Danas je nabavljen ispravljač izmjeničnog napona izrađen u samogradnji. Ova samogradnja ističe se odabirom robusnog i lijepog kućišta te jednako takvih kontrola na prednjoj ploči.
No kad se pogleda u unutrašnjost ovog uratka vidi se da ona kvalitetom i dizajnom ne prati vanjski izgled. Komponente filtra (kondenzatori i prigušnica) vrlo su loše montirani te nisu dovoljno čvrsto pričvršćeni za kućište. Kondenzatori su samo oblijepljeni nekom samoljepljivom trakom i ugurani u kućište, a prigušnica slobodno “pleše” po unutrašnjosti jer je bila zalijepljena za dno kućišta nekim kartonom i ljepilom koje je davno popustilo i izgubilo svoja svojstva. Kabel za napajanje nije bio dovoljno fiksiran na ulazu u kućište što je dozvoljavalo njegovo napinjanje na zalemljenim spojevima, a to je za posljedicu imalo puknuće spoja dolaznog vodiča sa osiguračem. Mrežna sklopka nije ugrađena, jednako kao ni kontrolna lampica iako na prednjoj strani kućišta ima gotova maska za istu.
Kad pogledamo komponente i rekonstruiramo električnu shemu samog ispravljača vidimo da se i ovdje moglo puno više napraviti. Naime, sam ispravljač je vrlo jednostavan i sastoji se od mrežnog transformatora, četiri diode u Graetzovom spoju za punovalno ispravljanje (BY304), te od naponskog filtra koji čini prigušnica i dva elektrolitska kondenzatora (500 µF). Elementi za dodatnu stabilizaciju napona ovdje nisu ugrađeni. No, kad pogledamo shemu stabilizacija napona kod ovog ispravljača vjerojatno i ne bi imala ulogu.
Naime, na prednjoj ploči vidimo sklopku 10V / 30V što bi upućivalo da se radi o ispravljaču koji može dati ova dva napona. Prema shemi, ispravljač ima ugrađen samo jedan mrežni transformator sa samo jednim fiksnim sekundarnim naponom, a sklopka 10V / 30V je zapravo sklopka za odabir mjernih područja ugrađenog instrumenta koji ovdje radi kao voltmetar. Sklopka za odabir mjernih područja ne bi imala smisla kad imamo prisutan samo jedan napon. Stoga je vrlo vjerojatno ovaj ispravljač predviđen za spajanje na neki autotransformator ili slični izvor reguliranog izmjeničnog napona (npr. 110-220V) kako bi se na kraju iz ispravljača dobili regulirani istosmjerni naponi u opsegu 0-30V. U prilog tome ide i činjenica da na mrežnom kablu nije ugrađen klasični utikač za 220V, nego banana priključnice kojima se ovaj ispravljač spajao sa posebnim izvorom promjenjivog izmjeničnog napona.
Uz malo volje ugrađeni instrument (mA) mogao se iskoristiti i kao voltmetar i kao ampermetar. Ovako je ugrađeni ampermetar iskorišten kao voltmetar, dok su za mjerenje struje predviđene stezaljke za spajanje nekog vanjskog ampermetra, a koje su u radu bez njega kratko spojene. Prigušnica se često koristila u filtarskom dijelu kod starih cijevnih ispravljača i funkcionira jedino kod punovalno ispravljenog napona. Što je veći induktivitet prigušnice i što je veći kapacitet kondenzatora u takvom filtru to je filtriranje napona bolje i manje osjetljivo na vanjska opterećenja. Danas su ulogu filtra u ispravljačima preuzeli elektrolitski kondenzatori većeg kapaciteta.
Koliko god smo već ispravljača, stabilizatora, pretvarača i drugih (stabiliziranih) izvora napajanja donjeli na radni stol često nas ponovno iznenadi neka nova shema ili neobična izvedba sklopova ispravljača posebice onih izrađenih u samogradnji. To možda i nije čudno jer su samograditelji redovito radili ovakve izvore napajanja od komponenti koje su u tom trenutku uspjeli pribaviti i to većinom iz nekih drugih rashodovanih elektroničkih uređaja. S druge strane, mi smo danas već navikli na mjerne instrumente, napajanja i druge radioničke uređaje i alate tvornički izrađene kao potpuno autonomne naprave sa širokim spektrom automatskih opcija i sa mogućnostima koje vjerojatno nikada nećemo u praksi ni moći do kraja iskoristiti. Ako danas pogledamo svoju elektroničku radionicu izbrojati ćemo na desetke ispravljača i stabilizatora ugrađenih ili predviđenih za svaki zasebni instrument ili uređaj. Nekada se na tome moralo štedjeti i jedan izvor napajanja pokrivao je puno uređaja unutar elektroničarske radionice, a svaki novi sastavljeni ispravljač bio je vrlo vrijedan instrument u istoj. Upravo iz tog razloga mi ćemo se prema ovom ispravljaču odnositi s dužnim poštovanjem bez obzira na način na koji je skrpan i bez obzira na izvedbu koja je (možda) mogla biti i ponešto drugačija 🙂