoni stoga imaju više VF oscilatora.
Kod uključivanja istih elektronki da rade kao pojačala za snimanje i ujedno kao pojačala za reprodukciju, osim izjednačavanja ulaznih i izlaznih impedancija važno je također izjednačiti i nelinearnosti frekvencijske karakteristike koju unose glave za snimanje i reprodukciju. Ovo se obično postiže paralelnim i serijskim RC filtrima na ulazu u pojačala kojima se korigira frekvencijsko pojačanje tako da se kompenziraju nelinearni gubici nastali u magnetofonskim glavama, traci i samim pojačalima. Ovi RCL elementi jasno se uočavaju na lijevom dijelu sheme vezani uz kontakte sklopke za prebacivanje na snimanje ili reprodukciju.
Brzina trake kod magnetofona Geloso G. 257 je 4,75 cm/sekundi i to je najniža standardna brzina koja omogućuje i najmanju kvalitetu zapisa. Druge standardne brzine magnetofonskih traka su 76, 38, 19 i 9,5 cm/sekundi, dakle vidimo da se radi o višekratnicima broja 2. Što je brzina trake manja to je i uži frekvencijski spektar zvuka koji se može snimiti (gube se više frekvencije). Standardna širina magnetofonske trake je 6,25 mm, a naš Geloso G. 257 prihvaća kolute promjera 8 cm što opet spada u najmanje standarde, a veći su oni od 10, 13, 15 i 18 cm. Koliko metara trake stane na pojedini kolut ovisi o debljini trake. Postoje tri stndarda: standardni tip (0,055 mm), long play tip (0,035 mm) i dvostruka traka (0,028 mm). Tako na isti kolut tzv. “dvostruke trake” stane dvostruko više od standardne trake pa je i dužina audio zapisa dvostruka. Na vrhuncu razvoja magnetofonskih traka proizvodila se i “trostruka traka” koje je na isti kolut stalo tri puta više od standardne trake. Naš kolut je promjera 8,4 cm (svaki milimetar je važan jer omogućuje motanje više trake) i na takav stane oko 120 metara long play trake što omogućuje snimak u trajanju od oko 2×42 min.
Naš primjerak magnetofona Geloso G. 257 na testu se pokazao potpuno ispravnim. Za neki dulji rad trebalo bi svakako zamijeniti stare papirnate dvostruke elektrolite 2×16µF/350V, a sve ostale komponente trebale bi raditi dobro i na duže staze jer se vidi da je uređaj vrlo očuvan i malo korišten.
Gotovo svi dijelovi mehanizma su metalni, a gumeni prijenosi su unatoč godinama ostali potpuno funkcionalni. Tako smo zatekli mehanizam na kojem ne trebaju nikakvi popravci, što nas posebno veseli, posebice kad pogledamo shemu mehanizma i vidimo od koliko dijelova se sastoji…
Magnetofoni (slično kao i kazetofoni) tijekom razvoja doživjeli su niz različitih poboljšanja popraćenih uvođenjem novih specijaliziranih tehnologija čime su na vrhuncu postojanja dosegli iznimnu Hi-Fi kvalitetu snimanja i reprodukcije audio zapisa. Pa ipak, rad s trakama uvijek je zahtijevao posebnu pažnju korisnika jer su bile osjetljive na sva mehanička oštećenja, jača magnetska polja, temperaturu, vlagu, prljavštinu i slično. Stavljanje traka u kazete donekle je riješilo probleme mehaničkih oštećenja, no neispravni mehanizmi magnetofona i kazetofona jednako su uništavali obje trake. Unatoč sveprisutnoj digitalizaciji zvuka mnogi audiofili zadržali su u svojoj kolekciji kvalitetne analogne nosače i reproduktore zvuka poput traka i ploča. Slušanje muzike sa magnetofona možemo danas nazvati kako želimo, no ako je riječ o nostalgiji, onda to možda i nije toliko nostalgija za tom vintage bojom zvuka, koliko zapravo nostalgija za vremenima kad je muzika bila puno teže dostupna nego danas i kad se zbog toga više cijenila i duže pamtila 🙂