Megaohmmeter Iskra MA 2072

Danas je nabavljen mjerač otpora izolacije, megaohmmetar MA 2072 slovenskog proizvođača Iskra iz 1962. godine.

Za mjerač MA 2072 nismo pronašli nikakve podatke, no prema kontrolama na prednjoj ploči i skali instrumenta možemo zaključiti da je predviđen za mjerenje otpora u rasponu 200 kΩ do 2 TΩ, uz ispitne napone od 100, 500 i 1000 V (oznaku 20 MΩ na skali uzeli smo kao krajnju dovoljno precizno mjerljivu veličinu otpora). S obzirom na formulu ispisanu ispod skale:

Rx = MJERNO PODRUČJE x MΩ x MJERNI NAPON Um (kV)

Mjerni opsezi bi pri tome izgledali ovako:

Iznad mrežne sklopke VKLOP nalaze se dvije stezaljke Uz na koje se može dovesti neki vanjski izvor istosmjernog napona u bilo koje vrijednosti u opsegu 100 – 1000 V (ukoliko to određeno ispitivanje izolacije zahtijeva) te se na osnovu tog mjernog napona mogu dobiti novi mjerni opsezi.

Nepoznati otpor izolacije mjeri se na stezaljkama Rx, a na sklopki za odabir mjernih područja imamo još dvije pozicije za kalibraciju kazaljke: pozicija K2 gdje se sa potenciometrom K2 kazaljka instrumenta podešava na krajnji desni otklon skale (oznaka 2) i pozicija K∞ na kojoj se sa potenciometrom K∞ kazaljka instrumenta podešava na krajnji lijevi otklon skale (oznaka ∞). Na poziciji K 1kV pak se kazaljka instrumenta pomoću potenciometra K 1kV dovodi opet na krajnji desni krajnji otklon skale (oznaka 1kV) i time se zapravo podešava ispitni napon od 1 kV na točnu vrijednost s obzirom da za ovaj napon nema automatske regulacije.

Megaohmmeter Iskra MA 2072 sadrži ukupno osam elektronskih cijevi: pentodu PL 81, dvostruke triode ECC 81 i ECC 83, triodu EC 92, dvostruku diodu EAA 91, dva stabilizatora napona 85A2 i punovalnu ispravljačicu AZ 41.

Bez električne sheme možemo samo nagađati ulogu pojedinih elektronskih cijevi, no gotovo sigurno se megaommetar sastoji od dvije osnovne vrste sklopovlja: sklopovi za ispravljanje i stabiliziranje ispitnih napona, te sklopovi elektronskog voltmetara za indikacijski instrument. Ispravljačica AZ 41 po svemu sudeći zadužena je za ispravljanje napona iz kojeg se dobivaju svi ispitni naponi kao i anodni naponi za elektronske cijevi. Stabilizacija napona vrši se samo za ispitne napone od 100 i 500 V, dok se ispitni napon od 1000 V podešava ručno potenciometrom K 1kV. U krugu stabilizacije ispitnih napona 100 i 500 V vjerojatno su tri elektronke: trioda EC 92, pentoda PL 81 i stabilizator referentnog napona 85A2 koje zajedno čine  klasičan spoj serijskog regulatora napona sa mogućnošću finog podešavanja izlaznog napona pomoću potenciometra. Ovaj potenciometar smješten je na unutarnjoj šasiji.  

 Za elektronski voltmetar preostaju dvije dvostruke triode koje mogu biti spojene na različite načine: kao dvostruko diferencijalno pojačalo sa Wheatstoneovim mostom, kao jednosmjerno diferencijalno pojačalo u kombinaciji sa katodnim pojačalima ili manje vjerojatno kao čisto višestupanjsko jednosmjerno pojačalo. Dvostruka dioda EAA 91 pri tome služi za kompenzaciju mirne struje, a elektronka 85A2 za finu stabilizaciju anodnog napona cijevi u krugu voltmetra.  

Problem koji se može odmah uočiti na našem primjerku MA 2072 je zaglavljena kazaljka instrumenta. Kazaljka instrumenta, kad je isti bez napona, mora biti na lijevoj strani skale (oznaka ∞) no u našem slučaju došlo je do odvajanja zaštitnog stakla sa okvira kućišta instrumenta koje sada pritišće kazaljku i onemogućava njeno kretanje. Ovo zna biti čest problem kod starih instrumenata jer s godinama popusti ljepilo kojim je staklo slijepljeno s kućištem instrumenta. Instrument smo rastavili, očistili ostatke starog ljepila, ponovno fiksirali staklo na okvir kućišta, te testiranjem ustanovili da instrument srećom nema drugih oštećenja.  

Daljnje testiranje pokazalo je da su svi ispitni naponi prisutni i stabilizirani na nominalne vrijednosti te da je uređaj u cijelosti ispravan. Ako pregledamo današnje tržište mjerača otpora izolacije vidimo da su to mahom uređaji sa digitalnim prikazom vrijednosti ili kombinacija analognog (grafičkog) i digitalnog prikaza na displeju. Karakteristike modela su različite, tako da se mjerni opsezi kreću u rasponu od 10 MΩ pa sve do 40 TΩ, sa ispitnim naponima u rasponu 100 V do 30 kV. Najveće prednosti nekih modernih mjerača izolacije su mogućnost namještanja ispitnog napona u malim koracima (po 50 ili 100 V), ugrađene razne zaštite (automatsko pražnjenje zaostalog elektriciteta nakon mjerenja, detekcija visokog propusta napona ili proboja izolacije, podesivi tajmeri…) te svakako automatska obrada mjerenja sa izravnim prikazom, memorirani predefinirani testovi, prijenos podataka na vanjske uređaje i slično. Većina mjerača otpora izolacije omogućuje i druge vrste mjerenja (napona, frekvencije, kapaciteta…) te imaju (uz mrežno) i baterijsko napajanje što je uvijek poželjno za rad na terenu. No ako se vratimo u 1960-te godine onda Iskrin MA 2072 možemo svrstati u vrh tadašnje ponude gdje se uz ispitni napon od samo 1 kV postiže mjerni opseg do čak 2 TΩ, a to su karakteristike kojima se mogu pohvaliti samo bolji današnji mjerači. Za dizajn megaohmmetra MA 2072 pak ne treba trošiti riječi. To je još jedan markantan, robustan i lijep primjerak Iskrinog mjernog uređaja sa njihovom prepoznatljivom dizajnerskom linijom iz 1960-tih godina koji će se vrlo lijepo uklopiti u našu malu kolekciju dobre stare elektronike 🙂