Danas je nabavljen par malih baterijskih CB AM primopredajnika (voki-toki) oznake Radialva 3, francuskog proizvođača Radialva iz 1970-tih godina. Tvrtka Radialva osnovana je 1927. godine te se na tržištu zadržala sve do 1980-tih godina. Proizvodila je uglavnom komercijalne radio i TV prijemnike.
Na pločici našeg primopredajnika nigdje ne uočavamo karakteristične međufrekvencijske transformatore što nam je jasan pokazatelj da se za prijem signala koristi direktan prijemnik. Direktni prijemnici bili su popularni u začecima radio prijema. Kod takvih prijemnika se signal pojačava izravno na osnovnoj frekvenciji. Danas su svi prijemnici superheterodinskog tipa gdje se ne pojačava osnovna frekvencija, već međufrekvencija dobivena miješanjem osnovne frekvencije sa frekvencijom lokalnog oscilatora.
Nadalje, što se tiče aktivnih elemenata, uočavamo da se čitav sklop sastoji od samo tri tranzistora, a tu je i kristal na frekvenciji 27,125 MHz (14. CB kanal). Kristalom kontroliran ručni primopredajnik sa tri tranzistora spada među najjednostavnije sklopove primopredajnika kojima je još uvijek moguće praktično ostvariti upotrebljivu govornu radio vezu na udaljenostima od nekoliko stotina metara. Kod takvih primopredajnika jedan tranzistor radi kao VF oscilator, a druga dva kao dvostupanjsko NF pojačalo. Sva tri tranzistora rade i kod prijema i kod predaje čime su aktivni elementi maksimalno iskorišteni, a uz to se zvučnik koristi ujedno i kao mikrofon. Uz nekoliko otpornika i kondenzatora za čitav sklop primopredajnika potrebna su još samo dva jednostavna transformatora (jedan VF za spregu antene i titrajnog kruga oscilatora i jedan NF za zvučnik) te eventualno antenska prilagodna zavojnica. NF transformator je potreban samo za prijem a kristal samo za predaju.
Ukoliko malo popratimo veze spoja VF tranzistora sa ulaznim antenskim titrajnim krugom kod položaja sklopke za prijem, vidimo da su na titrajni krug spojeni kolektor i baza tranzistora preko RC mreže. To ukazuje da VF tranzistor radi u spoju reakcijskog (regenerativnog) prijemnika. Oba naziva (reakcija ili regeneracija) zapravo ukazuju na princip pozitivne povratne sprege kod oscilatora. Naime, ako se prijemni signal iz ulaznog antenskog titrajnog kruga (koji je podešen na prijemnu frekvenciju, u našem slučaju 27,125 MHz) pojača pomoću tranzistora, a zatim se jedan mali dio pozitivnom povratnom vezom vrati u ulazni krug, tada se efektivni Q-faktor titrajnog kruga višestruko poveća, čime je višestruko pojača i prijemni antenski signal. Na taj način je moguće hvatati puno slabije signale nego primjerice sa direktnim detektorskim prijemnikom. Amplitudna demodulacija vrši se u istom tranzistoru jer kolektorska struja sadrži komponentu koja je proporcionalna samoj modulaciji. Središnji izvod na zavojnici titrajnog kruga služi za odvod signala na dvostupanjsko tranzistorsko pojačalo preko filtarskog elektrolitskog kondenzatora, a također i za dovod napona napajanja. Izlaz iz pojačala preko NF audio transformatora spojen je na zvučnik.
Kod odašiljanja, zvučnik (koji sada ima ulogu mikrofona) prespaja se izravno na ulaz dvostupanjskog tranzistorskog pojačala koje je sada u ulozi mikrofonskog pojačala. VF tranzistor pak tijekom predaje radi kao stabilni kristalni VF oscilator na frekvenciji kristala 27,125 MHz. Amplitudna modulacija NF signalom iz pojačala opet se vrši preko središnjeg izvoda zavojnice titrajnog kruga, preko kojeg se vrši i napajanje oscilatora. Kristal ima puno veći Q-faktor od LC titrajnog kruga te određuje frekvenciju oscilatora, a LC titrajni krug podešen na istu frekvenciju 27,125 MHz koji i dalje ostaje u kolektorskom krugu tranzistora omogućuje veću izlaznu snagu predajnika jer prilagođava izlaznu impedanciju kolektora tranzistora na impedanciju antene i djeluje kao pojasni filtar za izlazni VF signal čime je prigušeno neželjeno odašiljanje na harmoničnim frekvencijama.
Primopredajnici Radialva 3 napajaju se standardnim baterijama 9 V, a ukupna dužina razvučene antene je 99 cm (bez prilagodne zavojnice na tiskanoj pločici). Na testu je bez problema postignut domet od 400 metara, krajnji domet je vjerojatno i veći. Unatoč tome što se kao mikrofon koristi zvučnik u kombinaciji sa jednostavnim pojačalom, osjetljivost i modulacija govora je vrlo dobra. Dizajn primopredajnika sa tri tranzistora poput našeg Radialva 3 omogućio je od 1970-tih godina masovnu proizvodnju jeftinih primopredajnika male snage na slobodnim CB frekvencijama koji su se kao takvi mogli nuditi širokom spektru kupaca kao uređaji za osobnu upotrebu, sport, igru ili zabavu. Također je i samogradnja jednostavnih primopredajnika uvijek bila zanimljiva elektroničarima, posebno radio amaterima za njihove početne projekte iz radio tehnike. Kada eksperimentiramo sa predajnikom koji se bazira na oscilatoru sa samo jednim tranzistorom male snage, ubrzo postaje jasno koliko važnu ulogu ima dobro filtriranje, potiskivanje harmonika i podešenost antene na krajnji domet takvog predajnika. Ta iskustva nam onda koriste dalje za gradnju složenijih radio uređaja veće snage. Danas se na radio prijemnike i predajnike u nekim bežičnim elektroničkim projektima gleda samo kao na još jednu elektroničku komponentu, koja se kupi gotova jednako kao i npr. kondenzator ili otpornik. Samostalno sastavljanje nekog amaterskog primopredajnika veće snage odavno je izgubilo na bilo kakvoj isplativosti, tako da je danas puno zgodniji način učenja iz tog masovnog broja starih zaboravljenih tvorničkih radio uređaja, što je jedna od najvećih dobrobiti u ostavštini dobre stare elektronike 🙂