Danas je nabavljen regulacijski autotransformator izrađen u samogradnji vjerojatno negdje u 1960-tim ili 1970-tim godinama. Ovim autotransformatorom je moguće mrežni napon od 220 V u sedam koraka povećati do cca 340 V ili smanjiti do cca 160 V.
Na prednjoj ploči autotransformatora nalazimo voltmetar, 15-položajnu sklopku za prebacivanje izvoda autotransfomatora (koristi se svaki drugi položaj, odnosno ukupno osam položaja), 2-položajni preklopnik za odabir vrste mjerenja (primarni ili sekundarni napon) te 2-polnu priključnicu sa krajnjih izvoda namota autotransformatora.
Na stražnjoj strani nalazi se 2-polna priključnica paralelno spojena 2-polnoj priključnici na prednjoj ploči (krajnji izvodi namotaja) te 2-žilni vod sa utičnicom koji je spojen na srednji kontakt sklopke, dakle vodi na odabrani izvod namota autotransformatora.
Na voltmetru ISKRA nalazimo otisnutu godinu proizvodnje 1958. Način samogradnje i upotrijebljeni materijali pak upućuju da je ovaj autotransformator sagrađen najvjerojatnije u 1960-tim ili 1970-tim godinama.
Autotransformatori ili transformatori u štednom spoju (kako se još nazivaju) imaju na jezgru namotan samo jedan namotaj sa jednim ili više izvoda. Ako namotaj ima više izvoda tada se može mijenjati prijenosni omjer čime se mijenja i izlazni napon. U nekim izvedbama preko namotaja zavojnice moguće je prelaziti kontaktim klizačem pa je na taj način omogućena posebno fina regulacija napona. Namotaj na našem autotransformatoru osim dva krajnja ima još sedam izvoda te je i regulacija omogućena u sedam koraka.
Autotransformatori se mogu koristiti za smanjenje ili povećanje primarnog napona (silazni ili uzlazni autotransformatori). Ako je autotransformator silazni tada kao primar služi čitav namotaj (krajnji izvodi), a sekundar je dio namota. Suprotno tome, ako je autotransformator uzlazni tada mu je sekundar cijeli namotaj, a primarni napon se dovodi samo na dio namota. Vidimo da je dio namota autotransformatora uvijek zajednički za primar i sekundar. Namotaj našeg autotransformatora dizajniran je tako da može raditi i kao uzlazni i kao silazni ovisno o tome na koje priključke dovedemo mrežni napon. Slika prikazuje shemu transformatora i izmjerene napone na sekundaru za oba slučaja: kad je spojen kao silazni i kad je spojen kao uzlazni autotransformator. Napon mreže u trenutku mjerenja iznosio je 240 V. Vidimo kako bi ovaj autotransformator u silaznom spoju odlično poslužio za stabilizaciju napona na 220 V.
Osnovna prednost autotransformatora pred transformatorima sa zasebnim odvojenim namotajima za primar i sekundar, osim mogućnosti postizanja bolje i finije regulacije, također je i jednostavnija izvedba i veća učinkovitost (manji gubici), a to znači manje dimenzije autotransformatora i ušteda materijala, odnosno u konačnici niža cijena takvih transformatora. Galvanska veza između primara i sekundara kod autotransformatora omogućuje prijenos dijela snage što povećava učinkovitost takvog transformatora, no, s obzirom da nema izolacije između primarne i sekundarne strane lakše dolazi do proboja i izravnog prijenosa prenapona sa primarne na sekundarnu stranu.
Donje slike pokazuju kako izgledaju komponente od kojih je sastavljen naš regulacijski autotransformator (u uvodnom opisu već smo naveli funkciju i način spajanja svake komponente).
Ukoliko 2-žilni vod sa utičnicom spojimo na mrežni napon, autotransformator će raditi u uzlaznom spoju. Moguće da je konstruktoru ovaj regulacijski autotransformator služio za dobivanje visokih anodnih napona potrebnih za rad ili testiranje elektronskih cijevi. Međutim, vidimo da ugrađeni voltmetar ima mjerni opseg samo do 250 V tako da je njime nemoguće mjeriti više sekundarne napone. Voltmetar bi odlično radio u silaznom spoju autotransformatora, no isti nije pripremljen za takav rad. Konstruktor vjerojatno nije mogao lako ni jeftino nabaviti voltmetar s većim opsegom što je i razumljivo za ono vrijeme, a i preinaka postojećeg voltmetra ne bi bila previše jednostavna. Trebalo bi ugraditi odgovarajući serijski otpornik te nacrtati i ugraditi novu skalu. Za ovo posljednje trebalo bi rastaviti mehanički jako osjetljivi instrument pri čemu je uvijek upitno koliko je to izvedivo bez da se instrument previše ne ošteti. Bilo bi idealno ugraditi preklopnik koji bi prebacivao autotransformator u silazni ili uzlazni načnin rada, voltmetar sa linearnom skalom u opsegu cca 100-350 V, te ispravljač napona u istosmjerni čime bi dobili iskoristiv izvor visokog napona za razne namjene, posebice za rad sa elektronskim cijevima. Sam transformator je vizualno u vrlo dobrom stanju i električki ispravan, te nema razloga da se takav izvor napajanja i ne napravi za upotrebu u suvremenim elektroničkim radionicama, gdje su elektronske cijevi i cijevni uređaji još uvijek rado viđeni gosti 🙂