Osciloskop sa D7-16GJ

Danas je nabavljen jednokanalni osciloskop sa katodnom cijevi Telefunken D7-16GJ, izrađen u samogradnji najvjerojatnije krajem 1980-tih godina.

Samogradnja osciloskopa svakako je napredni elektronički projekt koji s jedne strane zahtijeva iskustvo,spretnost i znanje u gradnji složenih elektroničkih sklopova, a s druge strane također i dobavljivost većeg broja elektroničkih komponenti, sklopki, potenciometara, transformatora i naravno same osciloskopske katodne cijevi što čitav projekt ne čini jeftinim. Pa ipak, do 1980/90-tih godina samogradnja osciloskopa još uvijek je bila isplativ projekt s obzirom na tadašnju dobavljivost i cijene tvorničkih osciloskopa, posebice ako smo negdje povoljno nabavili kakvu osciloskopsku katodnu cijev.

Autor ovdje prikazanog osciloskopa dao si je truda u projektiranju i dizajniranju kućišta osciloskopa sa funkcionalnim rasporedom vanjskih kontrola, a što se tiče unutarnjeg sklopovlja vidimo da se odlučio na modularnu izvedbu. Tako je čitav osciloskop raspoređen na šest modula:

• napajanje
• ulazni horizontalni atenuator (djelitelj napona)
• horizontalno otklonsko pojačalo
• generator pilastog napona sa sklopom za sinkronizaciju sa ulaznim signalom i generatorom impulsa za zatamnjenje povratnog katodnog mlaza
• vremenska baza (kondenzatori za promjenu frekvencije pilastog napona)
• vertikalno otklonsko pojačalo

Lijevo je pločica sa kondenzatorima kojima se mijenja frekvencija pilastog napona, odnosno vremenska baza. Desno je pločica ulaznog vertikalnog djelitelja napona. Ovaj djelitelj napona ne može se izvesti samo sa otpornicima jer je za svaki opseg potrebno izvršiti kompenzaciju parazitnih kapaciteta koji bi uzrokovali izobličenje ulaznog signala. Zato se koristi tzv. kompenzacijski djelitelj napona sa RC krugovima.

Preostala četiri modula osciloskopa: napajanje (gore lijevo), pločica koja objedinjuje generator pilastog napona sa sklopom za sinkronizaciju sa ulaznim signalom i generatorom impulsa za zatamnjenje povratnog katodnog mlaza (gore desno), horizontalno X-pojačalo (dolje lijevo), vertikalno Y-pojačalo (dolje desno).

Vidimo kako se radi o vrlo jednostavnoj izvedbi osciloskopa od kojeg ne možemo očekivati ni precizna mjerenja ni savršene oscilograme u širokom rasponu frekvencija, no svakako dobivamo upotrebljivi instrument sa osnovno praćenje valnih oblika ulaznih signala.

S obzirom da nemamo električnu shemu, kao ni bilo kakve oznake na samom osciloskopu, ne možemo puno reći ni o električnim karakteristikama istog. Osciloskop smo nabavili u prilično lošem stanju te ga bez detaljne provjere nećemo spajati na napajanje. Iako se čini da su svi dijelovi na broju, vizualno se odmah može uočiti nekoliko prekida vodova i loših žičanih spojeva. Vodovi tiskanih pločica očito su prije jetkanja bili zaštićeni samo vodootpornim flomasterom, što je slaba zaštita i razvijene veze često ispadnu previše nagrižene i stanjene. Osim toga tiskana pločica nakon razvijana nije bila ni na koji način zaštićena pa su već oslabljene bakrene veze kroz desetljeća izloženosti dodatno korodirale, tako da bi sada trebalo provjeriti i sve tiskane veze (najbolje bi bilo napraviti nove tiskane pločice). Vidimo da se autor snalazio i za komponente tako da ih je većina vjerojatno bila izvađena iz drugih starih elektroničkih uređaja, a njih je sada (pogotovo elektrolite) svakako već potrebno zamijeniti, posebice one koje su izložene visokim naponima. Potenciometri i sklopke također su desetljećima bili izloženi neprimjerenim uvjetima čuvanja te je i njih potrebno očistiti ili zamijeniti.

Kad se sve zbroji popravak ovog DIY osciloskopa nije više isplativ. Međutim, još uvijek imamo odličnu osciloskopsku cijev D7-16GJ koja, ukoliko je ispravna, može poslužiti za neki drugi popularni projekt, npr. osciloskop-sat, gdje se na zaslonu cijevi ocrtava analogni ili digitalni sat. Ovo također nije jednostavan projekt, posebice ako sami pišemo vlastiti program za mikrokontroler. Danas postoji određena popularnost izrade satova sa raznim vintage displejima kao što su Nixie cijevi ili osciloskopske cijevi. Izgled takvih satova je vrlo efektan, no treba biti svjestan činjenice da takve pokazivačke komponente nisu previše dostupne ni jeftine za nabavu, a iste imaju i svoj rok trajanja. Sat kao takav mora radi neprekidno kroz čitavo vrijeme, naravno traži se i što bolja sjajnost zaslona kako bi efekt bio veći, a to su najnepovoljniji režimi rada glede vijeka trajanja kako Nixie i CRT, tako i VFD displeja. Pa ipak, ukoliko se u životnom prostoru želi imati doista jedinstven i efektan izgled sata onda su navedene tri opcije pravi (i jedini) izbor za postizanje toga cilja 🙂