Vojni radio prijemnik BC-348-K

Danas je nabavljen američki vojni DV/SV/KV radio prijemnik BC-348-K iz prve polovice 1940-tih godina. Izradila ga je tvrtka Belmont Radio Corp. (B.R.C.) koja je već od kraja 1920-tih godina krenula sa proizvodnjom radio aparata. Dolaskom televizije krajem 1940-tih godina počinje proizvodnju televizijskih prijemnika kao podružnica američke tvrtke Raytheon.

Prijemnik BC-348 pokriva frekvencijske opsege od 200 – 500 kHz i od 1,5 – 18 MHz, modulacije AM (telefonija) i CW (telegrafija). Napaja se istosmjernim naponom od 28 V (56W), a visoki naponi potrebni za rad elektronskih cijevi (anodni naponi i prednaponi mrežice) generiraju se preko elektromotornog dinama ugrađenog u sam prijemnik. Prijemnik BC-348 primarno se koristio u većim vojnim zrakoplovima gdje je u kompletu sa predajnikom BC-375 činio radio primopredajni sustav veze.

Prednja ploča sadrži slijedeće kontrole i priključnice:

• BAND SWITCH – sklopka za odabir frekvencijskih područja prijema. Prijemni opseg podijeljen je u ukupno šest područja: 200-500 kHz / 1,5-3,5 MHz / 3,5-6,0 MHz / 6,0-9,5 MHz / 9,5-13,5 MHz / 13,5-18 MHz.
• TUNING – gumb za odabir radne frekvencije unutar odabranog frekvencijskog područja
• W. OSC. – ON / OFF – sklopka za uključivanje/isključivanje oscilatora (BFO) za prijem telegrafije (CW)
• CRYSTAL – OUT / IN – sklopka za uključivanje/isključivanje kristalnog pojasnog filtra prijemnika čime se po potrebi povećava ili smanjuje selektivnost prijemnika (kristalni filtar je primarno predviđen za poboljšanje CW prijema ali u određenim okolnostima može poboljšati i prijem AM telefonije)
• AVC /OFF / MVC – sklopka za uključivanje/isključivanje prijemnika i odabir između automatske ili ručne kontrole pojačanja
• INCREASE VOL. – potenciometar za glasnoću
• BEAT FREQ. – namještanje frekvencije BFO-a kod prijema telegrafije (CW) za dobivanje najboljeg audio tona u slušalicama (±4 kHz)
• DIAL LIGHTS – reostat za osvjetljenje skale prijemnika
• ALIGN. – promjenjivi kondenzator za podešavanje rezonancije antene (impedancije 1 – 5 Ω)
• – dvostruka priključnica za slušalice (300 ili 4000 Ω)
• A / G – priključnice za spajanje antene i uzemljenja

Blok shema prijemnika BC-348 vrlo je jednostavna. Prijemnik je jednostrukog heterodinskog tipa sa dva stupnja RF pojačanja, tri stupnja MF pojačanja i jednim stupnjem NF pojačanja. Međufrekvencija iznosi 915 kHz. Kristalni pojasni filtar, kao što smo već opisali, po potrebi se može uključiti ili isključiti ovisno o tome da li je bolji prijem kod veće ili manje selektivnosti prijemnika. Pomoćni BFO oscilator uključuje se samo za audio moduliranje nosećeg signala kod prijema nemodulirane telegrafije (CW) na način kako smo to već više puta do sada opisali u našim objavama vezanih uz prijemnike i primopredajnike koji podržavaju CW način rada.

Ono što je novo kod ovog prijemnika to je mogućnost odabira između automatske (AVC) i manualne ili ručne kontrole pojačanja (MVC). Svi noviji prijemnici imaju automatsku kontrolu pojačanja te ovaj spoj obično ne crtamo na našim blok shemama. Automatska kontrola pojačanja služi tome da na zvučniku uvijek dobijemo istu jačinu signala bez obzira na jačinu ulaznog signala na anteni. Naime, ulazni RF signali na anteni različitih su snaga na različitim frekvencijama (što je i logično kad na njima odašilju različiti odašiljači), a uz to se i jačina signala iste frekvencije često nije stalna i može mijenjati na anteni ovisno o promjenama parametara radio propagacije, promjeni položaja mobilnih prijemnika ili predajnika i slično. U takvim uvjetima bilo bi vrlo neugodno slušati demodulirani signal na zvučniku koji se čas pojačava, čas stišava, proporcionalno tome kako se pojačava i smanjuje prijemna jačina ulaznog RF signala na anteni. Da bi se ova pojava izbjegla ili barem ublažila koristi se automatska regulacija pojačanja (AVC).

Osnovni princip rada AVC-a je vrlo jednostavan. Sa detektora se uzima demodulirani signal koji je prirodno različite jačine, odnosno visine napona, proporcionalno ulaznom RF naponu i upravo ovaj signal se zatim koristi za kontrolu pojačanja aktivnih komponenti u stupnjevima koji se nalaze prije demodulatora, a to su obično RF i MF pojačala. Što je demodulirani signal veći to se povratnim vezama smanjuju pojačanja pojačala, a što je demodulirani signal manji to se pojačanja pojačala povećavaju. Na taj način se na izlazu iz demodulatora uvijek dobije signal iste razine.

Postoje različite elektroničke izvedbe AVC-a no gotovo uvijek se za uzorak demoduliranog signala ne koristi isti detektor (detektorska dioda) koja služi za demodulaciju, već se za AVC ugrađuje zasebna detektorska dioda. Kod CW prijema nemamo kontinuirani signal na izlazu iz detektora već isprekidani u ritmu telegrafskih znakova. Ovakav signal ne bi dobro funkcionirao za AVC jer bi kod prestanka signala (znaka) pojačanje naglo poraslo. Stoga se za AVC na CW-u koriste posebni RC sklopovi koji se brzo nabiju (za vrijeme trajanja telegrafskog signala), a sporo prazne (u vremenima izostanka signala), čime se na izlazu dobije neka konstantna srednja vrijednost napona koja odgovara intenzitetu telegrafskih signala.

Pomoćni napon za AVC dakle može biti obrađen na različite načine, jednako kao što se zatim tim naponom na više načina može djelovati na tranzistore ili elektronske cijevi u RF i MF pojačalima kako bi se reguliralo njihovo pojačanje. No u većini slučaja djeluje se istovremeno na više stupnjeva pojačanja kako bi AVC bila što učinkovitija.

Kod prijemnika BC-348 kontrola pojačanja vrši se promjenom katodnog prednapona na cijevima oba stupnja RF pojačanja, te prvog i drugog stupnja MF pojačanja. Prednapon se mijenja potenciometrom INCREASE VOL. Kod manualne regulacije pojačanja (MVC) svi prednaponi mijenjaju se ručno samo preko potenciometra INCREASE VOL., a audio napon se zatim izravno dovodi na izlaznu audio (NF) cijev. Kod automatske regulacije pojačanja (AVC)  svi prednaponi uključujući i onaj za audio cijev, osim preko potenciometra INCREASE VOL. reguliraju se i promjenjivim naponom iz AVC diode.

Vidimo kako su sve komponente prijemnika unutar šasije vrlo dobro označene i lako prepoznatljive što je inače i karakteristika većine vojnih radio uređaja kako bi se olakšalo i ubrzalo njihovo kalibriranje, servisiranje i popravak. U metalnim oklopljenim kućištima nalaze se podesivi titrajni krugovi za četiri ulazne sekcije prijemnika (dva RF pojačala, lokalni oscilator i mješač). Za svaki od šest frekvencijskih opsega ugrađen je vlastiti LC titrajni krug, što ukupno čini 24 LC kruga kako je i prikazano na blok shemi. Jasno se uočavaju i četiri sekcije promjenjivih kondenzatora na zajedničkoj osovini za podešavanje radne frekvencije unutar odabranog frekvencijskog pojasa. Naravno, kako bi podešavanje bilo moguće, svaki titrajni krug ne čini samo paralelan spoj zavojnica i promjenjivog kondenzatora, već su im dodani fiksni i trimer kondenzatori što u konačnici čini puno točki za ugađanja i podešavanje ovih 24 titrajnih krugova.

Evo kako ti LC titrajni krugovi izgedaju unutar metalnih oklopa. Kao što smo rekli svaka sekcija ima šest zavojnica (za svaki frekvencijski opseg po jednu) koje su montira po tri sa gornje i po tri sa donje strane. Malo drugačiji raspored je kod lokalnog oscilatora, gdje je unutar metalnog oklopa montirana i elektronska cijev, pa se sa te strane nalaze samo dvije zavojnice, a sa druge strane ih je preostalih četiri. Između gornjih i donjih montaža zavojnica uočavaju se i trimer-kondenzatori za fino podešavanje svakog titrajnog kruga.

Elektromotorni dinamo u osnovi je elektromotor i dinamo čiji su rotori na istoj osovini. Elektromotor se napaja naponom 28 V. Ovaj napon se (snižen preko otpornika) ujedno koristi i za grijanje elektronskih cijevi (6,3 V) te za napajanje žaruljica za osvjetljenje skale prijemnika preko reostata (max. 6,3 V). Visoki istosmjerni napon od oko 220V (70 mA) proizvodi generatorski namotaj elektromotornog dinama i on (snižen preko otpornika) služi za napajanje anoda i mrežica elektronskih cijevi. Sve elektronske cijevi dizajnirane su maksimalni anodni napon od 250 V, no on je kod našeg prijemnika ograničen na najviše 207 V.

Desno od dinama vidimo izlazni audio transformator preko kojeg se mogu spajati visokoomske slušalice impedancije 300 Ω ili 4000 Ω. Moderne slušalice koje su danas široko rasprostranjene za slušanje glazbe obično imaju impedanciju u rasponu 16 do 64 Ω i nisu pogodne za izravno priključivanje na ovaj audio izlaz.

Sa stražnje strane nalazi se konektor preko kojeg se dovodi napajanje za prijemnik 28 V (konektori 3-4 za pozitivan pol  i konektori 7-8 za negativan pol) te se po potrebi vrši spajanje prijemnika sa interfonom u avinu (konektori 1 i 5) ili relejom predajnika (konektori 2 i 6). U koliko se predajnik ne koristi konektori 2 i 6 moraju biti kratko spojeni kako je i slučaj kod ovog našeg prijemnika.

Sada slijedi nekoliko detaljnijih pogleda na komponente prijemnika BC-348-K.

Pogled na MF i NF komponente sa zadnje strane. Uočava se i osigurač 5A/25V na pozitivnoj grani napajanja prijemnika montiran odmah iznad konektora za napajanje.

Pogled na mehanizam (sa gornje i donje strane) te četiri sekcije promjenjivog kondenzatora za odabir radne frekvencije.

Elektronske cijevi RF pojačala i mješača. Uočava se i tinjalica koja služi za stabilizaciju anodnog napona elektronske cijevi lokalnog oscilatora.

Pogled na komponente MF i NF pojačala, BFO-a te AM i AVC detektora.

Skidanjem maske na skali prijemnika dobije se pristup žaruljicama za osvjetljenje skale čiji intenzitet osvjetljenja se namješta reostatom DIAL LIGHTS sa desne strane. Ispod ovog reostata nalazi se poklopac čijim skidanjem dobivamo pristup podnožjima elektronskih cijevi RF pojačala i mješača. S obzirom da ovime ne dobivamo izravni pristup nekim ključnim komponentama za zamjenu ili mjernim točkama, može se prepostaviti da je ovaj otvor ostatak dizajna nekog prethodnog modela prijemnika sa drugačijom montažnom ili elektroničkom shemom. U svakom slučaju, za izvlačenje kompletnog prijemnika iz šasije čime se dobije dobar pristup svim komponentama dovoljno je rukom odviti svega dva vijka koji se nalaze na bočnim stranama prednje ploče. Na dnu slike vidimo adapter napajanja koji se priključuje sa zadnje strane prijemnika.

Prijemnik BC-348 namijenjen je za ugradnju u zrakoplove, a pred takve radio uređaje postavljaju se posebni zahtjevi. Naime, izbor antena za DV/SV/KV koje moguće montirati na avion vrlo je ograničen, a s obzirom da su prijemnik, a često i prijemnik i predajnik (pri komunikaciji između dva aviona) stalno u pokretu, time se stalno mijenjaju i uvjeti rasprostiranja (propagacije) elektromagnetskih valova, a time i njihova jačina i mogućnosti prijema. Ne treba zaboraviti da je prijemnik BC-348 konstruiran u ranim 1940-tim godinama, a bazira se na istoj elektroničkoj shemi kao i prijemnik BC-224 iz 1936. godine. U to vrijeme nije bilo poluvodiča, široko rasprostranjenih kristala i keramičkih filtera, PLL-a i druge tehnologije izrade LC krugova i MF transformatora koja je danas uobičajena i koja nam osigurava visoku stabilnost, selektivnost i osjetljivost radio uređaja. Čitav prijemnik sadrži mnoštvo titrajnih LC krugova koji moraju biti dobro ugođeni i temperaturno stabilizirani u uvjetima gdje su okruženi disipacijama topline elektronskih cijevi i drugih komponenti. Stoga ne čude kontrole za ručni odabir upotrebe pojasnih filtera i automatske kontrole pojačanja jer na nekim graničnim područjima prijema jedino ručne kontrole i iskustvo operatera mogu izvući maksimum iz prijemnika.

No, ono što je kod ovog prijemnika svakako bolje od današnjih suvremenih radio uređaja, to je njegov lijep i robusni dizajn. Mora se priznati da se ovdje zaista radi o jednom vrlo lijepom primjerku vojnog radio uređaja iz 2. svjetskog rata koji će zasigurno puno ljepše i vedrije izgledati na nekoj polici WW2 eksponata od primjerice kakve kacige, čahure, bajunete ili pak gas maske 🙂