Mjerač kapaciteta sa NE556

Danas je nabavljen mjerač kapaciteta kondenzatora izrađen u samogradnji. Smješten je u ručno izrađeno metalno kućište obojano plavom bojom s efektom (“čekić” bojom). Natpisi su napravljeni uz pomoć gotovih preslikača (letraset).

Kao instrument upotrijebljen je Voltcraft-ov miliampermetar opsega 1 mA, a natpis C-METAR stavljen je također pomoću letraset preslikača.

Srce mjerača kapaciteta čini integrirani krug NE556 koji u jednom kućištu objedinjuje dva naširoko poznata timera NE555.  Jedan 555 spojen je kao monostabilni multivibrator (monostabil) koji pritiskom na tipkalo daje impulse čija je dužina trajanja linearno ovisna o kapacitetu kondenzatora, odnosno određena je kapacitetom nepoznatog kondenzatora i izabranim otpornikom mjernog područja. Drugim riječima rečeno dužina naponskih impulsa iz monostabila biti će određena vremenom punjenja nepoznatog kondenzatora (veći kapacitet – veće vrijeme punjenja – duži impuls).

Drugi 555 spojen je kao generator takta (astabilni multivibrator) i vrši okidanje monostabila u nekim određenim vremenskim razmacima (nekom točnom frekvencijom). Ovo je potrebno iz razloga što će monostabil sam po sebi za jedno okidanje dati samo jedan izlazni naponski impuls, pa mu je potrebna stalna impulsna pobuda kako bi izlazni napon iz monostabila bio kontinuiran i kao takav lako mjerljiv na analognom instrumentu.

Svaki impuls možemo promatrati kao strujni (naponski) impuls, pa ako je ukupno srednje vrijeme trajanja impulsa u određenom periodu duže to će i ukupna efektivna vrijednost struje kroz mjerni instrument biti će veća, kao i obrnuto. Na primjer, veći kapacitet kondenzatora daje duže impulse, dakle vrijeme “visokog” stanja impulsa je duže od “niskog” stanja, time je i ukupna efektivna vrijednost struje veća, pa će i struja kroz instrument biti veća.

Slike pokazuju vrlo jednostavu konstrukciju ovog mjerača koji je unatoč tome vrlo stabilan i točan.

Mjerač kapaciteta kondenzatora neizostavan je instrument u svakoj elektroničarskoj radionici. Naravno da su danas takvi instrumenti jeftini i široko dostupni i vjerojatno se nitko više neće upuštati u njihovu samogradnju. No, užitak je prisjetiti se vremena kada je elektroničar morao ponešto i naučiti o principu rada nekog mjernog instrumenta koji je sastavljao, za razliku od danas, kada elektroničar mora samo saznati kod kojeg dobavljača će najpovoljnije naručiti gotov instrument sa po mogućnosti što više funkcija, koje naravno, vjerojatno nikad neće ni (znati) koristiti 🙂